Naglašava se i nužnost reforme Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) koja se mora temeljiti na ljudskim pravima, imati jasne ciljeve i ukloniti disfunkcionalnosti postojećeg Dublinskog sustava - osigurati usmjeravanje sredstava u integraciju, smanjiti ulaganja u opremanje granica i povratke migranata u tzv. treće zemlje.
Kako je nedavno istaknula Inicijativa Dobrodošli!, potrebno je osiguravanje i omogućavanje sigurnih i legalnih migracijskih puteva, to bi bio važan doprinos koji EU može dati globalnom odgovoru na migracijska kretanja te bi uvelike smanjilo rizike i neizvjesnosti kojima su izložene osobe koje su, iz raznih razloga, prisiljene napustiti svoje domove. Preporuke za hrvatsko i njemačko predsjedanje objavio je i UNHCR, koji ističe kako ovogodišnje presjedanje treba voditi ka održivoj reformi azila i pružanju veće podrške zemljama u kojima živi većina izbjeglica i migranata.
Prije tri dana pred Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta, stigli su hrvatski ministri Davor Božinović i Dražen Bošnjaković, upravo kako bi predstavili prioritete hrvatskog predsjedanja. Članovi Odbora za građanske slobode odlučili su da i oni imaju nešto što žele predstaviti Božinoviću.
Naime, više njih u rukama je držalo fotografije migranata s ranama i ozljedama za koje tvrde da su rezultat postupanja hrvatske policije i nasilnih protjerivanja i detencija. Zastupnica Cornelia Ernst iz njemačke stranke Ljevice pokazala je tako fotografiju muškarca koji tvrdi da ga je izgrizao policijski pas, da je molio policiju da zaustave psa, kao i da su policajci na kraju pljeskali psu.
"Nijedna od tih izjava o navodnom nepropisnom ponašanju hrvatske policije nije uzeta u Hrvatskoj, sve su iz BiH ili Srbije i bez ikakvih dokaza i bez barem približnih podataka gdje se i kada to dogodilo", branio se sad već standardno Božinović.
To, naravno, nije istina. I sami smo u više navrata, pišući o više slučajeva krajnje nehumanih zlostavljanja, pritvaranja i protjerivanja izbjeglica i migranata, uzimali brojne izjave i svjedočanstva upravo u Hrvatskoj, potkrijepljene fotografijama i detaljnim svjedočanstvima, a MUP je, predvođen Božinovićem, o tim slučajevima bio sposoban jedino uporno lagati.
Čak i da svjedočanstva ne dolaze iz Hrvatske (a ima ih iz Hrvatske, kao što smo već rekli), što bi to uopće dokazalo? Zar je geografsko ili nacionalno porijeklo preduvjet istine? Jesu li slučajevi mučenja čija svjedočanstva dolaze iz Bosne i Hercegovine manje mučni, trebamo li ih interpretirati kao dio neke "protuhrvatske" zavjere?
Ako išta, velik broj svjedočanstava o nasilju hrvatske policije koji stiže iz susjednih zemalja, ukazuje tek na činjenicu da su protjerivanja migranata brojna i svakodnevna, a metode se pritom ne biraju. Ako išta, velik broj svjedočanstava o nasilju hrvatske policije koji stiže iz susjednih zemalja, ukazuje tek na činjenicu da se u Hrvatskoj o nasilju još uvijek predobro šuti, kao i da se nasilje nad migrantima ovdje sustavno nastoji održati van vidnog polja prosječnog građanina i građanke.
Foto: Fotomovimiento.org
Međutim, ono što velik broj svjedočanstava o nasilju hrvatske policije koji stiže iz susjednih zemalja nikako ne pokazuje jest ono što Božinović papagajski ponavlja – a to je da se nasilje ne događa, odnosno da ga ne vrši hrvatska policija. MUP iz slučaja u slučaj, radilo se o zlostavljačkim pritvaranjima u garaže, žigosanjima, puštanjima pasa na migrante, lovu koridoraca, samo u svojim priopćenjima odbacuje navode i tu priča završava.
Ovako ozbiljne optužbe, koje sad već godinama kontinuirano pristižu, MUP bi trebao obećati odmah istražiti, a ne samo u par rečenica vrijeđati zdrav razum kvaziobjašnjenjima i eufemističkom novoterminologijom, kao i gaziti olako preko života tisuća ljudi.
Optužbe su i suviše ozbiljne su da ih se ne bi stvarno razmotrilo i obećalo nepristranu istragu. Gdje su MUP-u dokazi da nisu napravili sve to za što ih se optužuje? Zašto novinari ne postavljaju takva pitanja? Zašto nitko, nakon toliko "graničnih" slučajeva, ne traži ostavku ministra Božinovića?
Ministri padaju jedan za drugim, kako i trebaju, ali indikativno je da nema javnog zgražanja nad nedjelima ministra Božinovića. Naprosto, da bi nešto bilo nedjelo, s druge strane treba postojati netko nad kime se nedjelo vrši, treba postojati živi odnos naspram drugog ljudskog bića ili ideja i principa koje se percipira društveno važnima. U očima hrvatske javnosti, izbjeglice i migranti očigledno uopće nisu (ili ne bi trebali biti) subjekt, pa tako nije ni živ koncept solidarnosti prema njima.
I dok tako u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta, Božinoviću mašu fotografijama pretučenih tijela, a on laprda o lijepim ciljevima hrvatskog predsjedanja EU i dobrom postupanju policije, i jedni i drugi zapravo znaju da će se predsjedati kako se oduvijek predsjeda – pendrecima.
Hrvatski će graničari, naposljetku, raditi ono što im se iz samog vrha EU naređuje – igrat će se graničara po šumama, gorama, podrumima i garažama Lijepe naše. S jedne strane EU, s druge Hrvatska, u sredini tijela koja treba ubiti u pojam, jer nikakvog boljeg "rješenja" nismo našli i ne želimo naći.
Rušit će se ministri jedan za drugim, ali domino efekt neće zahvatiti Božinovića. Barem ne zbog ičega što se radi izbjeglicama i migrantima. Najnovija je vijest da je ministar Bošnjaković, koji se zajedno s Božinovićem u Europskom parlamentu pravio mutav u susretu s optužbama za policijsko nasilje i kršenje ljudskih prava, zatajio 300 m2 dvorišta u Biogradu. Skandali s nekretninama u Plenkovićevoj vladi tako ne prestaju.
Skandala oko mučenja, protjerivanja, zlostavljanja i ubijanja migranta nema i neće biti. Pojedine slučajeve spomenut će se, kao i dosad, ili EU protokolarno ili novinarsko klikbejterski, ali nitko na njima neće "jahati", dizati hajke, neumorno gristi, zahtijevati pravdu, pozivati na odgovornost. Za to još nismo pronašli svoje zašto.
h-alter
