Slobodna je ta Merčepova Hrvatska od Aleksandre Zec, pa je u njoj i Slobodna Dalmacija slobodna da reklamira »Tomino viteštvo«
S lobodna Dalmacija s ponosom objavljuje vijest da su mještani Katuna »u znak potpore ratniku Tomislavu Merčepu, na cesti Prpuša-Šestanovac postavili više plakata s Merčepovom slikom«. Splitski list s ponosom objavljuje i fotografiju bilborda s Merčepovim portretom i tekstom »TOMISLAVE VITEŽE S tobom smo! Tvoji Katunjani«, u čijem podnožju, rame uz rame, koljeno uz koljeno, čučeći poziraju šestorica obožavatelja gospodina s plakata. Uslikani prizor objašnjen je legendom ispod fotografije gdje se kaže da »Merčepu sude oni koji Hrvatsku nikada nisu željeli«. Kaže se to s ponosom i s dubokim uvjerenjem, bez ikakvih ograda, zagrada ili navodnika. Kako onaj tko vidi fotografiju i pročita legendu ne bi posumnjao u iskreno tomoljublje Slobodne Dalmacije. Ili kako ne bi pomislio da uredništvo splitskog dnevnika ima ikakvih rezervi prema izjavama uslikane bratije iz Merčepove postojbine.
A bratija kaže: „»Tomo Merčep je naš vitez i to će zauvijek i ostati, bez obzira kako će završiti suđenje i kakva će mu presuda biti za ratni zločin. Borio se za slobodnu Hrvatsku i preživio, a sad mu zbog toga sude oni koji Hrvatsku nikada nisu željeli, što je sramotno. Ovim smo plakatima htjeli našem Tomi poručiti da nije sam, njegovi su Katuni uz njega«. Slobodna Dalmacija, na radost bratiji, nigdje u tekstu, a ni u opremi teksta, Tomislava Merčepa ne naziva optuženikom za ratne zločine, nego isključivo »hrvatskim ratnikom i dragovoljcem Domovinskog rata«. I naravno, ne spominje da se »hrvatskom ratniku i dragovoljcu Domovinskog rata« sudi ne zbog toga što se »borio za slobodnu Hrvatsku i preživio« nego zato što taj rat, zahvaljujući njemu i njegovima, nisu preživjela 43 civila s područja Zagreba, Pakraca i Kutine.
Sudi se »vitezu Tomi« i zato što, zahvaljujući njemu i njegovima, taj rat nije preživjela ni dvanaestogodišnja Aleksandra Zec koja je – ako ćemo slijediti logiku Merčepovih plakatera i njihovih gratis oglašivača iz Slobodne Dalmacije – likvidirana samo zato što je njezin život predstavljao prijetnju proslavljenom »hrvatskom ratniku i dragovoljcu Domovinskog rata« i njegovom preživljavanju »borbe za slobodnu Hrvatsku«. Hrvatska je, po istoj toj logici, slobodnija za jednu brutalno ustrijeljenu djevojčicu i za njezine roditelje i za još 40 ljudi koje su Merčepovi ljudi – čuj: ljudi! – oslobodili od života, stavljajući ih prethodno na najstrašnije muke, ne bi li im pomogli da shvate da taj život i nije baš nešto za čim vrijedi žaliti.
S lobodna je ta Merčepova Hrvatska od Aleksandre Zec i sličnih prijetnji njezinoj slobodi, pa je u njoj i Slobodna Dalmacija slobodna da reklamira »Tomino viteštvo«. Istinabog, prije desetak godina je bila i slobodnija, jer je tada za svoj groš štancala postere »viteza Mirka Norca«, dok se danas, silom prilika, upušta tek u skromniji udruženi izdavački pothvat medijskog umnožavanja plakata i izjava potpore »vitezu Tomi«. Nema danas od tog posla novca, kao što ga je bilo u vrijeme kampanje za Norca, ali je poruka ista.
Poruka je takva da čak i Ladislav Tomičić ispada preblag kada neljudsku šutnju, kojom je hrvatska javnost popratila Merčepovo puštanje da se brani sa slobode, pripisuje dresiranom zboru Orwellovih ovaca. U međuvremenu je ta šutnja prerasla u blejanje merčepovaca.
Izvor: www.novilist.hr
S lobodna Dalmacija s ponosom objavljuje vijest da su mještani Katuna »u znak potpore ratniku Tomislavu Merčepu, na cesti Prpuša-Šestanovac postavili više plakata s Merčepovom slikom«. Splitski list s ponosom objavljuje i fotografiju bilborda s Merčepovim portretom i tekstom »TOMISLAVE VITEŽE S tobom smo! Tvoji Katunjani«, u čijem podnožju, rame uz rame, koljeno uz koljeno, čučeći poziraju šestorica obožavatelja gospodina s plakata. Uslikani prizor objašnjen je legendom ispod fotografije gdje se kaže da »Merčepu sude oni koji Hrvatsku nikada nisu željeli«. Kaže se to s ponosom i s dubokim uvjerenjem, bez ikakvih ograda, zagrada ili navodnika. Kako onaj tko vidi fotografiju i pročita legendu ne bi posumnjao u iskreno tomoljublje Slobodne Dalmacije. Ili kako ne bi pomislio da uredništvo splitskog dnevnika ima ikakvih rezervi prema izjavama uslikane bratije iz Merčepove postojbine.
A bratija kaže: „»Tomo Merčep je naš vitez i to će zauvijek i ostati, bez obzira kako će završiti suđenje i kakva će mu presuda biti za ratni zločin. Borio se za slobodnu Hrvatsku i preživio, a sad mu zbog toga sude oni koji Hrvatsku nikada nisu željeli, što je sramotno. Ovim smo plakatima htjeli našem Tomi poručiti da nije sam, njegovi su Katuni uz njega«. Slobodna Dalmacija, na radost bratiji, nigdje u tekstu, a ni u opremi teksta, Tomislava Merčepa ne naziva optuženikom za ratne zločine, nego isključivo »hrvatskim ratnikom i dragovoljcem Domovinskog rata«. I naravno, ne spominje da se »hrvatskom ratniku i dragovoljcu Domovinskog rata« sudi ne zbog toga što se »borio za slobodnu Hrvatsku i preživio« nego zato što taj rat, zahvaljujući njemu i njegovima, nisu preživjela 43 civila s područja Zagreba, Pakraca i Kutine.
Sudi se »vitezu Tomi« i zato što, zahvaljujući njemu i njegovima, taj rat nije preživjela ni dvanaestogodišnja Aleksandra Zec koja je – ako ćemo slijediti logiku Merčepovih plakatera i njihovih gratis oglašivača iz Slobodne Dalmacije – likvidirana samo zato što je njezin život predstavljao prijetnju proslavljenom »hrvatskom ratniku i dragovoljcu Domovinskog rata« i njegovom preživljavanju »borbe za slobodnu Hrvatsku«. Hrvatska je, po istoj toj logici, slobodnija za jednu brutalno ustrijeljenu djevojčicu i za njezine roditelje i za još 40 ljudi koje su Merčepovi ljudi – čuj: ljudi! – oslobodili od života, stavljajući ih prethodno na najstrašnije muke, ne bi li im pomogli da shvate da taj život i nije baš nešto za čim vrijedi žaliti.
S lobodna je ta Merčepova Hrvatska od Aleksandre Zec i sličnih prijetnji njezinoj slobodi, pa je u njoj i Slobodna Dalmacija slobodna da reklamira »Tomino viteštvo«. Istinabog, prije desetak godina je bila i slobodnija, jer je tada za svoj groš štancala postere »viteza Mirka Norca«, dok se danas, silom prilika, upušta tek u skromniji udruženi izdavački pothvat medijskog umnožavanja plakata i izjava potpore »vitezu Tomi«. Nema danas od tog posla novca, kao što ga je bilo u vrijeme kampanje za Norca, ali je poruka ista.
Poruka je takva da čak i Ladislav Tomičić ispada preblag kada neljudsku šutnju, kojom je hrvatska javnost popratila Merčepovo puštanje da se brani sa slobode, pripisuje dresiranom zboru Orwellovih ovaca. U međuvremenu je ta šutnja prerasla u blejanje merčepovaca.
Izvor: www.novilist.hr
