Prokleti gospodari i jadni Hrvati koji ništa ne kuže

Grad ima gradonačelnika, ali on ne smije obavljati svoj posao, iako mu je kralj ovrha osigurao slobodu. Bivši premijer je u zatvoru, a sadašnji na zimskom ladanju. Predsjednik svira klavir i svakome govori ono što ovaj želi čuti, uvijek istim tonom, istom bojom glasa, dok on tako dobro svira, a narod hipnotizirano sluša, nema nam spasa.

Nude nam se i drugi, uvijek isti ljudi, žena s plaćom od 20 tisuća eura na mjesec, doktor s licem zločinca i balavac bez strasti, pameti i ponosa. A narodu dosta, pa prvo tiho a onda glasno viče: "nekada je bilo bolje". Znajući ono što znam i spoznavajući istinu teškim i dugim putem, mogu samo reći: "narodu, licemjeran si i glup, nedostajan onih koji su za tebe život dali".

Od 15.000 poginulih više od pola bili su civili, ali nije to genocid, kao ni stotine ubijene djece i 3000 silovanih žena. Naravno, treba povući tu tužbu za genocid, radi mira i prosperiteta u regiji. Da, regiji, dobro ste čuli.

Normalno kad sagledaš sve, od vrha do dna, čini ti se kako je bilo bolje. Uostalom što je to nacija, kultura, jezik, povijest? Sve je to relativno, jebeš tradiciju, jebeš katoličku Crkvu, sve su to pedofili i lopovi, paraziti na umornim plećima naroda. A ta Europa? Merkelica? Zamislite, iznudili su od naših političara oca domovine, da dobro ste čuli oca domovine Josipa Perkovića? Čovjeka koji je u Jugoslaviji bio organizator likvidacija naših emigranata a onda, kad je bilo jasno da stvari idu prema kraju, dao Franji Tuđmanu putovnicu i time si kupio amnestiju. Taj lik je stajao na vratima na osnivačkoj skupštini HDZ-a i određivao tko smije, a tko ne smije unutra. On je poslao i Tihomira Oreškovića u Gospić. S njegovim potpisima svirepi ubojice i kriminalci ubijali su i mučili Srbe, i tako stvorili temelje da danas svaka fukara može reći kako se radilo o građanskom ratu.

A ubijali su zato jer su im rekli da ubijaju, ne zbog nacionalizma ili lažnog domoljublja, već dapače po svjesnim nalozima i planu Perkovića i ekipe da se ono što je domoljublje izjednači s fašizmom, da se borba za slobodu izjednači s genocidom, da se ona zastava na Kninskoj trđavi trajno natopi nevinom krvlju. I sad nam neki pokušavaju prodati priču kako su komunjare prevarili nacionalno svjesne Hrvate, kako su Franju Tuđmana zajebali, jer su pristali na pomirbu a onda mu zabili nož u leđa. Pa što bi mu ga zabili? Pa i on je bio njihov, možda ne skroz i srcem do kraja, ali svakako integralni dio njihove strategije za preuzimanjem svih segmenata života u novoj/staroj državi Hrvatskoj.

Za života, i još u punoj snazi, nije ih smio ni taknuti. Njihovi poduzetnici - Todorić, Kutle, Rajić, Gucić, Pavić, Čačić, jedan dio bande još iz SFRJ, drugi dio stasao i odrastao u novoj Jugi, nazovi Rvatskoj po jasnom i jednostavnom receptu, pronađi onog tko nema morala, karaktera i ličnosti, jer se takvog uvijek može lako kontrolirati.

Najveća fora koju su izveli ipak je ta da tu postoje dvije strane koje se kao stalno sukobljavaju, na rubu maltene građanskog rata. Neki lažni tvrdi Rvati poput Karamarka i ovi lažni ljevičari poput Josipovića i Milanovića. Dobar je igrač Karamarko. On bi proveo lustraciju. Perkovićev učenik, bliski drug njegovog sina Saše, progonitelj Gotovine i glavni Mesićev špijun. Hoće li lustrirati i samoga sebe?

Očito i to prolazi, te se dvije skupine žele smjenjivati na vlasti i tako bi valjda vječno trebalo biti.

Gdje su u svemu tome idealisti, s jedne i druge strane? Pa na marginama zbivanja i društva. Rvati sjede u svojim maticama i zavičajnim društvima pa recitiraju domoljubnu poeziju i jednom godišnje se odu pokloniti u Vukovar a komunjare, one prave, koje fakat vjeruju u to sranje, životare s mirovinama od 1000-2500 kuna, gledajući bistu maršala Tita. Još malo da stisne zima i spustit će se na koljena i kroz stisnute zube procijediti: Uskrsni napokon, druže Tito!

Ne treba im uzeti za zlo, oni ne kuže da je sve ovo njegovo maslo. Što je stari dobro živio, svaka mu čast. A što je tek tako zapovjedno odgovoran, za nekih pola milijuna mrtvih, smaknutih, masakriranih i milijune opljačkanih i obespravljenih a opet tako jebeno nevin, čist kao suza, u očima svojih sljedbenika?

Žao mi je one dvojice pravih idealista, Zvonka Bušića i Mire Barešića. Barešić, opasan i neustrašiv čovjek, nije mogao drugačije ni završiti nego s metkom u leđa. Metkom, ispaljenim iz hrvatske puške, vojnika Hrvatske vojske. Ti bi Hrvatsku Barešiću bez UDBE? Ma jel? Evo ti metak u leđa, pusti nas da vodimo rat kako mi hoćemo. A vodili su ga znamo kako. Dok su drugi ginuli, oni su trgovali. Nafta, oružje i naravno droga u svim smjerovima. Malo mi u Krajinu, malo oni nama, pa za Srbiju, onda naoružaš Bošnjake, a kasnije s njima ratuješ.

I sad taj mali Hrvat, ta budala, taj majmun koji ništa od ovoga ne kuži, sad je on kriv za sva sranja. Pa ne može biti kriv, kad je preglup da to sve shvati, a kamoli da isplanira! Sjetim se svako malo Zvonka Bušića. Odrobijao je 32 godine u zatvoru zbog toga jer je netko 50 km od mjesta gdje je bila postavljena, poslao amatera da onesposobi njegovu eksplozivnu napravu.

I 32 godine ovaj to nosi na duši, stalno oplakuje tu nesretnu žrtvu, pa lupa glavom o zid, pita se kako se to uopće dogodilo, kako je to moguće. I puste ga konačno, vrati se u Hrvatsku u uvjerenju da mi shvaćamo što je htio postići tim činom, da kužimo kako su to bila takva vremena. A mi kažemo: "Odjebi teroristu koji se borio protiv SFRJ. Sram te bilo što si se vratio! Šteta što te Ameri nisu spržili na električnoj."

I onda ugostimo u Zagrebu ekipu iz Baader Meinhofa, koji su smaknuli hladnokrvno 32 ljudi, između ostaloga i mnoge civile. Ali, naravno, to ne može biti isto. Oni su radikalna ljevica, i kad oni ubijaju, oni ubijaju iz ideala, dok kad Hrvati ubijaju, u biti kad Hrvati rade bilo što, oni to čine iz mržnje. Oni su zmije, ustaške zmije. Treba im to dovoljno dugo ponavljati dok i sami u to ne povjeruju. A onda, poput predsjednika Josipovića otići svirati Oliverove balade Miloradu Dodiku. Jest da je tip malo primitivan, ali ne možeš biti imun na Olivera, razniježi taj Oliver i veće sirovine od Dodika. A predsjednik mu svira i šarmira ga jer želi da bude i njegov predsjednik, kao i predsjednik Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te, naravno, Srbije.

To je prava ambicija! Predsjednik "Regije", a ne ove male ustaške zmijice Hrvatske! Čovjek zna što hoće, problem je samo što treba vremena za ostvarenje te misije. Srećom, još je mlad, a narod sve stariji i zatupljeniji, tako da ima dobre šanse da ostvari svoje snove. Imao je i Zvonko Bušić snove. Pune 32 godine sanjao je Hrvatsku, a kad je ovdje došao, doživio je noćnu moru koju je mogao prekinuti samo tako da si oduzme život. Miro Barešić i Zvonko Bušić, nisu jedini ljudi koju su previše voljeli ovu zemlju, ali su svakako najpoznatiji primjeri. Takvih je ljudi sve manje.

Mnoge su ubili, neke na drugi način uništili, a veliki dio se jednostavno pomirio s realnošću, što ipak znači da Hrvatsku nisu dovoljno voljeli. Na Facebooku se nedavno pojavila aplikacija u kojoj vlasnik profila kroz više sporednih i jednu glavnu fotografiju zahvaljuje svojim virtualnim prijateljima što su bili dio “sjajne godine” te najavljuje kako dolazi još bolja godina.

Kad sam to vidio, spopala me crnohumorna pomisao kako bi bilo dobro da takvu čestitku, sa svim užasima, ove i prethodnih godina pošaljemo gospodarima Hrvatske, uz malu izmjenu naravno. Umjesto zahvala, išlo bi nek ste prokleti još i u ovoj godini, I dao Bog, da Vas nekim čudom, u sljedećoj više ne bude.

seebiz