Poštujte dijete i kada pogriješi. Na taj način pogreške će brže ispraviti.
Odrasli često zaboravljaju ili zanemaruju to pitanje poštovanja sjećajući se svatko na svoj način odgoja u obiteljskom domu kada roditelji u skromnim uvjetima odgajanja i preživljavanja nisu vodili nikakvog računa o poštovanju prema djetetu, a pogreške su se jednostavno kažnjavale!
Sada je drugo vrijeme: više znamo, uvažavamo i na neki suptilniji način volimo svoju djecu. Ponekad ili često griješimo u popustljivosti i privrženosti ne samo dok su malena, nego i kad odrastu što za naš balkanski način odgajanja "uz ognjište" i nije neka novost. Ali, zato je greška.
Upravo na ovom skupu stručnjaka iz područja psihologije, neuroznanstvenih područja i pedagogije dano je najnovije saznanje u edukaciji onih koji rade a poglavito, da se prenese roditeljima djece prezaštićene ili emocionalno uskraćene, perciptivno slabe kako da im se pomogne u razvoju socijalnih vještina u dnevnoj komunikaciji
Svaki roditelj mora biti strpljiv i smiren; vrlo je lako izreći ovu suvislu misao sa skupa, jednako teško primjenjivu u vremenu osobnih i egzistencijalnih briga.
Strpljiv i staložen roditelj mora pokazati suosjećanje s plačljivim, nervoznim djetetom bez povišenih tonova, jer svaki povišeni ton dijete osjeća kao prijetnju i kao kaznu za svoje ponašanje...
( postoje psihologijske metode brojenja do deset i skretanje pažnje na predmete, ali neću ići u stručnu digresiju )
Montessori pedagogija i odgoj općenito kroz ovu metodu kod nas u Hrvatskoj je "rijedak slučaj" na žalost : u većim gradovima relativno dobro funkcionira uglavnom kroz privatni sektor, u manjim sredinama slabo i nikako. U svijetu primjenjuje se u školskom sustavu čak i srednjem obrazovanju , u SAD-u kroz "home schooling "pa je i svrha ovog znanstvenog skupa upravo bila ciljana : približiti je prvenstveno roditeljima predškolaca, djece vrtićke dobi kad je odgoj pokreta, percepcije, jezičnog izražavanja najbitniji za sve kasnije što djetetu dolazi u životu.
Djeca su samo djeca i vrlo pogrešno je učestalo razmišljanje bez osnovice, da su djeca "mali ljudi". Vrlo je važno uz ovu konstrukciju razmišljanja znati, da djeci odgojem i pažnjom roditelja i struke pružamo priliku ( jedinu i jednom u životu ) da im, postupcima i kvalitetom života pružamo šansu, da postanu - ljudi.
Ova koncepcija Montessori odgoja je - odgajamo za mir
Kao i uvijek u odgajanju lakše je reći nego li učiniti , pa sad da ne idem u politizaciju zadnjih izbora ,lokalne zajednice s puno problema nemaju prostora uz svu lokalnu problematiku baviti se kvalitetnim odrastanjem sve djece, a posebice one, koje imaju specifične potrebe od ADHD-a , neregulirane prehrane do slabije komunikacije..Nevjerojatno je, da se u svim lokalnim programima isticalo sve od infrastrukture , spominjalo se i vrtiće dakako, ali, dok Crkva odavna ima vjerske vrtiće, dok djeca bogatih roditelja velikih gradova pohadjaju Francuski ili Engleski vrtić, dotle se u malim sredinama ne uočava potreba socijalizacije ovoga tipa odgajanja.
U uvjetima u kojima jesmo, važno je educirati roditelje da pokušaju ispraviti greške koje smo svi radili sa svojom djecom : dozvolimo im u kućnim ili običnim, vrtićkim aktivnostima da pokažu samostalnost bez ograničavanja vremena u nekim akrivnostima , na pr. pokušaji zakopčvanja dugmadi ili preliejevanje vode iz manje u veću posudu...znam, da čitatelju ovi primjeri izgledaju nevažni i da roditeljima iziskuju i vrijeme i strpljenje, ali u uvjetima Montessori vrtića ovo je vrlo važan pokazatelj stvaranja dječje pozornosti u onome, što rade.
I još nešto kao ispit na kojemu smo svi mi roditelji "pali": naučimo li dijete u svom domu vratiti materijal s kojim se igrao na mjesto gdje će ga ponovo naći, uspjeli smo u prvom koraku stvoriti odgovornost prema predmetima u ambijentu vlastite sigurnosti...Pa je li to dom, ili Montessori grupa, svejedno je, uspjeh je obostran.
I još nešto na kraju : kad komuniciramo s djecom, budimo "veliki" kao oni : upravo tako, a bit ćemo onda, ako sve što govorimo kazujemo čučeći do njihove visine.!
Govorimo li sa svoje visine odrasle osobe, dijete podiže glavu prema nama i automatski se nameće autoritet " višega i jačega " a najbolja interakcija se postiže, ako su oči djeteta u razini očiju roditelja ili odgajatelja
Uglavnom, ovaj medjunarodni skup Montessori pedagogije u Splitu objelodanio je neugodnu istinu : u Hrvatskoj imamo sedam (7) Montessori vrtića i oko 15 grupa ove metode odgajanja koje funkcioniraju unutar standardnih vrtićih skupina diljem Hrvatske...
Kad bismo imali mogućnost i malo više edukacije odgajatelja, odgoj djece bi bio na višem nivou i ispunio očekivanja , da uz roditeljski dom koji je nezanemariv postoje vrtići pa i škole koje od malenih rade "velike" i samostalne ljude.
