Prvo, ne postoji dvostruka konotacija genocidnoga ustaškog krika „Za dom spremni!“ (ZDS) iz doba tzv. NDH. To je istoznačnica nacističkoga „Sieg heil!“ ili „Heil Hitler!“, fašističkog „A noi!“ ili „Viva il Duce!“, ultraškog u nacifašističkom Japanu „Tenno Heika Banzai!“ te „Slava Ukrajini!“ za krvave kolaboracije Stepana Andrijoviča Bandere od 1941. godine s Führerovim nacistima. Drugo, Ustav RH ni u svojoj prvoj, tzv. božićnoj inačici od 21./22. prosinca 1990. ni u kasnije izmijenjenima - u svojim Izorišnim osnovama ili drugdje - ne poznaje dvostruke konotacije ZDS-a.
Treće – ako je tako, a povijest ne laže – kako šefa HDZ-a i premijera tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene Andreja Plenkovića nije srâm braniti pred novinarima ustaški ZDS s margine jasenovačke komemoracije „Sjećanje za budućnost“ tzv. dvostrukim konotacijama!? Stoji na tlu iz kojeg još nisu iskopane sve kosti desetaka tisuća nedužnih žrtava – je li, ZDS-ovom kakofonijom 1941.-1945. godine bezumno poklane srpske, romske, židovske, pa i hrvatske djece, žena i muškaraca svih dobi – te se javno ruga tim žrtvama, povijesnoj istini i vlastitom narodu!
Kao, HOS-ov braniteljski u Domovinskom ratu i kasnije notorni i ZDS proustašluk, umotan čak u celofan Thompsonove „ratne budnice“ (sic transit), „nema nikakve veze s ustašama, tzv. NDH i zločinima“. Bivša HDZ-ova gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović se također bila globalno sramotila istom tvrdnjom, uzdižući ZDS na pjedestal „staroga hrvatskog pozdrava“. Budući da je Plenković odradio Domovinski rat na prvoj crti bojišnice za svoju političku/diplomatsku karijeru – za ove države ga „anemija“ nije odbila od puške – oprostiti mu je što nema pojma tko je i kojim pjesmama u to olovno (pred)ratno doba 1990-ih bildao hrvatski, je li, obrambeni duh i moral.
Njonjina promocija
To nije bio Thompson ZDS-om, već ikone hrvatske estrade i ozbiljne glazbe, pojedinačno i skupno (Hrvatski Band Aid s „Mojom domovinom“, tzv. drugom himnom; 150 legendarnih glazbenika, etc.). Niti je HOS bio najzaslužniji za ratnu pobjedu, čime se sada krivotvorno manipulira radi protuustavne dekriminalizacije ZDS tzv. dvostrukim konotacijama. Otac je toga ideološkog kukavičluka CRO premijer. Ne samo odlaskom s malim sinom pokloniti se Thompsonu uoči Hipodroma, što je negativna poruka bez presedana, već i uzurpacijom samoupravnih prava Zagreba na dočeku rukometaša i gorljivom potporom pjesmi „Bojna Čavoglave“.
Plenkovićeve tzv. dvostruke kriterije pak operativno promovira njegov tzv. mali od saborske kužine Gordan Jandroković nadimkom Njonjo otkad proustaški „domoljubi“ usred tzv. Visokog doma, prvi put u RH, neometano izvikuju ZDS. Taj notorni simbol ustaškoga genocida, koji je antinacifašistička Hrvatska 1945. godine nogirala u povijesni naftalin, ima samo jednu konotaciju: nedopustivu, nehrvatsku i zakonski kažnjivu.
Foto: Bosna.hr
Ta je konotacija povijesno utemeljena ustavnom normom u Izvorišnim osnovama najvišeg zakona u državi, gdje izrijekom piše da su temelji CRO suverenosti uspostavljeni u Drugomu svjetskom ratu „nasuprot proglašenju NDH (1941.) u odlukama ZAVNOH-a (1943.), a potom u Ustavu NRH (1947.)“ te svim ustavima socijalističke Hrvatske kasnije. Nema tu ustaša i ZDS-a ni od korova. Ni HSP-ove stranačke paravojske. HOS je 1992. godine uključene u HV (Tuđman: „Ovi momci nam nanose štetu u međunarodnoj zajednici, ometaju državno priznanje RH“). Ostao je otvoreno proustaški: od svog imena preuzetog iz tzv. NDH i vojne terminologije do insignija s istaknutim ZDS-om na crnoj podlozi.
Danas su pokliči „Sieg heil!“ ili „Heil Hitler!“ u Njemačkoj i Austriji, „A noi!“ ili „Viva il Duce!“ u Italiji odnosno „Tenno Heika Banzai!“ u Japanu, osim „Slava Ukrajini!“ u toj zemlji i ZDS-a u Hrvatskoj, strogo kriminalizirani, pa ni najradikalnijim pripadnicima neonacifašističkih političkih stranaka ne pada na pamet izvikivati ili na drugi način rehabilitirati te ideološke fosile.
„Što se tiče te jedne pjesme (Thompsonove „Bojna Čavoglave“ sa ZDS-om: pjevač se izdere „Za dom…“, a fanovi uzvrate „… spremni!“, op. a.) vezane za početak Domovinskog rata, puno smo puta opisali u kojem je kontekstu napravljena i spjevana – kao budnica u Domovinskom ratu i to treba odvojiti od onoga što se odnosi na Drugi svjetski rat“, odgovorio je premijer Plenković novinarima nakon komemoracije žrtvama konc-logora Jasenovca, najstrašnijega gubilišta na europskom Jugoistoku. „Pozdrav ZDS je u drugom kontekstu. Jasna je praksa policije i sudova. To je budnica u Domovinskom ratu, u vremenu kada je hrvatski teritorij bio okupiran, kada su ginuli hrvatski branitelji.“
Domovinski i Drugi svjetski rat na području tzv. NDH su kruške i jabuke. Neusporedivi. ZDS 1941.-1945. je genocidan ustašluk, veleizdajni znak sramote kojom se zločinačka manjina Hrvata, prodana okupatoru, blatom bila nabacila na časno hrvatsko ime, stoljetnu tradiciju i identitet. Simbol te nečasnosti, veleizdaje i prolivene nedužne krvi nije ni u kojoj inačici „domoljubna budnica 1990-ih“ za plašenje neprijatelja, nego krivotvoran alibi za povijesnu reviziju i rehabilitaciju mržnje bez pokrića. Lik koji je kadar drnda-mrnda pjevati „Jasenovac i Gradiška Stara“, krvoločan poziv za etničko istrjebljenje Srba u zemlji gdje su najbrojnija narodna manjina, nije ni Hrvat, ni domoljub, ni katolik niti čovjek vrijedan ikakva spomena.
„Nema relativizacije povijesne istine“, brani se Plenković od kritika. „Ja sam premijer 10 godina i svih 10 godina sam ovdje (u povodu obljetnice proboja u travnju 1945. godine preostalih nešto više od 1000 logoraša, op. a.). Naše izjave su jasne, relativizacija živi možda u komunikacijskom prostoru, ali pogledate li supstancu, nje nema.“
Samo dan po Plenkovićevoj izjavi, neki fanatičan fan pjesme „Jasenovac i Gradiška“ i pjevača „domoljubnih budnica“ (sic transit) vandalski je pod okriljem noći nasrnuo demolirati pravoslavnu crkvu Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu, u samom srcu Zagreba. Nedavno je meta ponoćnih „hrvatskih domoljuba“ i pravoslavna crkva u Šibeniku te još neke bogomolje drugdje. Á propos, je li, Plenkovićeve policije i sudova, koji rade svoj posao i „suzbijaju“ protusrpsku mržnju, napade na strane radnike, ispade ZDS-om nacifašističkih „navijača“ u crnim hudicama, itsl., statistika ga opovrgava.
Voajerska policija
Policija voajerski prati eskalaciju proustaštva i ne radi svoj posao za koji je plaćena, a sudovi puštaju na slobodu i povremeno privedene. Brojem i slovom, za nabrojiti na prste jedne ruke. Thompsonov je pak ZDS za sudski pravorijek „umjetničko djelo“, pa… „Dok sam premijer, nitko neće zabraniti Thompsonu pjevati ‘Bojnu Čavoglave’!“ – inati se premijer ne mareći za to koliko rasplamsava toksične podjele u društvu. Nekada „crvenim Splitom“ – u kojem za cijeloga Drugog svjetskog rata nije bilo 50 ustaša, ali je samo na rijeci Sutjesci 1943. godine poginulo 688 od 1091 Splićanina u tom partizanskom proboju iz neprijateljskog obruča – danas maršira dvjestotinjak zakrabuljenih „navijača“ predvođenih megafonom i usred bijela dana, pred policijom i svekolikim Plnkovićevim sudstvom zborno urlaju „Ajmo, ajmo ustaše“.
Foto: Nacional.hr
Ekscesi proustaškog trenda dnevna su pojava. Na komemoraciji žrtvama u Jasenovcu nije bilo vidjeti ni jednoga jedinog ne samo DP-ova ministra, vladina potpredsjednika Ivana Penave koji javno gazi ćirilicu na sjednici Općinskog vijeća u Vukovaru i sada glogovim kolcem juriša sa Stipom Mlinarićem-Ćipom po pravoslavnim grobljima. Ni HDZ-ove polit-ideološke uzdanice, bivšeg ministra vanjske politike i sada europarlamentarca Davora Ive Stiera, nije bilo vidjeti u Jasenovcu. Da mu se ne bi okretao u grobu djed Ivan Stier, ustaški ratni zločinac!?
Ivan Stier je u tzv. NDH bio gospodar života i smrti u Slavoniji, u Crnoj legiji mitraljezac s njemačkim „šarcem“ na ramenu, intimus „Generala Drinjanina“ (alias Vjekoslav Maks Luburić, kapo jasenovačkog konc-logora), 13. s jugoslavenske liste 1946. godine za izručenje ratnih zločinaca iz Argentine… Ako je zločin zločin, kako to da u Jasenovcu nema obrambenog ministra Ivana Anušića – malodobnog pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu i etničkog čistača Mostara od njegovih bošnjačkih žitelja u HVO-ovim „Lipanjskim zorama“ – koji tvrdi kako su mu 1945. godine partizani ubili oba djeda na tzv. križnom putu Hrvata s Bleiburškog polja? Itd., itsl.
Međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, godišnji izvještaji američkog State Departmenta, injsl. drže Hrvatsku nisko na ljestvici zemalja koje poštuju demokratske vrijednosti i ljudska prava. Osobito narodnih manjina Srba i Roma. U tim otužnim okolnostima, licemjerna je farsa komemoracija HDZ-Plenkovićeve svite na mjestu masovnog stradanja nedužnih ljudi od ustaške kame, metka, toljage… samo zato što su bili druge vjere, nacionalnosti ili polit-ideološkog uvjerenja. U kripti Bogdanovićeva „Kamenog cvijeta“ već 10 godina glumi sućut tipa ne ponovilo se, a dnevno na sav glas – to i ne krije, dapače, udara na sva razjedinjujuća zvona! – sinergijski izigrava back-vokale Thompsonovu ZDS proustašluku. A jedno s drugim ne ide, pa ne ide.
„Nema sumnje da je hrvatska vlast ovih 30 godina odgovorna za to što se događa i da se dopuštanjem pseudopovijesti na osnovi zamisli o tomu što Hrvatska treba biti, a što ne smije biti, briše najveći dio toga što je povijest 18,. 19. i 20. stoljeća“, tvrdi politički vođa hrvatskih Srba, SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. „Dopušta se da razdoblja i ideje koje su iza sebe ostavile sramotan trag, kao što je tzv. NDH, budu tretirana. Pa nije sve to bilo baš tako.
Sve je više osporavanja, negiranja, relativiziranja i vrijeđanja spomena i sjećanja na Jasenovac, što prolazi nekažnjeno. Nema nikoga tko će u ime države poslati poruku i reći što je prava kultura sjećanja, a čemu ne bi smjelo biti mjesta u društvu koje bi trebalo njegovati toleranciju i sjećanje na zlo koje se dogodilo. Nema nikakve sumnje u to da između ZDS-a i onih koji su 1991. I 1990-ih koristili taj pozdrav postoji veza i poveznica. Ako spominjemo pjevače, nemojmo zaboraviti razdoblja kada se nije samo pjevalo o Ivanu i košulji s Kupresa, nego eksplicitne pjesme o Jasenovcu i Gradiški Staroj, Maksu Luburiću, njegovu zapovjedniku.“
Foto: Thompson pored slike sa Antom Pavelićem
Glavni tajnik proustaškog/protusrpskoga Domovinskog pokreta (DP) Josip Dabro, HDZ-Plenkovićeva koalicijskog partnera u vlasti, javno se slika s raskalašenim društvom kako svira harmoniku i gromoglasno pjeva odu o madridskoj „grobnici od zlata u kojoj leži vođa svih Hrvata“. Ustaški ratni i zločinac protiv čovječnosti 1941.-1945. godine, poglavnik tzv. NDH Ante Pavelić, glavni krivac za ustaška, nacifašistička krvoprolića, ubijen u atentatu u emigraciji.
Istraživanje istraženoga
HDZ-Plenkovićeva vlast, koja suvereno kontrolira sve institucije u državi, osim vojske i vanjske politike, glavni je krivac za eskalaciju mržnje u društvu, šovinizma, ksenofobije, podjela, sukoba, „navijačkih“ nereda… Notorno je – može Plenković telaliti što mu padne na trumpovsku pamet – kako evidentan, toksičan povijesni revizionizam, relativizacija ustaških zločina, genocidan karakter tzv. NDH blagoslovom vlasti guraju pod tepih pobjednički hrvatski antinacifašizam. U interesu hrvatskog naroda i RH, to se ne bi smjelo događati. Međutim, nema naznaka da neće i dalje.
Premijer Plenković je najavio kako će vlada podržati znanstveno-istraživački projekt, navodno pod kapom Ministarstva kulture i medija, o svim žrtvama 20. stoljeća na hrvatskom području. Kao, do sada se manipuliralo tim žrtvama, osobito njihovim brojem, pa će sada „HDZ-Plenkovićeva država“ napokon, jednom zauvijek, staviti točku na povijesnu istinu? Koja je, protivno premijerovu uvjerenju, poznata već gotovo puno stoljeće. No, sada treba „dokazati“ kako su zapravo partizani/antinacifašisti, a ne ustaše/nacifašisti bili bad boys ili barem isti zločinci i podjednako ubijali nedužne ljude!? Nešto se treba „sakriti“, a nešto „otkriti“ da bi se službeno – preinačila istina!?
„Ne vjerujem u taj projekt“, izričit je Milorad Pupovac, „osim ako se to ne povjeri Ivanu Penavi. Onda znamo kakav će biti ishod. Provedena su već brojna istraživanja i utvrđene činjenice. Treba utvrditi popis žrtava koji nije konačan, mjesta stradanja i pogubljivanja za vrijeme tzv. NDH. Ali, u zemlji u kojoj u samo dva ili tri muzeja imamo dionicu o 20. stoljeću nije baš realno očekivati da će se smoći snage za utvrditi nove činjenice o 20. stoljeću. Više puštamo galamdžije, ljude koji govore u tonu brisanja povijesti 20. stoljeća no što uistinu utvrđujemo istinu.“
tacno
