Prošlog četvrtka svi su hrvatski mediji objavili vijest kako je izvjesni Stjepan Turković (64) zajedno sa sinom Mijom (31) uhvaćen u krađi željezne armature s gradilišta obilaznice u Turnju kraj Karlovca. I nijedan nije propustio već u naslovu istaknuti kako je Stjepan "istaknuti karlovački hadezeovac i trenutačni savjetnik ravnatelja Županijske uprave za ceste". Baš kao što nijedan nije propustio u tekstu dodati kako je Stjepan "tokom posljednjih trideset godina obnašao niz stranačkih funkcija, bio gradski i županijski vijećnik, te direktor gradskog poduzeća Zelenilo, predsjednik NK Karlovac i ravnatelj Županijske uprave za ceste". Koji je, javljaju novinarski istraživači, kao ravnatelj otvorio natječaj za radno mjesto savjetnika, na koje se sam javio i, jasno, bio izabran.
Nakon čega su, razumije se, portale i novine preplavili komentari o „lopovskom HDZ-u“.
Istoga dana, recimo, istog četvrtka, na Samoborskoj cesti u Zagrebu opljačkana je poslovnica Poštanske banke, iz zagrebačkog ekstradicijskog istražnog zatvora pobjegao je tridesettrogodišnji srpski državljanin Saša V., neki tip u Puli ojadio je jednu ženu za četiristo hiljada kuna predstavljajući se kao vlasnik tvornice automobila u Francuskoj, a nakon pijanog partyja na splitskim Bačvicama dvadesetak je muškaraca napalo i teško ozlijedilo dvadesetpetogodišnjeg Škota.
I niti u jednoj od tih vijesti – objavljenih, ponavljam, istog četvrtka kad i slučaj „istaknutog karlovačkog hadezeovca“ – nismo saznali niti puna imena i prezimena počinitelja, niti kako izgledaju, niti kojoj političkoj opciji pripadaju. Nigdje nije pisalo koje su svjetonazorske i političke orijentacije pljačkaši sa Samoborske ceste, je li bjegunac Saša V. možda glasao za Pupovčev SDSS, nismo saznali je li prevarant iz Pule na posljednjim izborima bio, na primjer, nositelj liste Možemo, a ona dvadesetorica nasilnika s partyja na Bačvicama zapravo europski zastupnici Zelenih.
Nikad, primijetili ste, hrvatske novine nisu objavile kako je, štajaznam, „CDU-ov zastupnik njemačkog Bundestaga na ljetovanju u Zaostrogu ukrao cement s gradilišta supermarketa Plodine“. Dočim, međutim, nešto slično napravi član HDZ-a, hrvatski mediji odmah objave ne samo ime i prezime, fotografiju, stranačku pripadnost, političku funkciju i cijeli životopis, nego saznamo i ime i prezime sina mu i ime i prezime sinovljeva mu oca. Nije, shvaćate, u hrvatskim novinama pisalo kako je „Karlovčanin S. T. (64) sa sinom (31) uhvaćen u krađi željezne armature s gradilišta obilaznice u Turnju“, već lijepo, precizno, iscrpno i s fotografijom: „Istaknuti karlovački hadezeovac i trenutačni savjetnik ravnatelja Županijske uprave za ceste Stjepan Turković (64) sa sinom Mijom (31) uhvaćen u krađi željezne armature s gradilišta obilaznice u Turnju!“
Istog dana, najzad – istog tog četvrtka kad su javili o hadezovskom lopovu iz Karlovca, pa volšebno prešutjeli političku orijentaciju i stranačku pripadnost anonimnih pljačkaša iz Samoborske, bjegunca iz Zagreba, prevaranta iz Pule i nasilnika s Bačvica – svi su hrvatski mediji objavili i bogati policijski dnevni bilten: na graničnom prijelazu Goričan policija je u prtljažniku dvojice belgijskih turista otkrila više od stotinu trideset grama sintetičke droge 3-CMC, splitska policija dovršila je kriminalističku obradu četrdesetogodišnjaka koji je jedno trgovačko društvo oštetio za osamdeset hiljada kuna, a policija u Slavonskom Brodu privela je alkoholiziranog pedesetšestogodišnjaka koji je pred jednim trgovačkim centrom nožem teško ozlijedio nepoznatog muškarca.
Kad su, međutim, istog tog četvrtka od policije dobili vijest da je uhapšen i neki četrdesettrogodišnji vlasnik vinarije u Virovitici, osumnjičen da je krivotvorio dokumentaciju za dobivanje europskih poticaja koje je kao ministar sam raspisao, u hrvatskih se novinara iznenada probudio istraživački nerv, pa su već deset minuta kasnije svi mediji objavili kako je „zbog lažiranja dokumentacije za poticaje iz europskih fondova priveden nekadašnji HDZ-ov ministar europskih fondova iz Vlade Tihomira Oreškovića i Plenkovićev bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić“! Sve, jasno, uz fotografije zlosretnog Tomislava.
I opet: niti u jednoj od ostalih vijesti iz policijskog biltena nismo vidjeli fotografije počinitelja, niti smo saznali njihova imena i prezimena počinitelja, niti kojoj političkoj opciji pripadaju. Nigdje nije pisalo je li pijani napadač iz Slavonskog Broda lijevi ekstremist ili desni centar, je li onaj prevarant iz Splita možda neki zamjenik gradonačelnika Ivice Puljka, a ona dvojica belgijskih dilera, na primjer, flamanski liberali iz OVLD-a.
Nikad, primijetili ste, u hrvatskim novinama nije objavljeno kako je „belgijski biznismen i bivši ministar iz OVLD-a krivotvorio dokumentaciju za novac iz europskih fondova“. Dočim, međutim, nešto slično napravi član HDZ-a, hrvatski mediji odmah objave i fotografiju i ime i prezime i stranačku pripadnost i političku funkciju i cijeli životopis. Nije, shvaćate, u hrvatskim novinama pisalo kako je „Virovitičanin T. T. (43) uhvaćen u krađi novca iz europskih fondova“, već lijepo, precizno i iscrpno i s fotografijom: „Nekadašnji HDZ-ov ministar europskih fondova i bivši Plenkovićev ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić (43) uhvaćen u krađi novca iz europskih fondova!“
Odnos medija prema hadezeovcima sad je već poprimio razmjere progona. Od svojedobnog naslova kolumne Ive Banca u Feralu – „Nema poštenog hadezeovca!“ – gore je bilo još jedino kad je ono nekadašnji HDZ-ov ministar Milan Kovač otišao u penziju, a hrvatski mediji stali mantrati najprizemniji rasistički klišej o „poštenom hadezeovcu“, jednom od rijetkih koji se nisu okoristili funkcijom. Što je sljedeće? Hoćemo li sutra na portalima čitati kako je cijeli HDZ „zločinačka organizacija“?
Sutra, naravno, nećemo, jer tu olaku i rasističku paušalnu ocjenu svi su hrvatski mediji objavili još prošle godine: niti jedan takozvani pristojni, građanski i slobodarski medij nije objavio da je, štajaznam, „odlukom Vrhovnog suda jedna grupa građana pravomoćno osuđena kao kriminalna organizacija“, već su svi, bez iznimke, naveli puni naziv Hrvatske demokratske zajednice, te imena i prezimena osnivača i trenutačnog predsjednika.
Ovaj četvrtak stoga nije bio iznimka. Već trideset godina traje rasistička medijska hajka na hadezeovce, naslovi poput „Uhapšen HDZ-ov ministar!“, „HDZ-ovac namjestio natječaj!“, „HDZ-ov ravnatelj zaposlio kćerku!“, „HDZ-ovac pretukao suprugu!“ – ili, eto najnovijeg, „HDZ-ov ministar graditeljstva pokrao mirovinske fondove!“ – potpuno su normalna pojava u hrvatskim novinama. U svim takozvanim ozbiljnim medijima uredno tako čitamo najgore generalizacije i najprizemnije stereotipe o pripadnicima HDZ-a, „hadezeovskim lopovima“ koji „pijani teroriziraju susjede“, „tuku se po narodnjačkim klubovima“, „prijavljuju lažna boravišta“, „dijele i primaju mito“, „pljačkaju europske fondove“, „mlate žene“ ili im, štajaznam, „guraju prst u anus“: naravno da „svi hadezeovci“ imaju po petoro-šestoro djece, i onda kćerke zapošljavaju u ministarstvima, a sinove u županijskim upravama, pa ih uče pucati iz pištolja i zajedno s njima po gradilištima kradu željezo.
Prošle godine, recimo – kad vas je već cijela rasistička hajka podsjetila na isto što i mene – jedan je Indexov tekst neki jedva punoljetni balavac iz Zadra na Fejsu popratio rasističkim statusom „Cigani!“, i svi su se hrvatski portali raspisali o tom „nečuvenom rasističkom ispadu“. Svatko razuman morao se zapitati zašto je tupavi Facebook komentar nekog golomozgog klipana uopće vijest, sve dok u nastavku nismo pročitali kako je autor komentara osamnaestogodišnji Karlo Vidučić – jasno, tajnik zadarske Mladeži HDZ-a.
Kad su pak u kolovozu 2016. godine – još samo ovaj primjer – odlukom Skupštine Grada Zagreba djeci pripadnika romske nacionalne manjine odobreni besplatni školski udžbenici, a gotovo istog dana zastupnik Roma Veljko Kajtazi objavio da će se ponovo kandidirati za Sabor, hrvatskim je medijima od svega bilo zanimljivo samo to da su „protiv besplatnih knjiga za male Rome bili jedino vijećnici HDZ-a“, i da je „Kajtazijevu objavu HDZ-ov saborski zastupnik Stevo Culej komentirao riječima: ‘Lažeš ko cigan!’“.
Nije, shvaćate, odluka zagrebačke Skupštine donesena sa dvanaest glasova protiv, niti je Kajtazija uvrijedio jedan saborski zastupnik, već je protiv besplatnih knjiga za male Rome glasalo baš „dvanaest vijećnika HDZ-a“, a romskog zastupnika Kajtazija uvrijedio je baš „zastupnik HDZ-a“.
Preostalo je još samo da i za takav odvratni rasizam u javnom prostoru hrvatski mediji optuže, jasno – HDZ.
