Istina je da je vodostaj Save razmjerno nizak i da Ada nije potopljena kao što to zna biti kad Sava pošteno popuni korito, ali, nekako se čini da je Ada duža nego što smo naviknuli, bez obzira na visinu rijeke, i to prema istoku. Da konzultiramo znalce, bivše mladiće što žive ispod sipa, one koji Adu poznaju kao svoj džep i koji su bezbroj puta doplivavali do nje, ne sumnjamo da bi potvrdili našu pretpostavku koja se temelji na uspoređivanju s Adom iz prošlih godina. Jedini dokaz koji podastiremo nedovoljno je kvalitena fotografija snimljena prije nekoliko dana. Brodski profesionalci i majstori novinske fotografije Galović, Janković i Soldo napravili bi fotku na kojoj bi se vidio svaki list bujnog drveća.

Zapuštena, obrasla divljim raslinjem, drvećem koje se neukroćeno širi, Ada se osmjelila izdužiti. Potvrda je to klasične definicije Ade kao riječnog otoka nastalog akumulacijom riječnog materijala u koritu. Ali, ne zna Ada da dolaze potopni dani, riječne bujice, snaga vode. Kao što je Adi nastao produžetak, tako joj može biti i odnešen.

 

U zanimljivom i dobro napisanom tekstu Likaj sin Birsov, objavljenom na portalu SBOnLine, između ostalog, čitamo dio i o savskoj Adi, o tome da se mijenjala.

 

Naselje Marsonija (Marsvnnia) se nalazilo na prostoru centra današnjeg grada Slavonskog Broda. Današnji otočić Ada je nekada bio spojen s kopnom na sjeveru no rijeka je promijenila tok i tako je nastao maleni otok u sredini rijeke. Marsonija je bila sagrađena na ušću riječice Mrsunje u Savu u stilu rimskih gradova - pravilnih ulica, s vodovodom i kanalizacijom, zidanim kućama i vilama te je imala do 2000 duša. Naselje je bilo okruženo šumama, pokraj grada nalazila se vojna utvrda a na rijeci Savi je bila velika riječna luka za ratne brodove panonske Vespazijanove mornarice, čije sjedište je bilo u Sirmiumu (danas Sremska Mitrovica u Srbiji). Paralelno rijeci Savi, između Dilja i Save, prolazila je jedna od najvažnijih rimskih cesta: od Siscie do Sirmiuma (danas gradovi Sisak i Sremska Mitrovica).
                                                                                                                                                                                             

Zaista, ništa nije stalno, osim promjene, pa tako i savske Ade.