Na južnoj granici Broda, na njegovom obodu, u nizu kuća Šetališta braće Radić, druga po redu, stješnjena između Schwendemannove dvokatnice i raskošne katnice Huga Selingera (danas Rezidencija Uno), nalazi se mala neugledna prizemnica.
U monografiji „Šetalište braće Radić i Trg svetog Trojstva u Slavonskom Brodu“, objavljenoj 2011. godine, Stribor Uzelac Schwendemann o njoj piše: „Zna se da je bila u vlasništvu krojača Josipa Kuhnera, koji je kasnije kupio Selingerovu katnicu, no kad ju je i tko zidao ne zna se. Nakon Drugog svjetskog rata u njoj je bila Kapetanija pristaništa, kada je iz Bosanskog Broda premještena u Slavonski Brod.“
Tko je danas vlasnik prizemnice odnosno tko bi se trebao brinuti o njoj – nije poznato. Sudeći po trošnom izgledu, zapuštenom krovu kojem prijeti urušavanje, oluku iz kojeg cijelom njegovom dužinom raste trava – o jadnoj prizemnici smještenoj na jednom od najatraktivnijih gradskih punktova – računa ne vodi nitko. I ona je, pored još nekoliko zgrada koje zbog zapuštenosti nazivamo ruglima grada, mrlja na karti „turističkog Broda“, izraz pomanjkanja brige za vanjštinu kao odraz unutarnjeg reda.
Da je ovo satirički intoniran tekst njegov završetak bi glasio: „Pa što će nam reći estonski, moldavski i japanski turisti na to što je zanemaren najuži centar grada? “ S obzirom da se radi o svojevrsnom apelu nadležnima završavamo ga slijedećom rečenicom: „Kad ste već dopustili tolika interesna rušanja zgrada od povijesnog značenja, srušite i ovu zgradicu, kako bi na njenom mjestu neko od građevinskih gazda, pod budnim okom domaćih konzervatora, izgradio još ljepšu i stariju“.
