I zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku. Kad će više to ljeto?!
“Proljetna saborska škola”
Proljeće je stiglo i u Hrvatski Sabor. Navijestio ga je notorni Stevo, alias Stiv, Culej, jedinstveni primjerak neumornog “croatobrana”. On je na treći dan novopridošlog godišnjeg doba usred Sabora spomenuo jednu ljetnu školu: “Korčulansku ljetnu školu” (kako je on rekao: “seminar”) gdje su se, valjda, “sumnjiva domaća lica” već tada (šezdesetih godina prošlog stoljeća) nalazila s predstavnicima SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) i “nešto kuvali” protiv interesa Lijepe Naše. I tako se ovaj unikatni “Hrvatice i Hrvati” narodni zastupnik direktno svojom glavom zaletio u samo središte suvremene filozofske misli.
Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL
Da podsjetimo: “Korčulansku ljetnu školu” (uobičajeno zvanu “filozofskom”) osnivaju Rudi Supek i Milan Kangrga (izvorno Supekova ideja rođena početkom šeztedesetih godina u Lumbardi na Korčuli ). Već na “generalnu probu” ove škole, koja se održala 1963. godine u Dubrovniku dolaze Erich Fromm, Henri Lefebre i Lucien Goldmann. Ona službeno djeluje od 1964-1974. godine kada je zabranjena. Predstavljala je možda najzanimljivije mjesto okupljanja slobodne, kreativne filozofske, socološke, društvene misli dvadesetog stoljeća na svijetu. Osim najrelevantnijih filozofa, sociologa i predstavnika tadašnje humanističke misli sa prostora bivše Jugoslavije tamo se okuplja i svjetska elita te misli. Da se podsjetimo Stevu Culeja tko je sve dolazio i sudjelovao u radu “Ljetne korčulanske škole” – ali iz Svijeta:
ARGENTINA: Jose Sazbon, AUSTRIJA: Eric Heintel, Hans Kochler, Franz Merek, Gunther Nenning, Kurt Rotschild, ČEHOSLOVAČKA: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik, Julius Strinka, ČILE: Raul Carlo, BELGIJA: George Goriely, Pierre Joye, Ernest Mendel, FRANCUSKA: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Neville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau, Maximen Rubel, ISLAND: Johan P. Arnason, IZRAEL: Shlomo Avineri, ITALIJA: Ernesto Baroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Semerari, Mario Spinella, JAPAN: Shingo Shibata, KEKSIKO: Erich Fromm, NIZOZEMSKA: W. Van Doren, MAĐARSKA: Zador Tordai, Agnes Heller, Gyergy Markus, Vilmos Sos, Ivan Varga, NORVEŠKA: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjorvheim, POLJSKA: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk, Stefan Moravski, RUMUNJSKA: Nicolae Bellu, Pavel Apostol. Octavian Chetan, Dragan Stojanovici, ŠVEDSKA: Pierre Schori, ŠVICARSKA: Arnold Kunzli, SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Normman Birnbaum , Wiliam McBride, Domald Borchert, Paul Brocketman, Pete Clecak Robert S. Cohen, Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A, Moriss Eames, Abraham Edel, George Ficher, Victor Gourevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lach, A.W.Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, William Nietmann, Howar L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Waroffsky, Philip Wiener, Kurt Wolff, VATIKAN: pater Gustav Wetter, VELIKA BRITANIJA: Vic. G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas Bottomore, John Lewis, Alfred Sohn-Rettel, VENEZUELA: T.R.Nunez Tenorio, ZAPADNA NJEMAČKA: Hans.Dieter Bahr, Rudolf Berlinguer, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassu, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gers Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landman n, Wolfgang Leonhard, Hermann Lubbe, Werner Marx, Kurt Roloff , Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Hermann Weber, Gerd Eolandt, ISTOČNA NJEMAČKA (DDR): Erich Hann, Wilhelm Eichhorm.
Sva ova imena saborniku Culeju malo ili ništa ne znače. Uostalom, čovjek je možda mislio da je to bila samo neka domaća “jugokužina”. Vjerojatno nikada niti za jednoga od njih nije niti čuo. Ali koga briga za to? Pa taj umnik ne zna niti što piše u Ustavu Republike Hrvatske i javno se, usred Sabora, buni što tu neki sumnjivi zastupnici palamude da Hrvatska vuče svoju državnost još tamo od one “bivše Hrvatske”. Kakav ZAVNOH, kakav antifašizam, kakve trice i kučine? Hrvatsku je on stvorio….ima nešto više od dvadesetak godina, i kraj priče! A ovi što su se prije toliko godina motali po Korčuli, sve su to……”zavnohaši” pa ma odakle bili. A proljeće stiglo!
“Antikomunistički barbarus”
I predsjednik HHO (Hrvatski Helsinški Odbor) Ivan Zvonimir Čičak u “Novom Listu”, jedan dan prije početka proljeća, sumnja da antifašizam uopće postoji. To je, bit će, Staljinova i ničija duga, izmišljotina. A prava opasnost su “neokomunisti”…ni to nije upitno! Podučava nas kako je “Obersnel frontman neokomunista” u Hrvata danas. Kaže zapanjeno: “Samo mu je falila toljaga kad smo se sreli…”E ti neokomunistički “toljagaši”, poput riječkog gradonačelnika, prava su opasnost po sve nas. Na predsavljanju knjige svog bivšeg profesora Zvonimira Makocija Čičak je izjavio kako su “idioti poput Picassa i Nerude glorificirali komunizam”. U “Novom Listu” pojašnjava da je u istom kontekstu spomenuo i Thomasa Manna 8”da se ne zaboravi” pa dodaje da je i Krleža “na neki način” bio idiot. Stiglo proljeće u Hrvatsku! Culeja bi prošli žmarci od gušta da čuje ove Čičkove riječi..”To Ivane! To! Svaka ti piva!”
Pa čemu se onda čuditi “culejovštini”. I sam biskup Košić uostalom konstatira kako je “Čičak sve bolji” i javno kuka zašto njega i profesora Jurkovića premijer Plenković nije stavio u onaj svoj Odbor, Komisiju…što li, za “zvizdu petokraku” i “ustaško U”. Tamo bi oni vrijedili ko suho zlato!
Ajde, ne budimo lijeni, pa nabrojimo još neke “idiote” (“komunjare”) iz svijeta umjetnosti:
Diego Rivera, Frida Khalo, Alfaro Siqueiros, Clemente Orozco, Vladimir Tatlin, Vladimir Majakovski, Sergei Eisenstein, Vsevold Pudovkin, Makism Gorki, Ilja Erenburg, El Lisitzky, Sergej Prokofjev, George Grosz, Bertold Brecht, Joris Ivens, Paul Eluard, Louis Aragon, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Marguerita Duras, Doris Lessing, Italo Calvino, Ceasere Pavese, Dario Fo, Bernardo Bertoluchi, Pier Paolo Pasollini, Marco Bellocchio, John Reed, Dalton Trumbo, Woody Guthrie, Pete Seeger, Luis Bunuel, Juan Antonio Barden, Rafael Alberti, Miguel Hernandez, Gabriel Celay, Blas de Otero, Jose Gergamin, Manuel Vasquez Montalban, Luis Bagaria, Joseph Renau, Antonio gades, Francisco Rabal, Juan Diego, Jose Saramango, Vincente Huidobro, Nicanor Parra, Violeta Parra, Victor Jarra, Niclas Guillen, Silvio Rodriguez, Alicia Alonso, Omara Portuondo, Chucho Valdes, Osvaldo Pugliese, Ernesto Sabato, Mercedes Sosa, Atahualpa Yupanqui, Oscar Neimeyer, Alberto Cavalcanti, Cesar Vallejo, Vincente Huidobro, Pablo de Rocka, Francisco Coloane, Jose Baimes, Charles Chaplin, Arthur Miller, Srieg Larsson, Ray Bradbury, Helen Keller, Orson Welles, Dolores del Rio, Edward Dmytrik, John Huston, William Wyler, Humphrey Bogartt, Lauren Bacall, Gregory Peck, Katharine Hepburn, Gene Kelly i “pitaj dragog Boga” tko sve još tu ne bi bio, kada bi mogli pitati pokojnog Josepha McCarthy-ja za mišljenje, koji je čak “na crnu antikomunističku listu” stavio i jedan kompletan “komunistički crtić” (The Smurfs – Pierrea Culliforda).
Evo, ovo je samo dio liste “hrpe idiota” i to samo iz svijeta umjetnosti. Domaće nismo ni spominjali. Njih svi znaju! Možda bi tu trebalo stavit čak i Ludwiga Van Bethovena jer je i on, komponirao 1083. godine svoju slavnu 3. Smfoniju kou je bio posvetio Francuskoj revoluciji odnosno Napoleonu u vremenu dok je on bio samo Prvi Konzul. Nazvao je “Bonaparte”, ali kada se on proglasio Carem bijesno je potrgao njenu prvu stranicu smatrajući da je s tim potezom pokazao kako “misli da je iznad svih ljudi” i de je “postao tiraninom”. Kasnije je ona nazvana Eroica i pod tim je imenom i dan danas poznata. Hm…znači Bethoven je bio nekakav anticarista, bio je revolucionar a sve to jako zaudara na “komunistički idiotizam”, pa je u najmanju ruku i on sumnjiv. Nema veze, sto posto sam siguran da je u Hrvatsku stiglo proljeće!
Medicna “ancilla theologiae”
Milan Kujundžić, hrvatski minister zdravstva je par dana nakon početka proljeća na tribini u jednom dominikanskom samostanu u Zagrebu izjavio “kako jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika”.
Foto: www.hrvati.ch
Sada na dugo i široko objašnjava “što je mislio kada je rekao” ali je rekao što je rekao…U to nema nikave sumnje. I preživio je. Ni u to nema nikakve sumnje. Ostala su samo neka pitanja poput onog najzagonetnijeg: Kako proljeće utjeće na Hrvate? Evo sad mene punica pita: “A kako ću se ja sad ličit, zete moj, kad nikad nisan bila virnica? Di ću ja sad pod stare dane u Crikvu?” Pa opet: “A di se bidni likari sad ličidu? Je li i oni gredu u Crikvu na operacjune?” I tako sve do u beskraj. Uzalud joj ja pokušavam objasniti ministrove mudre riječi – ali sve uzalud jer je on nju skroz naskroz smanta svojim riječima. I ne samo nju. Dvije trećine Hrvatske se hvata za glavu pa i sami popi. Navalili ljudi u crkve po recepte, na preglede! A možda i naš minister, kao ono Antun Tun, povjeruje na kraju u svoje riječi pa, recimo, kad ga zaboli zub ode u popa a ne u stomatologa. Tko zna? “A di ćedu sada žene poć rađat?”, pita opet moja neumorna punica a ja joj samo kažem: “Ma oli je to uopće važno, proliće je…Važno je da se dica rađaju a ne di se rađaju! Jel tako?”. “A je, je…stiglo je proliće”, odgovara moja jadna punica a u sebi sigurno misli: “Jo, kojega san tukca ja dobila za zeta!”
“Nima Splita do Splita”
U Splitu smo dobili sto kandidata za gradonačelnika. Biti će to “proljetni gradonačelnk” jer se bira u petom mjesecu. Među njima je i “Mostov” kandidat Robert Pauletić. On je tri dana nakon početka proljeća objasnio što je njegova “misija”. Čovjek je lijepo rekao: “Moja je misija da svaki Splićanin ima osigurano parkirno mjesto.” Uf, odmah mi je pao kamen sa srca. Sav sam se bio naježio od straha kod pomisli što bi sve mogla biti “misija” ovog kandidata, inače, poznatog “kvizomana”. Sjetio sam se kako je baš on početkom devedesetih godina “djelovao” u najopskurnijoj tiskovini koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. To je bio splistki “ST” (“Splitski Tjednik”) Marinka Božića, nekadašnjeg “partizanskog kroničara” i “antifašističkog autora” koji je, za vrijeme “Juge”, neumorno lizao pragove ondašnjeg splitskog SUBNOR-a. To je bio “tjednik potjernica” koji je, između ostalog, objavljivao izmišljene događaje, intervjue, ali i prave adrese, telefonske brojeve i “sve što đaku treba” o “udbašima”, “komunjarama”, “jugosalvenčinama”, “domaćim četnicima”, “snajperistima” itd. Rezultat su bili eksplozivne naprave bačene na stanove, samoubojstva nevinih, proganjanih ljudi itd. Naš kandidat za splitskog gradonačelnika surađivao je u tom opskurnom glasilu kada je za to “trebalo imat želudac”. “Most” ga je negdje iskopao i postavio čak za zamjenika ministra turizma u svojoj vladi u veljači 2016. godine iako je 2008. godine pisao kako je napustio jedan hotel na Pagu “već sutra ujutro umisto u sridu kako sam planirao “ jer su u hotelu boravili i gosti iz Srbije. Kasnije je objašnjavao da je to bila “satira”, Jedan moj prijatelj je tada komentirao: “Bit će prije to bila satara a ne satira!”
Foto: via robertpauletic.com
Još ranije, 2005., godine, na svom facebooku je napisao kako je ugledao Japance “danas…ispod Svetog Duje”. Užasnuto je konstatirao kako “u Splitu sve vrvi od Japanaca”. Zamislite samo, jedna Japanka koju je Pauletić vido nosila je masku na licu pa je naš kandidat za gradonačelnika prestravljen napisao: “…valjda misli da smo mi svi bolesni od gube…Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onom grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu”. To je kasnije proglasio “vicem”. Navikao se čovjek šalit još od vremena “ST”-a. E nije tu kraj našem kandidatu. Kada je SDP pobjedio u Splitu na izborima 2013. godine naš je “čovik od svita” ili “svjetski putnik”, kako on rado voli tepat samom sebi, izjavio da je zbog toga “prestao biti građanin Splita, a postao Šibenčanin”. Ali izgleda da ga pametni Šibenčani nisu htjeli primit u svoj grad pa je još uvijek tu među nama u Splitu i što više, smatra kako je jako ozbiljan kandidat da postane njegov “proljetni gradonačelnik”. Eto je i u Split stiglo proljeće.
“Živčani zid”
To da je Ivan Pernar dobrodošla pojava u političkom životu Hrvatske nema uopće nikakve sumnje, pa ma što tko mislio o njemu. On je svojim nekonvencionalnim ponašanjem i izjavama svih vrsta i o ama baš svemu barem uzburkao, uznemirio ustaljenu hrvatsku političku močvaru i vidi se kako čovjek jednostavno uživa u ekscesu kao političkoj metodi.
Foto: Borna Filic/PIXSELL
Ali varaju se oni koji misle da to ima ikakve veze s anarhizmom. Takvim etiketiranjem Pernara and co. oni koji tako govore samo pokazuju da ni sami ne znaju što je to anarhizam – pošto je anarhizam ozbilja politička teorija i praksa duge tradicije i značaja koja na nikakav način nije istoznačna s onim što rade Pernar i “Živi zid”. Ali, nema nikakve sumnje da je proljeće stiglo i u njihove redove. Tako je Pernar svojom “proljetnom izjavom”, na jednoj tribini u Rijeci, kako bi u Hrvatskoj trebalo ukinuti izborno pravo svim osobama starijim od 65. godina, jer oni, što bi se narodski reklo, u tim godinama više ne znaju “kuda udaraju” nadmašilo sve, pa i one najhalucinogenije prostore hrvatske političke zbilje. I zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku.
Kad će više to ljeto?!
tacno
“Proljetna saborska škola”
Proljeće je stiglo i u Hrvatski Sabor. Navijestio ga je notorni Stevo, alias Stiv, Culej, jedinstveni primjerak neumornog “croatobrana”. On je na treći dan novopridošlog godišnjeg doba usred Sabora spomenuo jednu ljetnu školu: “Korčulansku ljetnu školu” (kako je on rekao: “seminar”) gdje su se, valjda, “sumnjiva domaća lica” već tada (šezdesetih godina prošlog stoljeća) nalazila s predstavnicima SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) i “nešto kuvali” protiv interesa Lijepe Naše. I tako se ovaj unikatni “Hrvatice i Hrvati” narodni zastupnik direktno svojom glavom zaletio u samo središte suvremene filozofske misli.
Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL
Da podsjetimo: “Korčulansku ljetnu školu” (uobičajeno zvanu “filozofskom”) osnivaju Rudi Supek i Milan Kangrga (izvorno Supekova ideja rođena početkom šeztedesetih godina u Lumbardi na Korčuli ). Već na “generalnu probu” ove škole, koja se održala 1963. godine u Dubrovniku dolaze Erich Fromm, Henri Lefebre i Lucien Goldmann. Ona službeno djeluje od 1964-1974. godine kada je zabranjena. Predstavljala je možda najzanimljivije mjesto okupljanja slobodne, kreativne filozofske, socološke, društvene misli dvadesetog stoljeća na svijetu. Osim najrelevantnijih filozofa, sociologa i predstavnika tadašnje humanističke misli sa prostora bivše Jugoslavije tamo se okuplja i svjetska elita te misli. Da se podsjetimo Stevu Culeja tko je sve dolazio i sudjelovao u radu “Ljetne korčulanske škole” – ali iz Svijeta:
ARGENTINA: Jose Sazbon, AUSTRIJA: Eric Heintel, Hans Kochler, Franz Merek, Gunther Nenning, Kurt Rotschild, ČEHOSLOVAČKA: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik, Julius Strinka, ČILE: Raul Carlo, BELGIJA: George Goriely, Pierre Joye, Ernest Mendel, FRANCUSKA: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Neville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau, Maximen Rubel, ISLAND: Johan P. Arnason, IZRAEL: Shlomo Avineri, ITALIJA: Ernesto Baroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Semerari, Mario Spinella, JAPAN: Shingo Shibata, KEKSIKO: Erich Fromm, NIZOZEMSKA: W. Van Doren, MAĐARSKA: Zador Tordai, Agnes Heller, Gyergy Markus, Vilmos Sos, Ivan Varga, NORVEŠKA: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjorvheim, POLJSKA: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk, Stefan Moravski, RUMUNJSKA: Nicolae Bellu, Pavel Apostol. Octavian Chetan, Dragan Stojanovici, ŠVEDSKA: Pierre Schori, ŠVICARSKA: Arnold Kunzli, SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE: Normman Birnbaum , Wiliam McBride, Domald Borchert, Paul Brocketman, Pete Clecak Robert S. Cohen, Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A, Moriss Eames, Abraham Edel, George Ficher, Victor Gourevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lach, A.W.Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, William Nietmann, Howar L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Waroffsky, Philip Wiener, Kurt Wolff, VATIKAN: pater Gustav Wetter, VELIKA BRITANIJA: Vic. G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas Bottomore, John Lewis, Alfred Sohn-Rettel, VENEZUELA: T.R.Nunez Tenorio, ZAPADNA NJEMAČKA: Hans.Dieter Bahr, Rudolf Berlinguer, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassu, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gers Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landman n, Wolfgang Leonhard, Hermann Lubbe, Werner Marx, Kurt Roloff , Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Hermann Weber, Gerd Eolandt, ISTOČNA NJEMAČKA (DDR): Erich Hann, Wilhelm Eichhorm.
Sva ova imena saborniku Culeju malo ili ništa ne znače. Uostalom, čovjek je možda mislio da je to bila samo neka domaća “jugokužina”. Vjerojatno nikada niti za jednoga od njih nije niti čuo. Ali koga briga za to? Pa taj umnik ne zna niti što piše u Ustavu Republike Hrvatske i javno se, usred Sabora, buni što tu neki sumnjivi zastupnici palamude da Hrvatska vuče svoju državnost još tamo od one “bivše Hrvatske”. Kakav ZAVNOH, kakav antifašizam, kakve trice i kučine? Hrvatsku je on stvorio….ima nešto više od dvadesetak godina, i kraj priče! A ovi što su se prije toliko godina motali po Korčuli, sve su to……”zavnohaši” pa ma odakle bili. A proljeće stiglo!
“Antikomunistički barbarus”
I predsjednik HHO (Hrvatski Helsinški Odbor) Ivan Zvonimir Čičak u “Novom Listu”, jedan dan prije početka proljeća, sumnja da antifašizam uopće postoji. To je, bit će, Staljinova i ničija duga, izmišljotina. A prava opasnost su “neokomunisti”…ni to nije upitno! Podučava nas kako je “Obersnel frontman neokomunista” u Hrvata danas. Kaže zapanjeno: “Samo mu je falila toljaga kad smo se sreli…”E ti neokomunistički “toljagaši”, poput riječkog gradonačelnika, prava su opasnost po sve nas. Na predsavljanju knjige svog bivšeg profesora Zvonimira Makocija Čičak je izjavio kako su “idioti poput Picassa i Nerude glorificirali komunizam”. U “Novom Listu” pojašnjava da je u istom kontekstu spomenuo i Thomasa Manna 8”da se ne zaboravi” pa dodaje da je i Krleža “na neki način” bio idiot. Stiglo proljeće u Hrvatsku! Culeja bi prošli žmarci od gušta da čuje ove Čičkove riječi..”To Ivane! To! Svaka ti piva!”
Pa čemu se onda čuditi “culejovštini”. I sam biskup Košić uostalom konstatira kako je “Čičak sve bolji” i javno kuka zašto njega i profesora Jurkovića premijer Plenković nije stavio u onaj svoj Odbor, Komisiju…što li, za “zvizdu petokraku” i “ustaško U”. Tamo bi oni vrijedili ko suho zlato!
Ajde, ne budimo lijeni, pa nabrojimo još neke “idiote” (“komunjare”) iz svijeta umjetnosti:
Diego Rivera, Frida Khalo, Alfaro Siqueiros, Clemente Orozco, Vladimir Tatlin, Vladimir Majakovski, Sergei Eisenstein, Vsevold Pudovkin, Makism Gorki, Ilja Erenburg, El Lisitzky, Sergej Prokofjev, George Grosz, Bertold Brecht, Joris Ivens, Paul Eluard, Louis Aragon, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Marguerita Duras, Doris Lessing, Italo Calvino, Ceasere Pavese, Dario Fo, Bernardo Bertoluchi, Pier Paolo Pasollini, Marco Bellocchio, John Reed, Dalton Trumbo, Woody Guthrie, Pete Seeger, Luis Bunuel, Juan Antonio Barden, Rafael Alberti, Miguel Hernandez, Gabriel Celay, Blas de Otero, Jose Gergamin, Manuel Vasquez Montalban, Luis Bagaria, Joseph Renau, Antonio gades, Francisco Rabal, Juan Diego, Jose Saramango, Vincente Huidobro, Nicanor Parra, Violeta Parra, Victor Jarra, Niclas Guillen, Silvio Rodriguez, Alicia Alonso, Omara Portuondo, Chucho Valdes, Osvaldo Pugliese, Ernesto Sabato, Mercedes Sosa, Atahualpa Yupanqui, Oscar Neimeyer, Alberto Cavalcanti, Cesar Vallejo, Vincente Huidobro, Pablo de Rocka, Francisco Coloane, Jose Baimes, Charles Chaplin, Arthur Miller, Srieg Larsson, Ray Bradbury, Helen Keller, Orson Welles, Dolores del Rio, Edward Dmytrik, John Huston, William Wyler, Humphrey Bogartt, Lauren Bacall, Gregory Peck, Katharine Hepburn, Gene Kelly i “pitaj dragog Boga” tko sve još tu ne bi bio, kada bi mogli pitati pokojnog Josepha McCarthy-ja za mišljenje, koji je čak “na crnu antikomunističku listu” stavio i jedan kompletan “komunistički crtić” (The Smurfs – Pierrea Culliforda).
Evo, ovo je samo dio liste “hrpe idiota” i to samo iz svijeta umjetnosti. Domaće nismo ni spominjali. Njih svi znaju! Možda bi tu trebalo stavit čak i Ludwiga Van Bethovena jer je i on, komponirao 1083. godine svoju slavnu 3. Smfoniju kou je bio posvetio Francuskoj revoluciji odnosno Napoleonu u vremenu dok je on bio samo Prvi Konzul. Nazvao je “Bonaparte”, ali kada se on proglasio Carem bijesno je potrgao njenu prvu stranicu smatrajući da je s tim potezom pokazao kako “misli da je iznad svih ljudi” i de je “postao tiraninom”. Kasnije je ona nazvana Eroica i pod tim je imenom i dan danas poznata. Hm…znači Bethoven je bio nekakav anticarista, bio je revolucionar a sve to jako zaudara na “komunistički idiotizam”, pa je u najmanju ruku i on sumnjiv. Nema veze, sto posto sam siguran da je u Hrvatsku stiglo proljeće!
Medicna “ancilla theologiae”
Milan Kujundžić, hrvatski minister zdravstva je par dana nakon početka proljeća na tribini u jednom dominikanskom samostanu u Zagrebu izjavio “kako jedan svećenik vrijedi više od 20 liječnika”.
Foto: www.hrvati.ch
Sada na dugo i široko objašnjava “što je mislio kada je rekao” ali je rekao što je rekao…U to nema nikave sumnje. I preživio je. Ni u to nema nikakve sumnje. Ostala su samo neka pitanja poput onog najzagonetnijeg: Kako proljeće utjeće na Hrvate? Evo sad mene punica pita: “A kako ću se ja sad ličit, zete moj, kad nikad nisan bila virnica? Di ću ja sad pod stare dane u Crikvu?” Pa opet: “A di se bidni likari sad ličidu? Je li i oni gredu u Crikvu na operacjune?” I tako sve do u beskraj. Uzalud joj ja pokušavam objasniti ministrove mudre riječi – ali sve uzalud jer je on nju skroz naskroz smanta svojim riječima. I ne samo nju. Dvije trećine Hrvatske se hvata za glavu pa i sami popi. Navalili ljudi u crkve po recepte, na preglede! A možda i naš minister, kao ono Antun Tun, povjeruje na kraju u svoje riječi pa, recimo, kad ga zaboli zub ode u popa a ne u stomatologa. Tko zna? “A di ćedu sada žene poć rađat?”, pita opet moja neumorna punica a ja joj samo kažem: “Ma oli je to uopće važno, proliće je…Važno je da se dica rađaju a ne di se rađaju! Jel tako?”. “A je, je…stiglo je proliće”, odgovara moja jadna punica a u sebi sigurno misli: “Jo, kojega san tukca ja dobila za zeta!”
“Nima Splita do Splita”
U Splitu smo dobili sto kandidata za gradonačelnika. Biti će to “proljetni gradonačelnk” jer se bira u petom mjesecu. Među njima je i “Mostov” kandidat Robert Pauletić. On je tri dana nakon početka proljeća objasnio što je njegova “misija”. Čovjek je lijepo rekao: “Moja je misija da svaki Splićanin ima osigurano parkirno mjesto.” Uf, odmah mi je pao kamen sa srca. Sav sam se bio naježio od straha kod pomisli što bi sve mogla biti “misija” ovog kandidata, inače, poznatog “kvizomana”. Sjetio sam se kako je baš on početkom devedesetih godina “djelovao” u najopskurnijoj tiskovini koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. To je bio splistki “ST” (“Splitski Tjednik”) Marinka Božića, nekadašnjeg “partizanskog kroničara” i “antifašističkog autora” koji je, za vrijeme “Juge”, neumorno lizao pragove ondašnjeg splitskog SUBNOR-a. To je bio “tjednik potjernica” koji je, između ostalog, objavljivao izmišljene događaje, intervjue, ali i prave adrese, telefonske brojeve i “sve što đaku treba” o “udbašima”, “komunjarama”, “jugosalvenčinama”, “domaćim četnicima”, “snajperistima” itd. Rezultat su bili eksplozivne naprave bačene na stanove, samoubojstva nevinih, proganjanih ljudi itd. Naš kandidat za splitskog gradonačelnika surađivao je u tom opskurnom glasilu kada je za to “trebalo imat želudac”. “Most” ga je negdje iskopao i postavio čak za zamjenika ministra turizma u svojoj vladi u veljači 2016. godine iako je 2008. godine pisao kako je napustio jedan hotel na Pagu “već sutra ujutro umisto u sridu kako sam planirao “ jer su u hotelu boravili i gosti iz Srbije. Kasnije je objašnjavao da je to bila “satira”, Jedan moj prijatelj je tada komentirao: “Bit će prije to bila satara a ne satira!”
Foto: via robertpauletic.com
Još ranije, 2005., godine, na svom facebooku je napisao kako je ugledao Japance “danas…ispod Svetog Duje”. Užasnuto je konstatirao kako “u Splitu sve vrvi od Japanaca”. Zamislite samo, jedna Japanka koju je Pauletić vido nosila je masku na licu pa je naš kandidat za gradonačelnika prestravljen napisao: “…valjda misli da smo mi svi bolesni od gube…Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onom grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu”. To je kasnije proglasio “vicem”. Navikao se čovjek šalit još od vremena “ST”-a. E nije tu kraj našem kandidatu. Kada je SDP pobjedio u Splitu na izborima 2013. godine naš je “čovik od svita” ili “svjetski putnik”, kako on rado voli tepat samom sebi, izjavio da je zbog toga “prestao biti građanin Splita, a postao Šibenčanin”. Ali izgleda da ga pametni Šibenčani nisu htjeli primit u svoj grad pa je još uvijek tu među nama u Splitu i što više, smatra kako je jako ozbiljan kandidat da postane njegov “proljetni gradonačelnik”. Eto je i u Split stiglo proljeće.
“Živčani zid”
To da je Ivan Pernar dobrodošla pojava u političkom životu Hrvatske nema uopće nikakve sumnje, pa ma što tko mislio o njemu. On je svojim nekonvencionalnim ponašanjem i izjavama svih vrsta i o ama baš svemu barem uzburkao, uznemirio ustaljenu hrvatsku političku močvaru i vidi se kako čovjek jednostavno uživa u ekscesu kao političkoj metodi.
Foto: Borna Filic/PIXSELL
Ali varaju se oni koji misle da to ima ikakve veze s anarhizmom. Takvim etiketiranjem Pernara and co. oni koji tako govore samo pokazuju da ni sami ne znaju što je to anarhizam – pošto je anarhizam ozbilja politička teorija i praksa duge tradicije i značaja koja na nikakav način nije istoznačna s onim što rade Pernar i “Živi zid”. Ali, nema nikakve sumnje da je proljeće stiglo i u njihove redove. Tako je Pernar svojom “proljetnom izjavom”, na jednoj tribini u Rijeci, kako bi u Hrvatskoj trebalo ukinuti izborno pravo svim osobama starijim od 65. godina, jer oni, što bi se narodski reklo, u tim godinama više ne znaju “kuda udaraju” nadmašilo sve, pa i one najhalucinogenije prostore hrvatske političke zbilje. I zaista, nema nikakve sumnje, proljeće je stiglo u Hrvatsku.
Kad će više to ljeto?!
tacno
