ONI su stajali iza privatizacijske pljačke kojom je imovina stvarana desetljećima prebačena u ruke i na račune uskog kruga podobnih tajkuna; njihov je osnivač prvu veću međunarodnu slavu stekao antisemitskim rečenicama u svojoj kapitalnoj kupusari; kasnije će, pak, štititi ratne zločince, terorizirati glasače u glavnom gradu, nogometne navijače i nezavisne medije; njegov nasljednik na mjestu šefa organizacije završio je na robiji zbog pljačke; a nakon njega vođenje ganga preuzela je vlasnica stana čiji su bivši korisnici izbačeni na ulicu...

Plaćamo im sumnjive doktorate i imbecilne disertacije


Oni se zapošljavaju preko veze, njihove supruge i djeca bez natječaja dobivaju namještenja u državnim firmama i agencijama osnovanima samo zato da bi njihove supruge i djeca bez natječaja dobivali namještenja. Njihovim pouzdanicima plaćamo sumnjive doktorate i imbecilne disertacije, nepotrebne studije, pripreme kapitalnih i nikad realiziranih projekata. Oni su Hrvatska demokratska zajednica, a sutra slave 32 godine postojanja.

Da je Hrvate te 1989. godine zadesio katastrofalan potres, porušio im kuće i zgrade, uništio putove, do danas bi se oporavili. Naravno, pod uvjetom da imaju poštenu i efikasnu nehadezeovsku vlast. No Hrvatima se, njihovom voljom, dogodio HDZ. I događa im se. Stranka inspiratorica svakog ozbiljnijeg zlodjela u novijoj hrvatskoj povijesti drma ovom zemljom. Izgubila je utjecaj u Zagrebu i vlast u Splitu, nema više Šibensko-kninsku županiju, ugrožena joj je većina u Splitsko-dalmatinskoj, ali opet ima najviše gradonačelnika, načelnika i župana, većinu u državnom parlamentu, premijera i predsjednika države. Dobro, predsjednika nema formalno, nego sadržajno. Sve je prekrio HDZ, poput invazivnih vrsta algi koje se šire i ubijaju sve oko sebe.

Previše lošeg da bi se romantizirala prošlost


Romantična prisjećanja na dane kad su se hadezeovci sastajali po skrovitim mjestima i priče kako je grupa oko Franje Tuđmana zaobišla Marka Veselicu i njegove ljude, uspomene na osnivački dernek održan 17. lipnja u baraci Nogometnog kluba Borac, prepustimo zainteresiranim povjesničarima. Previše se lošeg dogodilo od 1989. godine da bismo romantizirali prošlost i da bismo HDZ-ovcima pripisali zasluge koje rado prisvajaju. Ne, nisu uveli višestranačje, uradio je to Savez komunista jer ionako nije imao izbora, raspadao se socijalistički blok, nestajale su jednopartijske države. Ne, nisu stvorili demokraciju, davili su je kad god su mogli. Ne, nisu stvorili Hrvatsku, ona postoji u granicama iscrtanima u doba AVNOJ-a. HDZ-u, međutim, pripadaju nemjerljive zasluge za političke progone ljudi čiji im se politički stavovi i porijeklo nisu uklapali u viziju jednonacionalne i jednokonfesionalne države, za nezapamćene pritiske na medije - oružani upad u redakciju Glasa Slavonije, pokušaj oduzimanja koncesije Radiju 101, dugogodišnje davljenje Feral Tribunea... - za stvaranje kaste privilegiranih, za nezapamćenu klerikalizaciju države i društva, za lažiranje vlastite i kolektivne prošlosti.

Lažna sadašnjost utemeljena na lažnoj prošlosti


Kada danas slušamo djecu istaknutih čuvara socijalističkih tradicija poput Gordana Grlića Radmana, Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića - a i on je, po političkom sadržaju, hadezenjara - kako s podsmijehom govore o razdoblju do 1990. godine, znamo da je projekt ovladavanja sadašnjošću metodom falsificiranja povijesti uspio. S HDZ-om na čelu ova je zemlja samo promijenila sadržaj mitologizacije povijesti, forma je slična. Lažna sadašnjost utemeljena na lažnoj povijesti, lažni društveni statusi, lažne društvene potrebe za tvrtkama i agencijama stvorenima za zbrinjavanje podobnih, to je HDZ.

Samo je novac pravi.






Bilo bi oprostivo da su se prije 31 godine Hrvati prevarili pa izabrali lošu stranku. Svatko ponekad napravi glupost, napije se, priča gluposti, zaokruži nešto što ne treba. Možda bi se moglo shvatiti još jedno ponavljanje pogreške. Danas, upornim glasanjem za iste prevarante, fanatike i kriminalce Hrvati izgledaju poput kolektivnih žrtava štokholmskoga sindroma, gomila nesretnika, pregaženih tranzicijom i onim što je uslijedilo poslije, ali emotivno čvrsto vezanih za zlostavljače.

Sirovo hrvatstvo, klijentelizam i korupcija


Priča je tek nešto malo suptilnija - osim što je bio stranka najsirovijega hrvatstva, HDZ je i pokret klijentelizma i korupcije. Za njih su, osim nacionalnih fanatika, još i oni koji su im zahvalni zbog poslova i koncesija te oni koji se nadaju poslovima i koncesijama. Stoga, za 32. rođendan HDZ-a slavljeniku ne treba poželjeti reformu, poboljšanje ili promjenu nabolje jer septička jama nikada neće biti sterilna. Treba mu poželjeti što bržu smrt.

Brzina nestanka HDZ-a je mjerna jedinica nade u Republici Hrvatskoj.

index