Objavljujemo izlaganje Zorana Pusića o knjizi "Procesuiranje ratnih zločina – jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj". Izlaganje je održano u petak 24. listopada na proslavi 10-godišnjice Documente.
Urednica knjige: Maja Dubljević
Autori priloga: Tihomir Ponoš, Zoran Pusić, Vesna Teršelič, Josip Kregar, Mladen Stojanović, Veselinka Kastratović, Vesna Levar, Sovjetka Režić, Nikolina Židak, Milena Čalić Jelić, Miren Špek, Marko Sjekavica, Željko Obradović, Jelena Đokić Jović, Maja Kovačević Bošković, Marija Lovrić, Emina Bužinkić, Đurđa Gmaz, Bruno Vekarić, Maja Munivrana Vajda, Mirko Klarin, Vesna Alaburić, Robert Hausvička, Drago Hedl, Boris Pavelić, Suzana Kunac i Eugen Jakovčić.
Nakladnici: Documenta, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Građanski odbor za ljudska prava
Knjiga koja je pred nama, Procesuiranje ratnih zločina – jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, na preko 460 stranica donosi 32 autorska teksta od 23 autora i 5 svjedočenja. Takva knjiga je, očekivano, konglomerat različitih stilova, različitih ličnih iskustava, analiza suđenja za ratne zločine s povijesnih, pravnih i političkih aspekata, od teorijskih rasprava do opisa konkretnih suđenja za zločine i ratne zločine.
A ipak ta knjiga ima svoju cjelovitost, a dijelovi se čitaju doslovce kao napeti kriminalni roman. Tekstove povezuju ne samo bazično slični problemi opisani s različitih strana i isti ili slični negativci koji se pojavljuju iz priče u priču, nego i to što ti tekstovi imaju neke zajedničke nazivnike.
Kad smo prije malo više od 10 godina dogovarali osnivanje jedne specijalizirane nevladine organizacije koja bi nepristrano prikupljala činjenice o oružanim sukobima, posebno neobjavljenim ratovima 1990-tih i sustavno pratila suđenja, posebno za ratne zločine, imali smo već preko deset godina iskustva. Iskustva s političarima i medijima koji su frizirali činjenice za dnevno političke svrhe namećući mit kao povijest, a laganje kao patriotizam. Najkraće sažeto, možda, u rečenici novinarke Dunje Ujević: "Ako treba, lagat ću za Hrvatsku“ ili novinara Milana Ivkošića: "Mi trebamo govoriti hrvatsku istinu.“ A imali smo iskustva i s pristranim sudskim procesima i pravosuđem čiji položaj sažeto opisuju neke izjave iz devedesetih, onih koji su imali presudan utjecaj na to kakvo je to pravosuđe bilo, na primjer ona Franje Tuđmana: "Sudovi su donosili odluke bez mog znanja.“ Ili javnog pravobranitelja Petra Šale: "Hrvatska sudbena vlast mora biti jasan izraz političke volje HDZa.“
Zajednički nazivnik svih autora je beskompromisni stav da su činjenice neprikosnovene i one se ne biraju selektivno da bi se poduprla unaprijed postavljena teza autora. Neki autori i ne idu dalje od iznošenja činjenica, ali već pošten, neselektivan pristup prema činjenicama predstavlja u ovom području i na ovom području iznimku. Nastojanje da se prema činjenicama zadrži pošten, nepristran odnos ne znači, naravno, indiferentnost autora prema nepravdama, prema zlu i prema zločinima. I to je drugi dio zajedničkog nazivnika. Članci u knjizi na suprotnoj su strani od raznih oktroiranih istina, deklaracija koje propisuju što je istina, što je hrvatska, srpska, bošnjačka istina. Ili kako u jednom sarkastičnom autobiografskom tekstu piše veliki američki pjesnik Charles Simić, govoreći kritički o Srbima, ali ne samo o Srbima: "Svaka etnička grupa na Balkanu piše svoju povijest pamteći selektivno samo nepravde njima učinjene, a ispuštajući sve svinjarije koje su oni učinili svojim susjedima“.
U tom smislu knjiga, iako nije kao takva planirana, ispala je u duhu ideja koje su stajale iza stvaranja Documente.
Autori priloga koji grade knjigu pokušavaju govoriti istinu za Hrvatsku. To je u pravilu puno teže nego lagati; zahtjeva uvjerljive argumente i uvijek ostavlja manju ili veću marginu dvojbe jer je traženje istine nespojivo s uvjerenjem o posjedovanju apsolutne istine.
Od mnogih aktualnih problema današnjeg hrvatskog društva na koje se u prilozima ukazuje, a koji su vezani za suđenja za ratne zločine, spomenut ću ovdje jedan. To je pristrani i potpuno nekršćanski stav pretežnog dijela hijerarhije Katoličke crkve u Hrvatskoj, čiji biskupi veličaju ratne zločince ako su oni Hrvati, a ne nalaze ni riječi suosjećanja za žrtve, ako one to nisu. Tako biskup Barišić svojevremeno tvrdi da se Norac skriva u našim srcima, biskup Srakić ima samo lijepe riječi za Glavaša, a biskup Košić izjednačuje Daria Kordića s Isusom Kristom. Biskupi pravdaju svoje stavove tvrdnjama da su konkretni pojedinci nevino osuđeni. Ali za tako ozbiljnu tvrdnju oni ne iznose ni najmanje dokaze, a one koji od njih takve dokaze traže odmah žigošu kao "neprijatelje Hrvatske“. Poput urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića, koji se u svom uvodniku zgraža nad "etiketiranjem Kordića“, da bi u istoj rečenici sve one koji se zgražaju nad veličanjem i slavljenjem Kordića od strane Kaptola nazvao "mrziteljima hrvatskog naroda i Hrvatske“.
Sudovi su daleko od savršenosti i može se dogoditi i događa se da nevin čovjek bude optužen pa i osuđen za ratni zločin koji nije počinio. Ali pokazati da je netko nevino osuđen nije stvar naših dobrih želja. Pronaći i skupiti činjenice koje nisu bile poznate sudu u trenutku donošenja presude, što je nužno za reviziju procesa, mukotrpan je i dugotrajan posao. U ovoj knjizi opisan je jedan takav slučaj gdje je nevladina organizacija kroz desetak godina skupila dokaze da je nevin čovjek osuđen prvo na dvadeset, pa na petnaest godina zatvora, u procesu po mnogočemu sličnom procesu Dreyfusu, s tom razlikom što je Mirko Graorac sjedio u zatvoru skoro tri puta duže od Dreyfusa, a unatoč uistinu uvjerljivim dokazima njegove nevinosti revizija tog procesa nije ni počela.
Na početku priloga o počecima praćenja suđenja stoji citat Heraklita – "Građani moraju braniti svoje zakone poput zidova grada". Prije dvije i pol tisuće godina Heraklit vjerojatno nije mislio isto što mislimo danas kada čitamo tu rečenicu, ali u tim je riječima sažeta misao da se pravedno društvo ostvaruje brigom građana da institucije kojima su povjerili čuvanje i promicanje pravednosti, tu zadaću i ostvaruju.
h-alter
