Privatizacija državnih poduzeća pokazat će višak 10.000 radnika

 

Registrirani broj nezaposlenih u Hrvatskoj je početkom ove godine prešao brojku od 380.000, s prespektivom nastavka rasta u narednim mjesecima. Vrlo je vjerojatno da je stvarna nezaposlenost značajno viša, budući da na tržištu rada postoji određena siva zona prikrivene nezaposlenosti.

Nastavak krize i pada domaće ukupne potražnje će, naime, i dalje vršiti pritisak na domaća poduzeća, koja se još uvijek nisu prilagodila. Ova poduzeća održavaju, zbog neprilagođenosti i rigidnosti radnog zakonodavstva, veliki broj radnih mjesta koja su im zaparvo nepotrebna.

U javnom sektoru je prikrivena nezaposlenost posebno izražena. Reforme državne uprave, obrazovnog i zdravstvenog sustava, te privatizacija državnih poduzeća bi mogle pokazati višak preko 100.000 viška zaposlenih. Privatizacija državnih poduzeća će zasigurno značiti i smanjivanje broja radnika, budući da privatni vlasnici ne mogu preuzeti odgovornost socijalne amortizacije.

Aktivnost domaće ekonomije se već više od dva desetljeća se temelji na radnim mjestima koja su stvorena prije početka tranzicije ili onim radnim radnim mjestima koje otvara državna administracija. Politička elita, posebno izabrani političari koji formiraju ekonomsku vlast, u današnjim okolnostima neizdrživo visoke razine nezaposlenosti, mogu imati samo jedan politički cilj: ekonomski rast koji bi otvarao nova radna mjesta.

Ekonomska politika na žalost ne potiče privatni sektor na ulaganja i kreiranje radnih mjesta koja bi bila dugoročno održiva. A jedina dugoročno održiva radna mjesta mogu samo biti ona koja će, u kontekstu ulaska Hrvatske u EU, biti konkurentna na međunarodnom tržištu. Trendovi u industrijskom sektoru, koji se danas vraća u Europu s izleta u zemlje s niskom cijenom radne snage, nisu povoljni u pogledu stvaranja novih radnih mjesta. U suvremenoj europskoj industriji dominiraju tehnološke investicije, automatizacija i robotizacija.

Poznato je da u modernim tvornicama automobila gotovo da i nema radnika koji bi radili na pokretnoj traci; njih zamjenjuju roboti. Manje je međutim poznato da roboti mogu potpuno zamijeniti ljudski rad i u tvornicama namještaja, primjerice. U europskoj industriji je sve manje radnih mjesta za koja su potrebne tek najniže kvalifikacije.

Europski industrijski proizvodi poprimaju sve više generička obilježja. Dakle, proizvode se u robotiziranim pogonima po isprobanim, jednostavnim recepturama. Na drugoj strani su kompleksni novi proizvodi, u kojima je ugrađeno puno znanja ili vještina i za kojima postoji potražnja na globaliziranom tržištu.

To mogu biti luksuzni europski automobili s nizom novih tehnoloških rješenja. Ali to mogu biti i proizvodi kreativnih djelatnosti, poput europske mode koja nema pravu konkurenciju na globalnom tržištu, jednako kao i vrhunski proizvodi prerađivačke industrije poput talijanskih sireva, francuske prirodne kozmetike ili belgijskih konditorskih proizvoda.. Usprkos uobičajenoj fascinaciji informatičkim tehnologijama, proizvodnja u ovom sektoru ima snažnu konkurenciju iz azijskih zemalja, pa se tako niti iz ovog sektora ne mogu očekivati dobre vijesti na hrvatskom tržištu rada.

Ukoliko pažljivije pogledamo europske trendove, koji se nakon ulaska Hrvatske u EU neumitno prelijevaju na hrvatsko tržište, možemo vidjeti da se nova radna mjesta stvaraju u kreativnoj ekonomiji (dakle ekonomiji koja se temelji na talentima i ljudskom kapitalu) i ”pametnoj” prerađivačkoj industriji u kojoj ulaganja u istraživanja i razvoj te marketing premašuju ulaganja u proizvodne tehnologije.

Uvjerenje da bi se povratkom na tradicionalne industrijske grane u hrvatskom gospodarstvu moglo u srednjem roku, dakle kroz 3-5 godina, otvoriti dovoljno radnih mjesta kako bi stopa nezaposlenosti pala na razinu od 10% podjednako je pogrešno kao i uvjerenje da će radna mjesta stvarati samo u sektoru usluga, koje je prevladavalo početkom prošlog desetljeća. Hrvatskoj ekonomiji su potrebna podjednako radna mjesta u ”pametnoj” industriji i sektoru modernih usluga.

Poseban potencijal u stvaranju radnih mjesta imaju mikro-poduzetnici (koje treba razlikovati od tradicionalnih obrtnika) te mala i srednja poduzeća. U ovom sektoru djeluje preko 20 milijuna poduzeća u EU -28 i koji kreiraju oko 70% radnih mjesta. Mikro i mala poduzeća u većini eurpskih zemalja, osobito zemljama koje žele sustići europski prosjek razvijenosti, uživaju povlašten porezni status (porezno opterećenje ne prelazi 10%).

Fiskalni poticaji lokalnih vlada i fisklani poticicaji EU usmjereni su prema ulaganjima u ljudske potencijale, istraživanja i razvoj, razvoj tržišta i globalizaciju tržišnog položaja te prihvaćanje suvremenih tehnoloških i upravljačkih rješenja. Poznat je fenomen ”born global” mikro-poduzeća, odnosno poduzeća koja od samog osnivanja ciljaju globalne tržišne segmente. Liderska pozicija u nekom segmentu domaćeg tržišta se u takvom poslovnom modelu podrazumijeva.

Ako Vlada postavi radikalno snižavanje stope nezaposlenosti i snažno povećavanja broja radnih mjesta kao središnju točku svoje ekonomske politike (što bi svakako morao biti prioritet), tada bi naglasak trebao biti na razvoju institucija i fiskalnih instrumenata kojima bi se mikro i mala poduzeća poticala na nova ulaganja i širenje poslovanja na međunarodnom tržištu.

Primjeri drugih zemalja istočne Europe, posebno usporedivih zemalja kao što su Slovačka ili zemlje Baltika, pokazuju da je moguće otvoriti desetke tisuća radnih mjesta u kratkom roku uz jedan jedini uvjet: odlučnost političke elite u provođenju strukturnih reformi i pozicioniranju sektora malih i srednjih poduzeća u samo središte ekonomske dinamike.

Izvor: business