Hrvatsku je na rub kolonijalne ovisnosti doveo u domoljublje zamaskirani grijeh struktura. Zato njega valja iskorijeniti. Forenzika, pa deratizacija i dezinsekcija. I za kraj restauracija. Kulmerovih dvora u Remetinec dvorac


Doveo je premijer Andrej Plenković pred kamere Antu Ramljaka kao da je Ben Affleck u filmu »Računovođa« koji će uzeti deset flomastera, poslovne knjige i u jednu noć riješiti enigmu Agrokor.

No, genijalni autisti postoje samo u holivudskim produkcijama, a Ramljakov nastup bio je daleko od hladnokrvnosti i samouvjerenosti Christiana Wolffa, lika koji nedostaje u scenariju lex Todorić hrvatske Vlade.

Koliko god premijer pokušavao glumiti kako su sada svi problemi riješeni, Ramljakova suzdržanost govori da nitko ne zna što ispod vode krije Todorićeva santa leda i u kojem trenutku poput »Titanica« može potopiti Hrvatsku.

Trezvenijima je jasno kako ovo nije početak kraja agonije, nego kraj početka Agrokora, što neće proći bezbolno.

Čak i ako preživimo, čak da mu Ramljak očisti dubioze, da međunarodni vjerovnici i banke ne posegnu za instrumentima pravne zaštite i svojim državnim moćima kako bi se naplatili i vratili uloženo, Plenković ne shvaća da nije trula samo kompanija koja je natukla šest milijardi eura duga, što je približno onom blagopočivajuće dvadesetomilijunske Jugoslavije.

Trula je cijela država koja je osmislila, provodila i koja štiti takav neodrživ model gospodarstva, a on nije kapacitet koji to može promijeniti.

Truli su svi, i mali, srednji i veliki dobavljači, svi OPG-ovi, koji sada panično traže svoj novac. Svi oni koji su godinama i desetljećima bili uvezani i šutke pristajali da jedan monopolist vlada praktički cijelim tržištem, da im određuje što će proizvoditi, koliko to vrijedi i kada će im eventualno njihovu robu platiti ili barem kompenzirati.

A znali su da takav sustav ne postoji, da takvo tržište ne može opstati nigdje u svijetu, pa neće valjda procvjetati baš u Hrvatskoj i posramiti sve, od Adama Smitha do Miltona Friedmana.

Trula je i politika koja je omogućila Todoriću da radi sve što mu se prohtje, bez ikakve kontrole i nadzora, od Franje Tuđmana do Andreja Plenkovića.

Zato premijer koji se na nju poziva i ne zna ništa drugo do li svesrdno nastaviti taj državni intervencionizam u interesu privatnog kapitala čiji će račun, kao i uvijek, platiti građani ove zemlje.

I to oni najsiromašniji, koji ne mogu ni ratu kredita vratiti, u čije ime Plenković daje državu kao garanciju da ćemo platiti i generacijama ubuduće plaćati sve dugove i svu štetu koja će godinama proizlaziti nakon što ne bude ni Agrokora ni Todorića.

Ne pomaže tu nikakav računovođa, ni Affleck, ni Alvarez, ni Ramljak. Osuđeno na propast mora propasti, a trulež se mora odstraniti da bi se pojavilo nešto zdravo.

Hrvatsku je na rub kolonijalne ovisnosti doveo u domoljublje zamaskirani grijeh struktura. Zato njega valja iskorijeniti. Forenzika, pa deratizacija i dezinsekcija.

I za kraj restauracija. Kulmerovih dvora u Remetinec dvorac.

novilist