Čak i ako ovo nije rođenje novog svjetskog poretka, barem će biti rođenje novog financijskog poretka. Takvu prekretnicu proglasio je Zoltan Pozsar, strateg za kamatne stope u velikoj švicarskoj banci Credit Suisse, u nadaleko hvaljenom radu od 7. ožujka pod naslovom “Bretton Woods III”.
Pozsar nije autsajder. Na svojoj poziciji u New York Federal Reserve i kao savjetnik Ministarstva financija SAD-a, imao je uvid u pozadinu i procese iza velike financijske krize 2008. Poznaje snage i slabosti dolarskog sustava. Temelji ovog sustava, primijetio je, srušili su se kada je Zapad zaplijenio ruske devizne rezerve.
Zašto zamrzavanje ruskih deviznih rezervi mijenja igru?
Zamrzavanje, odnosno konfiskacija, ruskih deviznih rezervi poništava poslovnik Bretton Woodsa I i II, odnosno sigurnost i dostupnost deviznih rezervi. Za razliku od zlata, dolar i euro nisu fizički opipljivi – osim gotovine – već samo knjiženi na računalima zapadnog bankarskog sustava.
U slučaju Kine, to je ekvivalent od 3 400 milijardi dolara. Indija je akumulirala 632 milijarde, Saudijska Arabija 441 milijardu. Mogu li se u najgorem slučaju i ta sredstva blokirati i tako postati beskorisna? Naravno. Uostalom, američki predsjednik Joe Biden već je opisao saudijsku monarhiju kao “zemlju izopćenih”. Stoga ima smisla sve više odvajati kinesku, arapsku i indijsku vanjsku trgovinu, a da ne spominjemo Rusiju, od dolara.
Ostaje za vidjeti da li je ispravno najavljivati novi monetarni svjetski poredak kao Bretton Woods III. Bilo kako bilo, svijet je postao multipolaran, ironično zbog kratkovidnosti Bidenove administracije. Bretton Woods I, nazvan po konferenciji u Novoj Engleskoj na kraju Drugoga svjetskog rata, uspostavio je hegemoniju dolara i ujedno podupirao položaj svjetske sile SAD-a.
Amerika je išla od vjerovnika do dužnika
Američka valuta bila je povezana sa zlatom i zamjenjiva za zlato u bilo kojem trenutku kada strane središnje banke deponiraju svoje dolare u New Yorku. Dolar je bio novac osiguran zlatom – do 15. kolovoza 1971., kada je predsjednik Richard Nixon prekršio sporazum, odbio platiti i prekinuo konvertibilnost.
Uslijedio je Bretton Woods II, s inflacijskim i valutnim kaosom iz 1970-ih, s dva desetljeća stabilizacije, s novim američkim ratovima nakon prijelaza tisućljeća i sa skorom smrću sustava u financijskoj krizi 2008. godine. Ali čak i bez zlatne potpore, dolar je ostao vodeća svjetska i rezervna valuta. Aranžman je Amerikancima omogućio da trajno žive iznad svojih mogućnosti, da se ratovi i potrošnja financiraju iz inozemstva. Proračunski deficiti i trgovinska bilanca u crvenom, ostali su nekažnjeni.
Amerika, nekoć vjerovnik svijeta, postala je njegov dužnik. Državni dug “bogate” zemlje nedavno je iznosio fantastičnih 30 bilijuna dolara. Činjenica da je dolar godinama aprecirao prema euru nije znak kvalitete, već je posljedica činjenice da je euro otvoreni eksperiment, a ne ustaljena valuta. I jedni i drugi idu u robni tsunami inflacije u ovom desetljeću, nasuprot kojem bi monetarno srozavanje 1970-ih moglo izgledati kao osrednji događaj.
Francuska vraća zlato
Njemačka središnja banka je 2013. prva objavila da će fizički vratiti zlato iz Francuske, kao i ono iz Federalne rezervne banke New Yorka. Nakon Njemačke, druge zemlje poput Nizozemske i Austrije slijedile su i učinile repatrijacije plemenitog metala.
Francuska središnja banka vidi ogroman potencijal za zlato, očekujući da će se njegova uloga u financijskom sustavu povećati. “Zašto inače nadograditi svo francusko zlato, remontirati trezor, postaviti novi IT sustav i razviti cijeli niz usluga trgovanja za strane središnje banke u Parizu?”, rekao je Jan Nieuwenhuijs, analitičar zlata.
Ključni element kineske strategije
Zoltan Pozsar pravi važnu razliku: onu između unutarnjeg i vanjskog novca. Prvi je novac u središtu globalnog financijskog sustava, dolari i euri koji kruže u SAD-u i EU i koji se mogu umnožiti po želji. Vanjski novac je novac zemalja na periferiji, koji osim Rusije uključuje i Kinu, Indiju i druge zemlje u usponu. Gotovo nezapaženo u javnosti, brazilski real je u posljednjih dvanaest mjeseci aprecirao za 20 posto prema euru, kineski juan za gotovo devet posto, a južnoafrički rand za gotovo sedam posto.
Zbacivanje kralja dolara nesumnjivo je ključni element kineske strategije. Već 2020. Narodna banka Kine bila je jedina velika središnja banka koja nije pokrenula novčanu poplavu zbog korone. Odlučila je zadržati strogu monetarnu politiku. Sada Narodna Republika ima neočekivanu priliku kupiti i gomilati ruske sirovine – posebno naftu – po cijenama daleko ispod svjetskog tržišta i tako ojačati otpornost kineskog gospodarstva. Peking će se približiti cilju multipolarnog valutnog poretka, možda i uvođenjem digitalnog juana.
Američki udio u svjetskoj trgovini pada
Doći će do prodaje saudijske nafte u za juan, uvoza kineske nafte za rublje i postupnog prelaska s platnog sustava Swift koji kontrolira Amerika na već uspostavljeni kineski pandan. To se neće dogoditi preko noći, uostalom, trebalo je neko vrijeme kroz povijest da britanska funta ustupi mjesto američkom dolaru. Oligarsi s periferije moraju biti izrazito zabrinuti nakon što su vidjeli kako je inozemna imovina ruskih milijardera praktički preko noći izvlaštena bez ikakve pravne osnove. Željet će što prije diverzificirati.
Povijest je pokazala da u konačnici politički i financijski odnosi moći uvijek slijede ekonomski utjecaj. Znakovi upućuju na multipolarni svjetski poredak, vjerojatno također – nakon inflatornog kolapsa – na monetarnu reorganizaciju s novcem potkrijepljenim robom ili zlatom, što znači kraj jedine trenutne svjetske sile.
Iako se 40 posto međunarodne trgovine robom još uvijek fakturira u dolarima, američki udio u svjetskoj trgovini pao je na manje od 10 posto. Godine 1960. SAD su činile 40 posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda. Sada je to manje od 16 posto. A u svijetu sutrašnjice, ni politike EU, koje su trenutno usmjerene na uništenje njemačke industrijske baze, nisu odgovor.
logično
