„Ne želim imati posla s pojedincima“, reagirao je SDP-ov europarlamentarac Predrag Matić-Fred na HDZ-ovo žilet-žičano licemjerje made in Karlo Ressler, „ali ću vrlo rado komentirati sadržaj licemjernog tvita koji je objavio HDZ. Još jednom prave budale od svih svojih simpatizera, ali i od građana hrvatske nacionalnosti u BiH. Naime, oni optužuju kako SDP nije glasao da se žica za vanjske granice financira EU novcem dok su oni glasali da se to uradi i još jednom zabili nož u leđa Plenkoviću koji je nedavno rekao da žice prema BiH neće biti. Naravno da HDZ tumači da je moguće provesti žicu od Save do Tomislavgrada ali sve ostale zemlje članice traže da se žica povuče do Neuma jer su to vanjske granice EU-a. Kako će HDZ objasniti građanima BiH, posebno Hrvatima, kako su upravo glasali da se ta žica financira novcem EU-a ali su po starom dobrom običaju krivnju prebacili na SDP. Ne sumnjam da će kod njihovih birača takvo obrazloženje proći. Ovu izjavu dajem istine radi, da se vidi tko se zalaže za interese građana BiH. U Mostaru im obećavaju da žice neće biti, a iz Bruxellesa im šalju kamione sa žicom“
Piše: Marijan Vogrinec
Dok CRO premijer udarnički troši jezik svojim „povijesnim uspjehom“ jer da je ugurao RH u schengenski prostor i opskrbio ga „našom valutom eurom“, što je samo njegova zasluga i nikoga drugog ni u HDZ-u niti izvan njega – nedajbože u političkoj oporbi – eurounijski dobro zbrinuti posinak tzv. sive eminencije s dna ZNA SE kace vodi u Europarlamentu HDZ-ov jurišni ešalon da bi iskamčio štogod novca europskih poreznih obveznika za kupiti par stotina kilometara žilet-žice za ograditi Bijednu Našu na granici s BiH. Neprobojnim zidom, je li, a ne samo policijskim pendrecima i dugim cijevima zapriječiti ulazak izbjeglicama/migrantima s Bliskog istoka, Afrike i Azije, iz zemalja uništenih/destabiliziranih stranim agresijama radi megakorporativnih pljački dobara i ljudi bez presedana, pa se u njima više ne dâ živjeti. Kamoli odgajati djecu i planirati pristojnu budućnost. Mlađahni pak Karlo Ressler, je li, Plenkovićev izbor za vođu HDZ-ovih europarlamentaraca, izvijestila je Hina iz Strasbourga, zauzeo se za to da se u sklopu proračuna EU-a za 2024. godinu na stavci o ulaganjima u infrastrukturu na vanjskim granicama Unije osigura novac i za gradnju zidova od tzv. žilet-žice. Ta je morska ideja suprotstavila ne samo pučane i desne skupine eurozastupnika sa socijaldemokratima i zelenima nego i s tvrdnjom CRO premijera o tomu da RH neće podizati nikakve zidove prema BiH jer tu granicu kvalitetno drži pod kontrolom.
Pa nećemo se valjda zbog ilegalnih migranata zidovima ograđivati od prijatelja u BiH, smisao je Plenkovićeve poruke, iako je više no očito – o tome izvješćuju svjetski tzv. mainstream mediji, uslijedila je i jedna tužba pretučenih izbjeglica/migranata protiv RH – da hrvatski graničari ne drže stvar pod kontrolom i da protuzakonito treniraju strogoću na nesretnim ljudima što samo žele pretrčati Bijednu Našu na svom rizičnom putu „u Njemačku“. Pa kad na zelenoj ementaler granici RH-BiH ne pomažu ni premlaćivanja tih ljudi, nasilno vraćanje na teritorij s kojega su došli, tu i tamo propucavanja i tjeranje pod željezničke kotače čak i migrantske djece, neuvažavanje legitimnih zahtjeva za azilom, itsl., a europska je tzv. obitelj unatoč tomu pustila RH u schengenski prostor, Ressleru je na pameti i tzv. žilet-žica!? Bruxelles se pravio i pravi grbavim, gluhim i slijepim kad je posrijedi neljudsko postupanje na schengenskim međama prema nevoljnicima što samo žele pristojniji/sigurniji život na Zapadu. Na što u osnovi itekako imaju pravo budući da je isključivo taj Zapad – bio na Starom kontinentu ili u Novom svijetu, svejedno – krivac tomu što blizu 100 milijuna žitelja Kugle više ne može živjeti u vlastitoj domovini.
Amazona nesretnika
Tsunami ljudi svih dobi, rasa, vjerskih i inih pripadnosti, obaju rodova… nezadrživo kulja s osiromašenog Juga prema bogatom Sjeveru, prema zemljama čije bogatstvo i povlašten život gotovo beziznimno imaju južno porijeklo i još se (megakorporativno) hrane svekolikim resursima s južnih tala. Tu amazonu nesretnika ne mogu zaustaviti nikakva tzv. žilet-žica, orbanovska/mađarska čelična vrata ili resslerovska represivna pamet. Koliko god europskoj tzv. obitelji odgovara da hrvatska policija u njezinu razvojnom interesu obavlja (naj)prljaviji dio posla na svom dijelu vanjske granice Unije – makar se to protivi elementarnoj čovječnosti/humanosti što je oktroira u svim svojim najvažnijim deklaracijama i izjavama – ovaj pokušaj kotrljanja novih količina tzv. žilet-žice na schengensku granicu RH-BiH srećom nije prošao. Pa se Karlo Ressler, ne budi lijen, tvitom oborio na „nesavjesne“ hrvatske europarlamentarne kolege iz SDP-a.
„Ponovno su jeftine ideološke hirove stavili ispred sigurnosti hrvatske granice i teritorija“, sarkastično će Ressler zaobići istinu. „Nakon što su višekratno podržali blaćenje hrvatske policije, danas su bili protiv korištenja EU sredstava za zaštitu europske granice!“ Prvo, SDP i ta struja u Europarlamentu nisu protiv ulaganja novca europskih poreznih obveznika u sigurnost vanjskih granica Unije i poštivanja međunarodnog prava u odnosu na (i)legalne migracije te zaštitu temeljnih ljudskih prava izbjeglica/migranata na siguran i život dostojan čovjeka, ali itekako jesu protiv ulaganja i jednog jedinog centa u tzv. žilet-žicu, zidove i fizičko maltretiranje ljudi na putu „u Njemačku“. Drugo, hrvatska policija sama sebe blati postupcima koji u mnogim slučajevima – o kojima podrobno izvješćuju strani tzv. mainstream mediji, ali i svjedoče žrtve policijskog nasilja – nemaju blage veze ni sa zakonom niti s čovječnošću, najmanje s vrijednostima na koje se poziva HDZ-Plenkovićeva vlast. Treće, oštro protivljenje policijskom graničnom teroru nad ljudima u bijegu od ratova i smrti od gladi u opljačkanim domovinama te zidovima tzv. žilet-žice nisu nikakvi „ideološki hirovi ispred sigurnosti hrvatske granice i teritorija“, nego jasan zahtjev za sigurnošću granice i teritorija primjenom zakona.
Zakon i čovječnost nemaju veze s „ideologijom i hirovima“, ali itekako imaju veze s tima koji ih gaze, naređuju i prešućuju. Policija, domaća vlast i Bruxelles. Poturice su uvijek bili gori od Turaka!? „Ne želim imati posla s pojedincima“, reagirao je SDP-ov europarlamentarac Predrag Matić-Fred na HDZ-ovo žilet-žičano lecemjerje made in Karlo Ressler „ali ću vrlo rado komentirati sadržaj licemjernog tvita koji je objavio HDZ. Još jednom prave budale od svih svojih simpatizera, ali i od građana hrvatske nacionalnosti u BiH. Naime, oni optužuju kako SDP nije glasao da se žica za vanjske granice financira EU novcem dok su oni glasali da se to uradi i još jednom zabili nož u leđa Plenkoviću koji je nedavno rekao da žice prema BiH neće biti. Naravno da HDZ tumači da je moguće provesti žicu od Save do Tomislavgrada ali sve ostale zemlje članice traže da se žica povuče do Neuma jer su to vanjske granice EU-a. Kako će HDZ objasniti građanima BiH, posebno Hrvatima, da su upravo glasali da se ta žica financira novcem EU-a, ali su po starom dobrom običaju krivnju prebacili na SDP. Ne sumnjam da će kod njihovih birača takvo obrazloženje proći. Ovu izjavu dajem istine radi, da se vidi tko se zalaže za interese građana BiH. U Mostaru im obećavaju da žice neće biti, a iz Bruxellesa im šalju kamione sa žicom.“
Iza kulisa toga vrlo žestokog obračuna u principu europski neutjecajnih hrvatskih političkih struja zapravo stoji činjenica da je Europski parlament bio odbacio tzv. smjernice proračuna EU-a za 2024. godinu, izvijestila je Hina, „zbog točke o ulaganju u infrastrukturu na vanjskim granicama Unije koja je suprotstavila pučane i desne grupe sa socijaldemokratima i zelenima koji tvrde da se time parlament založio za gradnju zidova na granicama. Odbačeni prijedlog rezolucije prethodno je bio prihvaćen u nadležnom EP-ovom Odboru za proračun i sadržavao točku u kojoj se navodi da se Europski parlament ‘snažno protivi upotrebi bilo kakvih financijskih sredstava Unije za izgradnju ograda ili zidova na vanjskim granicama Unije te očekuje da će Komisija uskratiti svaka sredstva u tu svrhu sada i ubuduće’“. Zastupnici Europske pučke stranke, u čijem je taboru i HDZ, uspjeli su potporom tzv. desnih klubova amandmanom izmijeniti tu točku. Pozvali se Europsku komisiju da „odmah mobilizira znatna financijska i druga sredstva EU-a za potporu državama članicama u jačanju kapaciteta i infrastrukture za zaštitu granica, sredstava za nadzor, uključujući zračni nadzor, i opreme“.
Budući da bez potpore tradicionalno ključnih partnera – socijaldemokrata i zelenih – nema izglasavanja smjernica proračuna, europučansko-desna Pirova pobjeda pala je u vodu. „Klub S&D odbacuje pokušaj desničarskih zastupničkih klubova da u tekst uključe izgradnju zidova i ograda protiv migranata na vanjskim granicama Unije novcem iz proračuna EU-a“, bili su obznanili socijaldemokrati uoči plenarne sjednice u Strasbourgu. „Prihvate li se amandmani 19. i 29., socijalisti i demokrati će glasati protiv cijelog izvješća o smjernicama za proračun EU-a za 2024. godinu. S&D-ovi zastupnici su se snažno borili za to da se takve opcije izbrišu iz izvješća o smjernicama i u tomu uspjeli u glasanju na Odboru za proračun. Još jednom desnica pokušava uključiti takve odredbe – one koje su za S&D skupinu neprihvatljive.“ U raspletu potpore i protivljenja, međutim, EPP-ov amandman je prihvaćen s 322 prema 290 glasova (EPP-u su se pridružili desničarski glasovi), ali je ipak odbačeno cijelo izvješće o smjernicama s 321 prema 210 glasova (izostala je potpora desničara zbog točke o spolnim/reproduktivnim pravima žena), pa se, eto, prvi put u povijesti dogodilo da Europski parlament nije izglasao svoje smjernice za godišnji proračun.
Problem (ne)sigurnosti
„Europska pučka stranka se svojim tvitom bila pohvalila izglasavanjem spornog amandmana no u komentarima je upozorena da slavi Pirovu pobjedu jer je izvješće u cijelosti palo na glasanju“, tvrdi Hina. „Tvit je u međuvremenu izbrisan. Proračun za sljedeću godinu treba se dogovoriti do kraja tekuće godine. U slučaju izostanka dogovora u predviđenim rokovima, na novi se proračun primjenjuje pravilo ‘privremenih dvanaestina’: u svakom pojedinom mjesecu ne smije se potrošiti više od jedne dvanaestine proračuna za prethodnu godinu. Europsko vijeće i parlament zajednički odlučuju o godišnjem proračunu EU-a na prijedlog Europske komisije i u skladu s Višegodišnjim financijskim okvirom koji se donosi svakih sedam godina.“
Problem (ne)sigurnosti vanjskih granica EU-a godinama je neriješeno i vrlo osjetljivo pitanje u svakom smislu, ali specifično/različito za svaku od zemalja članica tako da je i to razlogom zašto već dugo neugodno škripi ta tzv. zajednička imigrantska politika. „Poslali smo poruku“, kazao je u Bruxellesu CRO premijer Andrej Plenković, „da nakon ulaska RH u Schengen ne želimo biti tvrđava prema građanima BiH, nego učiniti sve da se protok ljudi i komunikacija nastavi.“ Ako je tako, pa što je onda s Karlom Resslerom i HDZ-ovim eurozastupnicima koji demonstriraju u Uniji upravo ono što njihov šef – „ne želi“? A oni, nije tajna, ne smiju pustiti ni glasniji vjetar bez da pitaju i da im to Plenković odobri. Tko je tu lud ili se namjerno pravi grbavim? Ressler ili Plenković!? Prema izvješću komentatora Jutarnjeg lista Augustina Palokaja iz Bruxellesa, na djelu su ozbiljne podjele među zemljama članicama EU-a o tomu kako osigurati vanjske granice, a istodobno poštivati zakone i migrantska prava na azil. A gdje će suza neg’ na oko, pa će tako i mlađahni HDZ-ov eurojurišnik – u boj, u boj za narod svoj! – za predsjednikom Europske pučke stranke Manfredom Weberom, čija je agilna poslušnica i hrvatska ZNA SE opcija, dok HDZ-ov šef Andrej Plenković tek licemjerno zbori u Mostaru što se osobno ne usudi ni misliti u Bruxellesu. Naime, kako vanjske granice EU-a, osobito one između Bugarske i Turske (zašto ne i između RH i BiH?), valja zapriječiti bodljikavom žicom.
„Ono što je prije nekoliko godina bila za EU crvena crta, financiranje postavljanja bodljikave žice na vanjske granice, sada je ideja koja ima sve veću potporu“, tvrdi Palokaj s lica mjesta. „Pozivi za ograđivanje žicom vanjskih granica, kako bi se time spriječile masovne ilegalne migracije, ne dolaze samo od krajnje desnice već sve više i od tradicionalnih stranaka centra. Austrija, zemlja koja je lani najviše bila na udaru ilegalne migracije, otvoreno traži da se novcem EU-a financira i ograđivanje vanjskih granica žicom. Iako dosad nije spomenuta vanjska granica RH prema BiH i Srbiji kao posebno problematična, ako se nastavi val dolazaka tom rutom, i ta će granica postati problem i za RH i za EU. (…) Sve se zemlje slažu u načelu da je potrebna bolja zaštita vanjskih granica i veća solidarnost među članicama EU-a, ali i dalje je teret neravnomjerno podijeljen. Najviše su na udaru članice u koje ulaze migranti, a to su Italija, Malta, Grčka i Španjolska, ali i zemlje koje su najčešće destinacija, poput Austrije, Njemačke, Švedske, Belgije, Nizozemske i Francuske. Prema pravilima EU-a, odgovornost za procesuiranje zahtjeva za azil imaju zemlje u kojima su migranti prvo stupili na tlo EU-a. Ali mnoge zemlje propuštaju izbjeglice koje idu dalje.
Mnogi smatraju da je niska razina vraćanja migranata kojima je odbijen azil u EU mamac onima koji misle krenuti prema EU, a dolaze iz zemalja gdje im ne prijeti izravna opasnost od političkog progona. Ne slažu se svi u EU oko toga što u upravljanju migracijama jest u skladu s europskim vrijednostima, humanosti i međunarodnim pravom, a što nije.“
Dakako da Europa kao tvrđava s visokim bedemima, oklopima, dugim cijevima i pit bulovima na vanjskim granicama nije rješenje budući da to ne samo nije primjereno proklamiranim tzv. europskim vrijednostima, humanošću i međunarodnim pravom nego i stoga što – višestoljetno je iskustvo – ne može učinkovito zaustaviti mase na putu u bolji život. Ljudi pritiješnjeni očajem, ugrozom obitelji tuđim ratovima, ugnjetavanjem i siromaštvom ne prežu ni od čega u proboju svakog bedema. Ima pravo šef europske diplomacije Josep Borrell Fontelles kad tvrdi da su „migracije stare koliko i čovječanstvo“, samo su im uzroci različiti. Belgijski premijer Alexander de Croo, glede&unatoč, također ima pravo pozivajući razuman dio Unije na „veći angažman u implementaciji postojećih zakona EU-a, jer se raspravom o žicama ili zidovima na vanjskim granicama neće ništa riješiti“. Istodobno, samo Njemačkoj trenutno nedostaje milijun radnika, a nije jedina među razvijenim EU-zemljama. U RH je već nekoliko godina u osjetnom porastu uvoz strane radne snage čak iz najudaljenijih krajeva Azije budući da su ispražnjeni tzv. bazeni radne snage u Srbiji, Kosovu i BiH. Vladajući su bili prisiljeni ukinuti uvozne kvote za deficitarne poslove tako da u Hrvatskoj trenuto zarađuje kruh blizu 130.000 stranih radnika. Nerijetko u neljudskim uvjetima i mizerno plaćeni, što država ne rješava. Računa se do kraja godine i na 180.000 gospodarstvu neophodnih stranih radnika.
Gastarbajterska era
Problem je i u Hrvatskoj i u cijeloj Uniji izrazito manjkava, nedefinirana ili nepostojeća tzv. politika upravljanja migracijama. Previše je figa u džepu. Osobito kad je riječ o odnosu unutar sebe posvađane hrvatske vlasti – premijer Plenković šumom, predsjednik RH Milanović drumom, sic transit – prema masama nesretnika, izbjeglica i migrantata što tzv. balkanskom rutom naviru iz BiH i Srbije „u Njemačku“. Gotovo nitko od njih ne želi se naseliti u Bijednoj Našoj. RH im je samo staza prema Zapadu koju treba čim brže pretrčati. Glavom bez obzira, pa… Trenutno cca 130.000 stranih radnika (do kraja 2023. godine možebitno i 180.000) ne samo što pridržavaju glavu CRO gospodarstva iznad vode te privremeno rješavaju deficite radne snage u sve deficitarnijim proizvodnim zanimanjima – koja domaća mladež izbjegava kao vrag tamjan – nego i zaoštravaju pitanje nacionalnog opstanka u okolnostima kad rode u velikom luku zaobilaze domaća rodilišta, a crna je spodoba s kosom na ramenu sve češći gost.
Profesor demografije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. sc. Tado Jurić tvrdi da će do 2050. godine „svaki četvrti radnik/stanovnik u Hrvatskoj biti stranac“, odnosno da će „u Zagrebu i okolici živjeti svaki drugi Hrvat“. Sada živi svaki četvrti. „Što se tiče stranaca i iseljavanja“, kazao je Jurić RTL televiziji, „ponavlja se ista politika iz tzv. gastarbajterske ere. Dakle, u Njemačkoj ’60-ih godina prošlog stoljeća. Njemačka se tada otvorila aktivnoj radnoj snazi. Međutim, danas vidimo da je u Njemačkoj svaki četvrti stanovnik stranac. Isto se dogodilo u Austriji, u brojnim skandinavskim zemljama, u Francuskoj. Isti se model sada primjenjuje i u Hrvatskoj, pa je očekivati da će se preslikati i migrantska politika.“ Glede&unatoč, morska ideja o reguliranju migracija tzv. žilet-žicom plod je nezbrojene logike i u Uniji i njezine copy and paste CRO/HDZ-ove inačice. Ktomu, u Bijednoj Našoj bode oči činjenica kako popis stanovništva iz 2021. godine registrira manje od jedan posto stranaca u zemlji, MUP u 2022. godini 80.000, a Zavod za zapošljavanje 120.000 stranaca. Dakako da se ne radi samo o statistikama, koje same po sebi ništa ne rješavaju.
Radi se o tomu da ni Unija niti RH nemaju tzv. migrantsku politiku koja uvažava činjenice i učinkovito uvodi red, pa je i dalje očekivati nered u kojemu će se neke zemlje bolje snaći, a neke lošije ili nikako. U zapadnobalkanskom slučaju, međutim, jest izgledno da prijatelji u BiH zasad još neće ostati iza tzv. žilet-žice zbog hrvatskoga redarstvenog pendreka na schengenskoj granici. No, valja znati tko bi ih ostavio iza bodljikava zida čim vodeće eurounijsko oko u Bruxellesu malo zažmiri.
