Pregovori za Petrova

O čemu su skoro mjesec dana pregovarali HDZ i Most? Sada kad su pregovori privedeni kraju dojam je da su tako dugo vođeni ponajprije zbog toga da bi Božo Petrov umjesto u Vladi kao njezin prvi potpredsjednik završio u fotelji predsjednika Hrvatskog sabora.

Andrej Plenković i Božo Petrov uvjeravaju nas da su pregovori o sastavljanju zajedničke vlasti bili skoro idilični: pregovarači su se međusobno uvažavali, pažljivo vagali prijedloge i argumente budućih koalicijskih partnera, postigli su visok stupanj suglasnosti o programu zajedničke Vlade, njezinoj organizaciji, raspodjeli resora i načinu rada, a HDZ je već u praskozorje pregovora prihvatio i svih sedam Mostovih uvjeta, iako su sklepani tek kako bi poslužili za postizborno ucjenjivanje i trgovanje s potencijalnim partnerima, dok je u igri još uvijek uz HDZ-ovu bila i SDP-ova koalicija.

Odmah nakon objave izbornih rezultata bilo je jasno da će parlamentarnu većinu i Vladu sastavljati HDZ i Most, uz potporu svih ili dijela manjinskih zastupnika, a sve ostale kombinacije i varijante bile su hipotetske, s manjim šansama da se ostvare čak i od eventualnih novih izvanrednih izbora.

Zašto su onda pregovori tako dugo trajali? Ukupni rezultat upravo je u dlaku onakav kakav se i očekivao, a iznenađenja nije bilo ni oko svih krupnijih pitanja i segmenata koalicijske politike o kojima se pregovaralo. Jedino veće iznenađenje koje se nije naziralo na početku pregovora odluka je da Božo Petrov bude predsjednik Hrvatskog sabora u prvoj polovini mandata.

Mostov lider je na lanjskim izborima uzletio u političku orbitu kao zagovornik reformskih promjena u svim porama politike i društva, a Vlada je i u hrvatskoj parlamentarnoj demokraciji epicentar političkih i inih procesa, pa i onih reformskih, bilo da ih inicira i potiče, bilo da ih koči i sprječava. Unatoč masovnom razočaranju Mostovih birača zbog jalove, konfuzne i na koncu katastrofalne politike Oreškovićeve vlade, Božo Petrov ipak je dobio još jednu šansu da popravi dojam o svojim i Mostovim reformskim potencijalima i to ovaj put s koncilijantnijim partnerima u vodstvu HDZ-a, koji su pritom, zasad barem na riječima, zagledani u budućnost, a ne u prošlost zemlje kao njihovi prethodnici.

Jesu li promjene u HDZ-ovoj politici koje je najavio i počeo provoditi Andrej Plenković sa svojim stranačkim istomišljenicima upravo glavni razlog Petrovljeve odluke da odustane od vicepremijerske dužnosti i preseli se na drugu stranu Markova trga? Teško je, naime, pronaći racionalniji razlog za Petrovljevu odluku da se odrekne stvarne, operativne i izvršne političke moći i zamjeni je načelnom i formalnom, pogotovo s obzirom na činjenicu da s 10-postotnim Mostovim udjelom u zastupničkom portfelju ne može igrati ni ulogu strogog nadzornika i zlatne dionice koja presuđuje u spornim i prijelomnim situacijama.

Ako su se HDZ i Most doista usuglasili o svim aspektima Vladine politike, onda to u najmanju ruku podrazumijeva i suglasje o svim ili skoro svim reformama koje Most i Petrov od svog nastanka zagovaraju, pa kud ćeš bolje prilike nego da iz središta izvršne vlasti udaraš ritam i uklanjaš prepreke reformskim procesima, a u parlamentu dižeš graju protiv onih koji im bacaju klipove pod noge te im krčiš put kako bi se razmahale.

No Božo Petrov i Most odlučili su da njihov lider neće biti drugi po moći u Vladi, nego prvi među jednakima u Saboru. Povlačenjem Petrova iz Vlade prepustili su velik dio svoje političke odgovornosti za vođenje njezine politike Plenkoviću i HDZ-u, a svoje ministre sveli na ulogu njihovih asistenata u realizaciji politika i projekata koje su dogovorili. Božo Petrov i tajnovito stvarno političko vodstvo Mosta sklonili su se u stranu, u Sabor, kako bi sa distance nastavili politički popovati svojim koalicijskim partnerima, ali i svim drugim političkim konkurentima i čitavom društvu. I to ne, kao do sada, pričama o političkim, ekonomskim i društvenim reformama, nego sve više o svjetonazorskim i ideološkim pitanjima zbog kojih su se u Mostu počeli okupljati i politički angažirati, iako su se od njih donedavno ograđivali i distancirali. Novi vjetrovi koji su zapuhali u HDZ-u i Plenkovićevo djelomično ili potpuno odustajanje od Karamarkove konzervativne nacionalističke revolucije u Mostu su, među njegovim vidljivim i nevidljivim liderima, izgleda zazvonili na uzbunu, pa su se odlučili seljenjem Petrova u Sabor zasad blago politički distancirati od novog Plenkovićeva HDZ-a dok ne vide hoće li se i njihov konzervativizam naći na udaru modernizacijskih procesa u HDZ-u koje je započeo njegov novi lider.

forum.tm