Rasistički bantustan?

Samo desetak dana nakon obračuna kod O.K. Porečke 32 u zagrebačkom naselju Vukomercu, novi revolveraški sraz "preživjelih" aktera u petak navečer kod O.K. Meridijana 16, hotela u Vukovarskoj ulici 241, blizu Autobusnog kolodvora. Dvije romske obitelji - jamačno ne vodeći računa o teškom ugrožavanju javne sigurnosti i života nedužnih građana - divljezapadno sučeljavaju svoje revolveraše ne bi li pucačinom riješiti očito dugotrajno neriješene materijalne sporove i neprijateljstva. Ekscesi ne bi ni približno imali ekstremno snažan medijski odjek izrazito rasističkog predznaka da se u vukomeričkom incidentu, na nesreću baš u neposrednoj blizini osnovne škole, nije diglo na buntovničke noge gotovo sve neromsko susjedstvo i prosvjedno povuklo svoje obiteljske uzdanice s redovne nastave. Navodno, zbog izravne životne ugroze, straha od "divljih Roma", nepovjerenja u policijsku zaštitu i jamstva Ministarstva znanosti i obrazovanja te školske uprave, etc. Tri-četiri dana kasnije, roditelji oko 30 posto djece još ih nisu željeli poslati u školu. Najprije treba iseliti Rome? Iz obiteljske kuće koja je njihovo vlasništvo. I dan-danas još neka djeca ne idu na nastavu.

Već viđen scenarij proturomskog "događanja naroda" iz Međimurja, naselja u okolici Male Subotice, gdje romski osnovci dijele iste školske klupe s neromskim vršnjacima. "Osjećat ćemo se sigurnima i zaštićenim zajedno s našom djecom tek kada se iseli te Zahiroviće iz naše sredine", gnjevno su vikali Vukomerčani gradonačelniku Milanu Bandiću, zasuli ga teškim pogrdama zbog "interesne familijarnosti s Ciganima, svojim biračima", te mu radi uvjerljivosti prijetnji, onako usput, razbili stražnje lijevo staklo na službenom automobilu. Drugi dan, kad je valjda došao k sebi od straha pred masom, gradonačelnik je kazao novinarima da je izgredno nastupilo tek nekoliko "pijanaca zakrvavljenih očiju". Policija je pak izviždana jer da "nije odradila svoj posao za koji je plaćena". Proturomsko "događanje naroda" s idemo delati Bandićem usred živog zida policajaca u civilu, da cirkus bude veći, imao je prigodnu zvučnu kulisu sa školskog razglasa: dječje pjesme "Kad se male ruke slože", "Bratec Martin", "Učini hoki-poki"...

Područje pod policijskom blokadom kao da je u jeku specijalna akcija protiv opasne skupine terorista. Plava svjetla, oružje, bijesna masa, uzavrele strasti, kakofonija što izaziva jezu, odvode nekog lika srednje dobi, obavezni blagoglagoljivi špaliri voajera i gorak okus u ustima. Atmosfera kao uoči same erupcije islandskog Eyjafjallajökulla, da se ne spominju neke još strašnije. "Svjedoci nam kažu", izvijestio je Jutarnji list s lica mjesta, "da je Pavle Kalinić (pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, bivši član SDP-a koji je napustio stranku kad je Bandić izbačen, pa mu je ovaj žurno izmislio radno mjesto na kojem je i sada, op. a.) udario sina spomenutog čovjeka zbog čega ga je on gurnuo i unio mu se u lice." Revolveraši obitelji Zahirović su pak u petak navečer osvetnički ordinirali u Vukovarskoj ulici pred kućom obitelji Omerović. Ludost do neba. Samo slučajno nitko od prolaznika i vozača na iznimno prometnom mjestu nije smrtno stradao ili ozlijeđen. Tek jedna propucana potkoljenica aktera sukoba.

Oružani obračuni te vrsti za svaku su osudu i krivci - revolveraši, ali i njihovi kumovi - moraju biti osobito strogo sankcionirani, jer su počinili teško kazneno djelo na javnom mjestu, u neposrednoj blizini osnovne škole i na ulici s iznimno gustim prometom. U oba slučaja su posljedice mogle biti strašne, kao što je i sâm oružani incident strašan događaj. Za riješiti slučaj, dakako, pozvane su nadležne institucije tzv. pravne države i za to postoji cijeli set zakonskih paragrafa, a ne ulični/medijski linč i zakon rulje, koji najprije vješa/puca, a tek se potom (ako?) pita je li linčovani zaista konjokradica. Kad su Romi u pitanju ili nedajbože manjinski Srbi - uči 28-godišnje pravosudno iskustvo u RH, da se i ne govori o tradiciji rasnih, nacionalnih, vjerskih... predrasuda - nema šanse da će krivci tamnije boje kože proći lišo, tek s guljenjem krumpira ili slaganjem papira za tzv. opće dobro.

Kao, recimo, simpatični bivši HDZ-ov poljoprivredni ministar Petar Čobanković zbog zdrobljenih s Ivom Sanaderom 87 milijuna kuna na zgradi u Planinskoj ulici, ili mladi David Kruljac, sin umirovljenog generala Mladena Kruljca koji u kvartovskom kafiću ispija kavice s prijateljem, Plenkovićevim ministrom policije Davorom Božinovićem. A Kruljcu-sinu zaplijenili u stanu 4,5 kilograma marihuane, 28 grama kokaina, 10.500 kuna, 117.000 eura, digitalnu vagu i spravu za prešanje. Sud mu je odrezao najnižu kaznu - za to nedjelo zapriječeno je od godine do 12 godina zatvora - i smjesta je preinačio u 730 sati tzv. rada za opće dobro i 200.000 kuna globe, što je odmah plaćeno. Otkud? Presudom mu je vraćen zaplijenjeni novac budući da nije zaveden u optužnom spisu (čijom krivnjom?), pa je hrvatska božica Pravda procijenila da nije njegov, zarađen dilanjem droge. Što ti je država kad imaš oca zaslužnog za njezinu "slobodu i "sve što danas imamo", a otac ima prijatelja ministarskog formata, s kojim može piti kavicu u kvartovskom kafiću.

Tko zna, možda i očevi vukomeračko-vukovarskih Roma-revolveraša ispijaju kavice sa svojim saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem - makar uoči izbora - a kako je ovaj rukodizač Plenkovićeve tanušne parlamentarne većine... Nikad se ne zna, jer u Bijednoj su Našoj moguća svakakva, osobito pravosudna čuda. Kao i to da će zdrav-zdravcat David Kruljac zbog narko-nedjela na slobodi "guliti krumpir", a oboljeli od smrtonosne multiple skleroze Huanito Luksetić - kojem ulje od oduzetih 14 kilograma kanabisa pomaže liječenju - mora odležati dvije godine zatvora. Kao najgori diler. A nije prodavao travu, nije imao digitalnu vagu ni uređaj za prešanje, etc. Ali, ni oca koji u kvartovskom kafiću ispija kavice s važnim i utjecajnim stupovima vlasti.

No, šalu, ironiju i sarkazam na stranu kad su posrijedi u RH romska i srpska narodna manjina, jer su to - uključivo LGBTQI skupinu - najdiskriminiranije kategorije, na što već godinama uzaludno upozoravaju respektabilne domaće i međunarodne institucije za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Čak se i na službenoj stranici Ureda vlade RH za ljudska prava i prava nacionalnih manjina priznaje u dokumentu "Obilježja Roma u RH" da je "položaj Roma marginaliziran, pa se Nacionalni program donosi radi poboljšanja uvjeta življenja i boljeg uključivanja Roma u društvenu zajednicu uz očuvanje vlastite osobnosti". Ma što to značilo.

Popisom stanovništva 2001. godine u RH su službeno registrirana tek 9463 Roma, no realno ih je 30.000-40.000, tvrdi se u dokumentu vladina Ureda i citiraju relevantna istraživanja po kojima Romi obitavaju na hrvatskom od 14. stoljeća. U Dubrovniku se spominju 1362. u jednom trgovačkom spisu, 1373. godine "i u Zagrebu, gdje su trgovci, krojači i mesari. U Puli 1497. djeluje svećenik Dominik Ciganin, a 1500. godine Romi se spominju u predgrađu Šibenika. U Međimurju se Romi spominju 1688. godine, kada je u Legradu (koji tada administrativno pripada Međimurju) kršteno dijete 'ciganskog' vojvode Ivana, a u XVIII. stoljeću međimurski feudalci dozvoljavaju doseljavanje Roma koritara". Unatoč stoljetnom kakvom-takvom suživotu na istom tlu, "većinsko stanovništvo u pravilu ne poznaje ili nedovoljno poznaje tradiciju, jezik, umjetnost i druge karakteristike Roma". To i jest bitan razlog njihove izrazito spore/teške uključivosti u hrvatsko društvo, nevjerojatnih predrasuda prema Romima, otvorenog rasizma dijela ne samo većinskih Hrvata nego i drugih etničkih skupina, etc.

Animoziteti prema Romima - doktrinom bratstva i jedinstva naroda i narodnosti, strogog sekularizma te činjenicom ustaškog genocida 1941.-1945. nad Romima (istrijebljeni u tzv. NDH svi, osim par tisuća izbjeglih u partizane) i zaslugama u općenarodnom otporu okupatoru i domaćim ancilama nacifašizma- hibernirali su u javnom diskursu i praksi 45 godina komunističkog/socijalističkog režima bivše SFR Jugoslavije. Danas se može javno vrijeđati i agresivno postupati prema Romima (i Srbima), a da to u najgorem slučaju bude lakši ili lako oprostiv - prekršaj. Recimo, kad su svojedobno sinovi razvikanog hrvatskog "domoljuba", također generala i lika iz najužeg kruga tjelesne zaštite Franje Tuđmana šamarali nasred Trga bana Jelačića romsku djevojku, niti joj je itko od građana priskočio u pomoć niti su huligani kažnjeni. Romski mladić, radiolog po struci, objavili su mediji, nigdje u Zagrebu nije mogao dobiti posao, a zdravstveni je sustav tog trenutka imao 13 slobodnih mjesta.

"Zašto mi odmah nisi rekao da si Ciganin, pa ne bi morao trošiti novac na autobusnu kartu iz Zagreba i nagtrag", kazao je vlasnik restorana u Šibeniku kad je pred sobom ugledao kvalificiranog konobara Ivana Horvata, s kojim je telefonski dogovorio posao. "Kako ćeš mi tako crn posluživati goste? Što bi mi ljudi rekli?" To još i nisu najgori primjeri rasne diskriminacije i netrpeljivosti prema Romima; događaju se gotovo svaki dan i širom Bijedne Naše koja se ključnim demokratskim, socijalnim, međuljudskim, međuetničkim, političkim, svjetonazorskim, makroekonomskim, etc. sastavnicama sve više, svakog dana i u svakom pogledu postaje - rasistički bantustan. Ksenofobna zemlja, čija policija na zelenoj granici s BiH - izvješćuju mediji, svjedoci i žrtve - puca iz vatrenog oružja i pendreka izbjeglice/migrante, gazi im ili oduzima mobitele/novac, razdvaja ih od malodobne djece i, hvale se premijer Andrej Plenković i prvi policajac Davor Božinović, ne trebaju u tome ponuđenu pomoć (svjedoke?) Frontexa.

Da nisu Romi "glavni glumci" oružanih incidenata u Vukomercu i Vukovarskoj ulici, mediji jamačno ne bi danima dizali toliku dreku i podjarivali ionako svačim već jako iskompleksiranu javnost na proturomsku histeriju. Dio roditelja ni u ponedjeljak nije pustio djecu u vukomeračku školu, gdje se opet skupilo isto Bandićevo društvo: te popravljaju ogradu, te pojačavaju rasvjetu, te ovo, te ono... A sramota ostaje. Svakog se dana događaju u Bijednoj Našoj neusporedivo tragičniji događaji (od obiteljskih ubojstava, serijskog podmetanja požara pod automobile u Splitu, mafijaški obračuna, pljački pošta/banaka, kriminalne prijevare, etc.) u kojima ne sudjeluju Romi, pa mediji to zabilježe kako je i red, viješću ili širim izvješćem, ali ne dižu nezasluženu buku. Ni smrtonosni mafijaški obračuni usred Zagreba prije dvadesetak godina, ubojstvo kralja poker-aparata Vjeke Sliška, suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji s Knežije i ubojstvo slučajnog prolaznika Zorana Dominija projektilom iz zolje na Cvjetnom trgu, itsl. nije toliko zaintrigiralo javnost kao romski revolveraši. Indikativno? Itekako.

"Mnogima već dulje smetamo, ali je ova kuća od 340 kvadrata naša!" - kazala je Jutarnjem listu Hazba Zahirović (38), kćerka pokojnog Šerifa Zahirovića, koji je ostao dužan navodno 4000 eura Osmanovićima, zbog čega su pregrijane glave obiju obitelji potegnule oružje. "Mi smo vlasnici i vezani smo za Zagreb jer to je grad u kojem smo svi odrasli i u kojem su pokopani moji djed i baka. Ali, spremni smo otići ako možemo dobiti drugu kuću u Splitu, gdje mi živi brat. Ovakav suživot više nema smisla jer je mržnja izmakla kontroli. Da je policija 20 minuta prije pucnjave u srijedu reagirala na moj poziv kad sam nazvala 192 i rekla da ovdje Osmanovićke provociraju i prijete, do svega ne bi došlo." A izvan spora dviju obitelji, došlo je do vrlo ružne kontaminacije javnog prostora, koja je samo dokaz tužne činjenice da su Romi ne samo na margini društvene uključenosti nego i jak remetilački faktor u mentalnom sklopu izvjesnog dijela tzv. običnih građana. Zaslugom, dakako, državne ignorancije.

Karakteristična ilustracija te urođeno nakazne svijesti o Romima u RH jest reagiranje na FB-u izvjesnog Martina Fištera, kojeg valja citirati sa svim jezičnim/pravopisnim "odlikama"): "U našem gradu novci se troše samo na cigane, probleme u gradu delaju samo cigani. Bili to cigani ili onaj cigan bandić i kompanija. Ekipa prima socijalu, krade, puca po gradu!? U Zagrebu još ima domaćih ljudi, vlastima bi bilo pametno da to riješe čim prije i maknu te cigane, jer ako ekipa uzme stvar u svoje ruke... Zagrepčana još uvijek ima vise od cigana. Koliko je novaca potrošeno u 2 tjedna na ove idiote? A koliko su uplatili u proračun? "nemojte etiketirati" kaj ne, sve tam na Pešenicu na livadu i nek se pobiju do zadnjeg, a zadnjeg baciti u Savu, ionak ne zna plivati.

Ljudi odlaze jer je vlast nesposobna, ali pazi stvari se pogoršavaju. Ajmo im povećati socijalu i dat više zastupnika, jebale vas manjine. Živiš u Hrvatskoj, integriraj se u društvo ili glasaj za svoje tamo odakle si došao!! Romi i manjine koji normalno žive nemaju nikakvih problema i sad će ispaštati zbog ovoga. Zakaj se oni ne jave i iznesu svoje mišljenje javno? Kaj je s onim biciklom kaj su ga našli u njihovoj kući, koji je snimljen u reportaži? Bravo milane smeće cigansko, samo ti njima daj, dat će i oni tebi, glasova i problema. Uzmi sad 200 policajaca milane, nek ekipa u civilu prebije prosvjednike koji se bore za mir u gradu, nek interventa privede najglasnije i nek ih tuku u marici dok ne priznaju kaj god god treba da odleže 3 mjeseca, pa onda daj još ciganima. Netko će puknut od sve te nepravde, samo nitko to još ne shvaća".

Iseliti Rome. Zagrepčana ima više i kad uzmu stvar u svoje ruke... Javni novac se troši na idiote. Pobiti Rome na pešćeničkoj livadi, preživjele utopiti/baciti u Savu. Etc., etc. Poznato? Itekako. Komu nije, neka navrati u Ušticu, gdje se svake godine - bez nazočnosti najviših predstavnika vlasti RH, ali ne i bez Milana Bandića - komemorira ustaški genocid nad 16.000 Roma. Na tešku sramotu RH i HDZ-ove vlasti koja to tolerira, nije malo tih rasno opsjednutih fištera koji bi opet - 73 godine nakon kraha ustaškog divljaštva - klali i bacali Rome u Savu. Ne bu išlo, Zagreb je dokazano bio i ostao antinacifašistički, što fišterima jamačno nije jasno.

"Uslijed nemilih događaja u Vukomercu koji su obilježili tjedan zabrinut sam i epilogom koji je pogodio cijelu romsku zajednicu - a to su rasistički ispadi pojedinaca kako prema članovima obitelji koji su i sami žrtve okršaja tako i prema njihovoj djeci i ostatku romske zajednice u Vukomercu", već je 16. rujna priopćenjem za javnost reagirao saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi, upozoravajući upravo na raspirivanje proturomske histerije u ionako netrpeljivom neromskom društvu. "Jedno zlo ne opravdava drugo tako da najoštrije osuđujem nasilne ispade pojedinaca, javno vrijeđanje i dovođenje u pitanje prava na dom i život tamošnje romske zajednice. Vjerujem da će institucije adekvatno kazniti one koji su odgovorni, ali neću dopustiti da zbog toga oni koji su uznemireni koriste priliku da istim, nasilnim metodama, ugrožavaju ostatak zajednice, a pogotovo djecu koja su i sama žrtve cijele situacije."

Zloslutan hûk rasističkog bantustana odgovara mu ehom s uličnih fasada, prometnih znakova, pothodnika, s društvenih mreža... "Zyklon B", dachauski je praktičan neki Boris Kožul s FB-a; "Ne pucaju kod Orbana po Budimpešti", znakovit je Marino Ignjin Alšić; "hrvati se boje roma. Jadno", napisat će Ana Hengel; Regoč Stribor puca od inteligencije: "ma ciganska posla. Pustite ih da se poubijaju i to je to"; Po čemu je to biti Rom ili Srbin nešto pogrdno, strašno, gadljivije nego biti Hrvat? I među jednima i među drugima ima neljudi i budala kao i genijalaca, časnih i poštenih ljudi. Po čemu je četnik nešto krvavije i zazornije od ustaše? Dva brata uboga, šljam svojih naroda.

"Uvjeti življenja s kojima se suočava veći dio romske populacije u Republici Hrvatskoj teški su, prvenstveno zbog visoke stope nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata sustavom obrazovanja, neadekvatnih stambenih uvjeta te (ne)uređenosti prostora naseljenih Romima", tvrdi vladin Ured za ljudska prava, citirajući istraživanja iz 2002. godine po kojima "u 89% ispitanih kućanstava ni jedan član nema stalnih izvora prihoda". Prema publikaciji Centra za mirovne studije "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka" (srpanj 2018.), "u mjesecu koji je prethodio provedbi istraživanja 48% članova romskih kućanstava (prosječno pet-šest osoba, op. a.) barem jednom je išlo spavati gladno, a prosječna je ukupna potrošnja kućanstva iznosila svega 2500 kuna".

Nema budućnost društvo koje marginalizira i stigmatizira pripadnike bilo koje svoje manjine, kao što se u rasističkom dijelu hrvatske javnosti čini sa Srbima i Romima, a da gro većinskog naroda šuti. Valjda to ne smatrajući problemom, a vlast manjinska prava drži samo u izlogu za profesionalne međunarodne voajere. Sic transit.