Poraženi opet u Jasenovcu

Na prvi pogled djeluje nemoguće, u najmanju ruku paradoksalno, ali dovoljno je malo zagrebati po površini da se shvati kako je ovdje riječ o konzekventnom ponašanju nove/stare hrvatske desnice zadnjih godina.

Na ovogodišnjoj komemoraciji na stratištu u Jasenovcu neće, prema svemu sudeći, biti predstavnika onih manjina čiji su pripadnici najteže stradali u tom ustaškom logoru. Neće biti Židova, Srba i Roma, odnosno njihovih najvećih organizacija.

Ali će zato svojim prisustvom komemoraciju uveličati (kako to u ovom slučaju glupo zvuči!) osobe poput ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji se prije nekoliko godina (nije, stoga, riječ o  mladenačkim ludorijama na koje se voli izvlačiti) jasno zalagao za to da Hrvatski sabor ne bude pokrovitelj obilježavanja proboja logoraša.

Najvećoj sramoti hrvatskog naroda on pretpostavlja Bleiburg i događanja s kraja Drugoga svjetskog rata. Hasanbegović se, osim toga, fotografira s ustaškom kapom na glavi, veliča imama handžar-divizije, opravdava fizički napad na književnika i novinara Antu Tomića "odgovornošću za javno iznesenu riječ", zatire neprofitne medije, smjenjuje kompletno Vijeće za elektroničke medije… To je tip koji će hladno otići na premijeru filma "Jasenovac – istina" Jakova Sedlara u kojem istine ima taman onoliko koliko i u Hasanbegovićevu nedavnom antifašističkom pokajanju pred Vladom, ali mu, siguran sam, nije na kraj pameti doći u petak na promociju knjige Slavka Goldsteina o svim lažima izrečenim zadnjih godina o Jasenovcu, pa makar da svojom prisutnošću da podršku jednom od promotora knjige, glavnom uredniku tjednika Novosti Ivici Đikiću, kojem neki iz sasvim prozaičnih ustaških razloga žele razbiti glavu. Valjda po onoj ministrovoj "odgovornosti za javno iznesenu riječ".

Nema smisla ni potrebe dalje trošiti tintu na ono o čemu smo već tisuću puta pisali. Čovjek je, u najmanju ruku, dvojbenih političkih stavova. Čovjek je, naprosto, skoro pa ustaša.

Međutim, on je i ministar. E pa on će, takav kakav jest, s kapom sa splitske rive ili bez nje, 22. travnja biti u Jasenovcu, a potomci onih čije kosti i danas leže duboko u jasenovačkom i gradiškom blatu – neće. Vrlo je vjerojatno da tamo neće biti ni predstavnici antifašista, onih koji su svojom borbom osvjetlali obraz ovoga naroda, a koji su za Hasanbegovića najveći zločinci Drugoga svjetskog rata.

Njih, dakle - da opet sumiramo - nema, a ovoga ima. Još ako mu se pridruže predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Tihomir Orešković, koji jedini nisu čuli gromko skandiranje "Za dom spremni" na osječkom stadionu na nogometnoj utakmici Hrvatska - Izrael, pa ako se tamo dotaljiga i onaj pravaš Ivan Tepeš, potpredsjednik Sabora, koji je čuo - ali se nije uznemirio, pa je čak i podržao! - isto takvo skandiranje na onom anticivilizacijskom prosvjedu protiv članova Vijeća, točnije Mirjane Rakić, reprezentacija nove/stare desnice bit će skoro pa kompletna. Nedostajat će samo izbornik. Onaj koji ih je sve takve okupio i doveo na vlast s jasnim političkim stavom da s javne scene pomete sve drukčije od onoga što sam zastupa, a njegovo ime ovdje nije potrebno posebno navoditi.