Prijedlog s predstavljanja knjige ANTUN MILOVIĆ: Ustanoviti Nagradu "Antun Milović" za najboljeg gospodarstvenika u Brodsko-posavskoj županiji

Knjiga ANTUN MILOVIĆ, nakladnika Diozita d.o.o iz Slavonskog Broda, čije su objavljivanje inicirali Antun Bogović (Đuro Đaković Stan d.o.o.) i Šimun Buzov (SIGURNOST-BUZOV d. o. o.), a realizirali Stribor Uzelac Schwendemann, Branko Penić, Željko Divnić i drugi, predstavljena je 29. travnja 2024-e u Hotelu ART.

Na skupu su govorili:  Antun Bogović i Šimun Buzov, kao inicijatori projekta, Zamjenica gradonačelnika Marina Martić Pauča, Saborski zastupnik Pero Ćosić, Stjepan Sferić iz ĐĐ Montaže u ime svih tvrtki koje nose prefiks ĐĐ a nisu u sastavu Đuro Đaković Grupa dd. U ime suradnika Antuna Milovića govorili su: Prof dr.sc Niko Majdandžić, profesor i dekan Strojarskog fakulteta u mirovini, Antun Topčić, direktor Šinskih vozila i Tvornice specijalnih vozila do mirovine, Nikola Veočić, direktor i vlasnik ĐĐ Alatnica, Branko Vranešević, financijski rukovoditelj u Specijalnim vozilima, u mirovini. O humanitarnom radu Antuna Milovića govotio je Dr Davorin Đanić, a u ime prjatelja dr. Zdravko Janč.

Poštovane dame i gospodo, posebno veterani „Đure Đakovića“,

Danas smo se okupli kako bismo se podsjetili na Antuna Milovića, i odali priznanje njegovom životu, radu i naslijeđu. Njegovo djelo ostaje kao svjetionik inspiracije za sve nas. Njegova vizija i hrabrost oblikovali su Đuru Đakovića i postavili temelje za buduće generacije. Njegova strast prema inovacijama, predanost kvaliteti i vođenje tima s nevjerojatnom energijom ostavili su neizbrisiv trag. Neka ovaj skup bude ispunjen poštovanjem prema velikanu kojeg smo imali čast poznavati.

Uz 90.-tu obljetnicu rođenja Antuna Milovića, na inicijativu i s potporom Antuna Bogovića i Šimuna Buzova, složena je ova knjiga. Posvećena je životu i radu čovjeka, čija je neizmjerna snaga djelovanja, pospješila oblikovanje „Đure Đakovića“ u moćnog industrijskog predvodnika, čovjeka koji je nemjerljivo utjecao i na rast Slavonskog Broda, grada u kojem se „Đuro“ razvijao – na načine koje rijetko koji pojedinac može postići. Antun Milović nije bio samo vrhunski gospodarstvenik; bio je političar, vizionar, humanitarac.

Kroz stranice ove knjige, čitatelji će imati priliku podsjetiti se na put „Đure Đakovića, upoznati Antuna Milovića ne samo kao inženjera, poslovnog lidera, već i kao čovjeka čija je strast prema napretku bila zarazna, čija je posvećenost obrazovanju bila nepokolebljiva, i čiji je utjecaj na grad bio vrlo velik.

Ova knjiga priznanje je njegovom radu, ali i podsjetnik na to koliko jedna osoba  može učiniti kada vjeruje u svoju viziju i koji je posvećen ostvarenju svojih ciljeva. Kroz stranice ove knjige, nadamo se da ćete biti inspirirani Milovićevim životom i radom.

U smislu realizacije knjige asolutno su zaslužni pisac preko 30 knjiga Stribor Uzelac Schwendeman i Branko Penić, brodski izdavač i producent, izadavački koordinator. Treba svakako spomenuti Željka Divnića, izdavača, numizmatičara i filatelista.

U svijetu politike i gospodarstva, postoje osobe čiji je utjecaj toliko snažan da oblikuje tijek povijesti. Ova nevelika knjiga posvećena je jednoj takvoj osobi, čiji je rad ostavio neizbrisiv trag na političkoj i gospodarskoj sceni.

Njegova priča nije samo priča o osobnom uspjehu, već i priča o strasti, predanosti i neumornom radu. Kroz njihov život i karijeru, možemo vidjeti kako se politika i gospodarstvo međusobno isprepliću, stvarajući složenu mrežu odluka, strategija i posljedica.

Milović je bio dijete „Đure Đakovića“, njegovih pogona punih radnika, prozvodnje i inovacija, koje je izraslo u lidera. Generalni direktor postao je s 40 godina. Posjedovao je niz  ključnih osobina koje su mu pomogle da ostvari svoje ciljeve. Bio je odlučan u suočavanju s izazovima i preprekama; bio je motiviran i težio je stalnom uspjehu; znao je postaviti ciljeve; vjerovao je u svoje sposobnosti; bio je otvoren za nove ideje; veoma jasno je izražavao svoje zamisli; uvijek spreman na kritiku; nije se libio donositi teške odluke od dugoročnog utjecaja na budućnost organizacije; znao je saslušati druge; bio je poslovično samopouzdan; isto takva mu je bila predanost poslu; razmišljao je strateški; imao je izvanrednu memoriju; znao je motivirati suradnike; bio je odlučan i hrabar; koristio je svoj utjecaj na stvaranje mreže širokih kontakata. I rukovodio se etičkim načelima.

Uvrštena svjedočenja suvremenika i suradnika o ulozi Antuna Miloviću za razvoj „Đure“ i grada mogu se definirati kao osobna iskustva i percepcija tih osoba o njegovom prinesku razvitku „Đure“, i ostvarivanju vlastitih odluka.

Suvremenici i suradnici često su svjedoci promjena koje se događaju u poduzeću i gradu. U knjizi, Milovićevi suradnici svjedočili su o tome kako se poduzeće razvijalo u privrednog diva, kako su se otvarala nova radna mjesta, kako je grad rastao i kako se poboljšavala kvaliteta života.

O tome kakav je bio Milović, od kakvog je materijala bio sazdan, poslužit će mi anegodota iz moje šire obitelji. Ivan Tomac, moje mame bratić, „Đurinac“ i osnivaš Slavonskog Narodnog Kalendara, i Josip Majnarić, brat moje mame, dva bratića iz Bickog Sela, svakog jutra su išli vlakom u školu u Slavonski Brod. Jedno jutro vlak im je pobjegao. Oni se nisu vratili kući, nego su trčali prugom od Garčina do Broda i stigli na prvi sat. Vlak je, naime, stizao dosta ranije i oni su ga uspjeli stići. Ne zato što su se bojali roditelja ili ravnatelja škole, nego zato jer ih je zanimalo predavanje. Takav je bio Milović stalno. On je trčao za vlakom napretka. On je imao volje, snage i načina da stigne na vrijeme.

Po kriteriju rođenja i rada u Slavonskom Brodu postoje tri vrste Brođana.

Rođeni u Brodu, a karijere ostvarili drugdje: Tadijanović, Užarević, Mia Ćorak Slavenska, Branko Ružić, Vladimir Becić, Matija Mesić, Josip Stadler, Pilar, Krešimir Blažević, Đuro Đaković, Zdenko Runjić, Milan Amruš,

Rođeni izvan Broda, radili u Brodu: IBM, Vasilij Petrovič Antipov, Predrag Goll

Rođeni u Brodu, radili u Brodu i umrli u Brodu: Ivan Tomac, Milović, Zdravko Ćosić, Tomo Skalica, Vladimir Rem...

Po osobnom uvjerenju Brod se ipak nedovoljno brine o svojim zaslužnima, velikanima.

Obilježiti velike ljude i njihova djela znači priznati, poštovati i slaviti, kako dobro kaže urednica plusportala, njihov doprinos društvu, kulturi, znanosti ili drugim područjima. To može uključivati: Postavljanje spomenika, kipova ili drugih obilježja kako bi se trajno prisjetili njihove uloge i naslijeđa. Organiziranje događanja povodom godišnjica rođenja, smrti ili ključnih trenutaka u njihovom životu. Pisanje knjiga, snimanje dokumentaraca ili drugih medijskih sadržaja koji istražuju njihov život i rad.

Dodjeljivanje nagrada ili priznanja u njihovo ime kako bi se istaknuli njihovi izvanredni doprinosi. Stoga predlažem da se uspostavi Nagrada „Antun Milović“ za najboljeg gospodarstvenika u Brodsko-posavskoj županiji. Ideju bi trebala razraditi lokalna Gospodarska komora.

I na kraju, Milovićevo naslijeđe, poput putokaza, živi u današnjem „Đuri“ kao baštini generacije koju je predvodio, u mnogim zgradama, ulicama i preostalim osmijesima, preostalih stanovnika grada. On je, u tom smislu, bio više od privrednika, bio je čovjek koji je vjerovao u „Đuru“, svoj grad i njegove ljude, i uložio je sve da se ostvari napredak. Takav je bio i takvog ga treba pamtiti i uvažavati. Uostalom, povijest će to potvrditi, da je bio velikan.

______________________