Kako danas pomiriti navijačku strast i želju da Hrvatska što bolje prođe u Rusiji, s poražavajućom spoznajom da je naš glavni igrač napravio nešto ovakvo, a da još to nikome u HNS-u zapravo nije problematično? Teško, jako teško
Davor Šuker najvažniji je igrač u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Njegovom doprinosu Vatrenima, nevjerojatnim 45 golova, nitko se još nije ni približio. No, sad već možemo govoriti da je ipak Luka Modrić najveći igrač kojeg je Hrvatska ikad imala. Niti jedan naš nogometaš nije toliko dugo u kontinutetu igao na najvišoj razini. Premda u nacionalnom dresu nije uvijek bio pravi, bez Modrića je reprezentacija nezamisliva. Sjetimo se samo kako ju je suvereno vodio u Kijevu, u odlučujućoj utakmici kvalifikacijske skupine za Svjetsko prvenstvo koje započinje u četvrtak. Usto je, za razliku od Šukera, pristojan čovjek. Ali, postoji problem s Modrićem.
Ovih se dana promovira knjiga bivšeg premijera Ive Sanadera, predstavlja ga se političkim vizionarom, a niti se ne spominju sudski procesi protiv njega zbog korupcije. To, međutim, nije normalno, to je groteskno. Zato ovakav tretman Sanadera ne može poslužiti kao eventualno opravdanje za ignoriranje činjenice da se Modrić također nalazi u ozbiljnom sukobu s pravnom državom, da mu se ne remeti koncentracija na Mundijalu.
Šuker u ulozi predsjednika HNS-a apelira da ga se pusti da »radi što najbolje zna«. Nije to moguće nakon što je Zdravko Mamić osuđen na šest i pol godina zatvora, jer je, kako je utvrdio Županijski sud u Osijeku, nezakonito iz Dinama izvukao silne milijune kuna. Pritom mu je među pomoćnicima bio i Modrić.
On je već optužen za lažno svjedočenje. Prvo je USKOK-u rekao da u trenutku kad je odlazio u Tottenham, Dinamo prema njemu više nije imao novčanih obveza, a zatim se tijekom suđenja Mamiću predomislio. Ali, nije ovdje u pitanju samo promjena iskaza, presuda Mamiću sugerira da mu je Modrić, u najmanju ruku, pomagao u počinjenju kaznenenog djela.
Novac pristigao iz Tottenhama, koji mu je Dinamo isplaćivao temeljem antidatiranih odredbi ugovora, Modrić je davao Mamiću, ali je i dio, 13 milijuna kuna, zadržao za sebe.
Znao je, dakle, da mu ti milijuni ne pripadaju, ali ih je svejedno prisvojio. To smo, eto, doznali o najvećem igraču u povijesti hrvatskog nogometa. Nije to bio pokušaj utaje poreza, što se dogodilo čak i jednom Lionelu Messiju. Modrićev je postupak puno gori, on je naprosto s Mamićem uzeo i podijelio tuđi novac.
I kako danas pomiriti navijačku strast i želju da Hrvatska što bolje prođe u Rusiji, s poražavajućom spoznajom da je naš glavni igrač napravio nešto ovakvo, a da još to nikome u HNS-u zapravo nije problematično? Teško, jako teško.
Koliko god hrvatski navijač navikao na slične stvari. Devedesetih godina je reprezentacija funkcionirala kao PR projekt Franje Tuđmana i nije to tada bilo lako odvojiti od zbivanja na terenu. Stalno je nekako, makar u podsvijesti, tinjalo da će Tuđman beskrupulozno politički eksploatirati njihove rezultate.
Modrić nam je, nažalost, svojom pohlepom pokvario ovo Svjetsko prvenstvo.
