Ratnička demokracija

Svaka čast, je li, svačijim tzv. zlatnim godinama i medikamentima za balansiranje demencije koliko je moguće, pa i američkim biračima koji su u najdramatičnijim - čak i pokušajem državnog puča republikanskih ekstremista na Capitol Hillu - izbornim okolnostima u povijesti zemlje doseljeničkim genocidom istrijebljenih domorodaca vrlo uvjerljivo predali ključeve Bijele kuće najstarijem dosad (78 godina i dva mjeseca), 46. predsjedniku SAD-a Josephu Robinetteu "Joe" Bidenu, Jr. No američkog suvèrēna - potpredsjednika 2009.-2017., u doba Baracka Obame - ama baš ništa ne eskulpira od odgovornosti da sebi ravnog suvèrēna Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina prostački nazove ubojicom i zaprijeti mu: "Platit ćeš dokaže li se da si se opet upleo u naše izbore!" Putinova pak uzvratna ironija o tomu da Biden "pripazi na svoje zdravlje" može svašta značiti i svakako se tumačiti - jamačno ne aluzijom na, je li,  novičok kojim Putinovi špicli ni "ne znaju" ubiti ili kakvog L. H. Oswalda - ali nema veze s nezgodom vremešnog američkog predsjednika koji je trput posrtao, padao i ostao na koljenima pri ulasku u Air

Force One. Netom po odbijanju Putinova prijedloga za javno online sučeljavanje o svim spornim pitanjima u odnosima dviju zemalja.

Navodno su Rusi pomogli multimilijarderu Donaldu Trumpu pobijediti Hillary Clinton i 20. siječnja 2017. ući u Bijelu kuću, a sada su mu, opet navodno, nedopuštenim uplitanjem u predsjedničke izbore pomagali redikuloznom Twitterašu pobijediti demokratskog kandidata Bidena te osvojiti drugi mandat. Pobijediti stranačkog druga Hillary Clinton. "Ako se dokaže", sikti Biden, "platit ćeš! Znam te, znaš me!" Riječi i djela miljama su daleko, ali ratoborna retorika nikad nije palila u Kremlju niti je Putin materijal koji se dade mijesiti poput glinemola u zapadnim radionicama. Najnoviji dokazi su Ukrajina, pa Sirija, gdje je najevidentnija ta činjenica i gdje su Rusi na opipljiv način nadigrali Amere i "partnere". Unatoč svim zapadnim sankcijama, blokadama imovine nekih dužnosnika u stranim bankama i zabrani putovanja u neke zapadne zemlje, protjerivanju nekih diplomata... I 'rvacka je žaba u tom igrokazu digla nogu kad je vidjela da se konji potkivaju: proglasila personom non grata "portira" u ruskomu veleposlanstvu u Zagrebu, pa potom morala bacati tone mandarina i inog voća koje službena Moskva više nije željela uvoziti. A Uniji nije trebalo. I štetu nikad nitko nije nadoknadio, kao ni ostale štete što ih Bijedna Naša godinama trpi zbog nekritične pravovjernosti Uniji i SAD/NATO-u.

Tajne službe Uncle Sama - dokazuje sva povijest u toj zemlji i svijetu - sposobne su "otkriti" ama baš sve i sva što je u interesu političkog tzv. mainstreama trenutne vlasti u SAD-u, odnosno njihovih megagazda iz sjene, velikih vlasnika multikorporativnog kapitala koji zapasuje više od 80 posto svjetskog bogatstva. I želi još, želi više i brže, po svaku cijenu; to je raisom d'être, urođeni nagon kapitalizma koji pod lažnom agendom poštene utakmice tržišta i profita udovoljava tom nagonu. Suštinski, na dva načina: politikom agresivnih prijetnjâ/ucjena i silom oružja. Američke tajne službe će kad zatreba "dokazati" - može već sutra originalnim, je li, fotkama NASA-inog rovera Perseverance - da na Marsu bujaju prašume u kojima Vladimir Vladimirovič i Xi Jinping skrovito drže konc-logore za "protivnike demokracije", "zapadnih vrijednosti" i "našeg načina života" te laboratorije za nove i opasnije sojeve virusa kao "biološkog oružja za masovno istrjebljenje". Sic transit. Takva američko-britanska smrtonosna "obavještajna" paralaž je 2003. godine - operativaca agresije i masovnog zločina Georgea W. Busha i Tonyja Blaira - stajala glave predsjednika Iraka Saddama Husseina, a potom 2011. godine i libijskog šefa države Muammara al-Gaddafija. Ubojstva za koja nitko nije odgovarao.

Američke i "partnerske" pak naftne megakorporacije i dan-danas sjede na njihovim golemim naftnim izvorima, u bescjenje crpe milijune barela tuđega tzv. crnog zlata jer im krađu, "ratni plijen" više nema tko zabraniti. Golobradi mladići i djevojke koje su imperijalni umovi iz sjene Bijele kuće pretovarili najsofisticiranijim oružjem za ratove zvijezda te im preparirali sivu masu uvjerenjem kako, je li, desetcima tisuća kilometara i od nekih provincijskih vukojebina The midwestern United Statesa "brane vlastiti dom i američku slobodu" (sic transit) nekažnjeno ubijaju po unesrećenim zemljama nemoćne, na svomu kućnom pragu "neprijatelje demokracije", "zapadnih vrijednosti" i "našeg načina života". Jer da prijete "američkoj slobodi". Pa je "domoljubno" pljačkati, sakatiti i siromašiti domaći živalj, gologuzoga tjerati na izbjegličke golgote i očajnike na terorističku osvetu. Najčešće nedužnima, ne onima što su je višestruko zaslužili.

Obrazac je to kapitalističkog posezanja u tuđi džep, agresivno, bahato i bez obzira na posljedice, pa Plavi planet globalno živi u stalnom strahu i nesigurnosti: što zbog zločina nad prirodom koja uzvraća katastrofama, što zbog zločina nad ljudima izrabljivačkim izazivanjem napetosti, nereda i lokalnih/regionalnih ratova za utažiti glad prebogatih za - bogaćenjem. "Rat možeš početi kada želiš, ali ga ne možeš završiti kako želiš", reći će Niccòlo Machiavelli, ali tu mudrost od postanka čovječanstva nitko poslije njega nije i valjda nikad ni neće uzeti ozbiljno. Na opću štetu. I uvijek će se naći neki slaboumnik koji u kritičnom času, kad mu pri punoj svijesti ili u bunilu padne roleta na oči, pritisne okidač i... - buuum! CIA i pripadajući joj mediji pripreme teren, s političkih se govornica izriga "fetva" protiv tih i tih "nevjernika" te učas raketna američko-francuska ubojita tuča iz zraka i s mora - bez da Donaldu Trumpu i Emmanuelu Macronu padne na um pitati npr. UN-ovo Vijeće sigurnosti je li normalno bez objave rata razarati suverenu državu i ubijati civile - poravnava sa zemljom "izabrane mete" u Siriji. U punopravnoj članici međunarodne zajednice, njezinih relevantnih asocijacija, nikomu dužnoj niti centa... Jer Uncle Samu, samozvanom, je li, svjetskom žandaru s "partnerima" - među kojima je i Bijedna Naša u tzv. misijama mira (sic transit), golubinjoj krinci za naoružano stražarenje nad megakorporativnim interesima krupnog kapitala - ne ide pod cilindar to što se legitimni šef države Bashar al-Assad skompao s Putinom, drži rusku ratnu flotu u svojim sredozemnim lukama (Latakija) i ima utjecajnu ulogu na Bliskom istoku. Protivno SAD/NATO-ovim željama.

Ruska Federacija - prebogata resursima, ali drčnog vođe koji itekako ima jakih razloga za svoje ja u novoj podjeli karata globalnih velesila na prostoru urušenog bipolarnog (komunistički Istok i kapitalistički Zapad), pa zakratko monopolarnog (SAD/NATO s "partnerima"), pa multipolarnog svijeta sada (SAD/NATO s "partnerima", Ruska Federacija, Kina...), ne samo zbog obavještajnog iskustva koje suparnici nemaju - odavno je trn u oku i nezamjenjiva meta megakorporativnomu kapitalu. America First bivšeg diplomatskog analfabete Donalda Trumpa eksplozivna je iluzija u tom smislu kojom je vrlo opasno zanositi se. Nije slučajno Putin dao znati Zapadu, što je opetovao i njegov vanjskopolitički ministar Sergej Lavrov, da Moskva krajnje ozbiljno tretira NATO/SAD-ovo ratoborno opkoljavanje Rusije uza same njezine državne granice sa sjevera, zapada i juga, tzv, obrambeni raketni kišobran od Baltika do Rumunjske. Smatra to iznimno opasnom igrom s vatrom i nuklearnom prijetnjom na što "smo žestoko uzvratiti istom mjerom, nećemo oklijevati ni sekunde".

Bezumno je ići provjeravati šali li se Putin kada nekoliko posto njegova nuklearnog arsenala i novi supersonični projektili testirani prije godinu dana na radarsku/satelitsku neprepoznatljivost - a nije važno, je li, koja bi strana prva pritisnula napadni okidač - u par sati, ako ne i prije, zbrisala zapadnu Europu s karte svijeta zajedno sa štakorima u kanalizaciji, a megapolise u tzv. Novomu svijetu kao da ih nikad nije ni bilo. Netom po priključenju Bijedne Naše NATO-u - raspadom SSSR-a i komunističkog lagera obesmišljenom vojnom savezu - Banski su dvori primili obavijest iz Moskve o tomu kako su Zagreb i ostatak tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene time postali legitimna meta ruskog oružja svake vrsti. Dođe li do sukoba SAD/NATO-a i Ruske Federacije, naravno. A hrusti se 'rvacka šaka mala. Pa "strašnu" oklopnu silu s dvjestotinjak plaćenika HV-a drži na poljsko-litvansko-ruskoj granici i nešto vojne simbolike na Kosovu eda bi branili častan 'rvacki dom u nekoj dalmatinskozagorskoj i, zašto ne, pripadnoj zapadno'ercegovačkoj kamenoj zabiti od Ruskog medvjeda i čiča Dražinih fanova. (Neki od tih dobro plaćenih "junaka" s vojnim CRO oznakama i nacionalnim zastavama na rukavu potajno se vraćaju kući zbog zaigranosti s alkoholom i drogama, nediscipline, etc., a neki ranjeni ili u mrtvačkom kovčegu kao oni dečki iz Afganistana.) Pa onda, igrajmo se (Trećeg svjetskog?) rata.

Vojni sukob globalnih velesila, da se kojim slučajem dogodi, više nema šanse ostati konvencionalnim obračunom kod O.K. korala - kakav je od 1939. do 1945. godine i američkog ratnog zločina Little Boyjem na civile u Hirošimi, potom u Nagasakiju, odnio više od 60 milijuna ljudskih života, među kojima je svaki drugi ruski - jer nuklearni i ini, službeno nepostojeći arsenali (biološki, kemijski, etc.) za masovno uništenje jednostavno više ne priznaju - ratnog/e pobjednika/e. Neki maloumni jastrebovi ga stalno provociraju, analfabetski poimajući odnose snaga i tzv. ravnotežu straha koja je dugo držala trezvenima kolovođe bipolarnog svijeta, pa i 1960-tih godina za tzv. Kubanske krize, kada su tadašnji gospodari života i smrti na globusu - ruski Nikita Hruščov i američki John F. Kennedy - sekundu prije 12 razumom izbjegli Treći (nuklearni) svjetski rat, ugasili najstrašniju ugrozu u dotadašnjoj povijesti Plavog planeta.

Od tih su 1960-ih godina zastrašujuće napredovali ubojitom moći i ruski i američki arsenali masovne smrti - unatoč bilateralnim ugovorima velesila i multilateralnim sporazumima/deklaracijama međunarodnih asocijacija, UN-a i ad hoc mirovnih skupina - a broj država koje raspolažu atomskim bojevim glavama dosegnuo je tucet. Službeno, za koje se znâ, s kojima se špekulira da bi se u možebitnom svjetskom nuklearnom sukobu našle na ovoj ili onoj strani. U toj najcrnjoj računici kotiraju i možebitni "partneri" koji "najvjerojatnije već posjeduju strateško nuklearno oružje" ili bi ga u kritičnom trenutku dobili od "saveznika" radi taktičke/strateške prevage. A trenutno stanje stvari, koliko se dade zaključiti iz službenih izvora, jest to da "agresivni Ruski medvjed", koji prijeti "napasti Europsku uniju, i već bi je napao da nije SAD/NATO-a na braniku",  a SAD stalno rastućim (pri kraju Trumpova mandata nabildanim za cijeli ruski godišnji vojni izdatak, sic transit) od cca 800 milijardi dolararaspolaže stalno kopnećim vojnim proračunom od cca 50 milijardâ dolara, a SAD stalno rastućim (pri kraju Trumpova mandata nabildanim za cijeli ruski godišnji vojni izdatak, sic transit) od cca 800 milijardâ dolara.

Drastična razlika. U ljudskom, je li, potencijalu razlika je dva prema jedan u korist Uncle Sama: cca 330 milijuna Amera prema cca 150 milijuna Rusa, pa... I tko onda komu prijeti? SAD stalno jača vojnu industriju i na sve načine si intenzivira samozvanu ulogu svjetskog policajca radi čim učinkovitije kontrole tzv. ruskih i kineskih (ekonomskih, geostrateških, ali i vojnih) interesa, što zahtijeva ne samo povećana vojna financiranja, lokalne i regionalne ratove/tržište za potrošiti/prodati staro naoružanje radi zamjene novijim te vojni dril/treninge in vivo već i polit-diplomatsku mantru za javnost o "ugroženosti demokratskog svjetskog poretka". Čega su, je li, upravo "SAD/NATO pouzdani jamac" (sic transit). Pa i kad američki veleposlanik u Ruskoj Federaciji izravno u Moskvi sudjeluje u prosvjedu pristalica čudotvorno ozdravljenog Navaljnog protiv Putinovog režima koji ga "neosnovano progoni, truje novičokom, želi ubiti jer se zalaže za uvođenje demokracije u svojoj zemlji"? I kad se diplomati EU-a u Moskvi također izravno upliću u unutarnje stvari te zemlje da im Rusija "pedagoški" - diplomatskog bontona i vlastitog državnog integriteta radi - mora otkazati gostoprimstvo? Isti je obrazac CIA svojedobno primijenila na trgu Majdanu u Kijevu - gdje se pred barikadama fotkala tadašnja NATO-ova diplomatkinja, doskorašnja 'rvacka precjednica i "kraljica Balkana" Kolinda Grabar-Kitarović, sic transit - kada je u Ukrajini nasilno, u krvi svrgnuta legitimna, tzv. proruska vlast i instaliran tzv. prozapadni, lokalni "kralj čokolade" Petro Porošenko.

U mučnom igrokazu od kojega se Ukrajina do danas nije oporavila niti će se u bližoj budućnosti, ulogu su odigrali i plaćeni prosvjednici (dnevnica lijepih 30 dolara) i snajperisti koji su radi "dojma", raspaljivanja masovnih proturežimskih strasti pucali na te prosvjednike. Stožeri za psihološko ratovanje pak zasipali su zapadne medije obiljem alibi-informacija, je li, za opravdati ukrajinsko preokretno jučer-danas-sutra i stvar je naoko bila riješena. Unatoč gotovo istodobnom zahtjevu nove ukrajinske vlasti za uključenjem zemlje u NATO, koje je još na čekanju, naprasno iskakanje Uncle Samove udarne šake (kaže, protuterorističke sada, sic transit) na puškomet do Moskve, značilo bi vrlo rizično nagaziti Ruskom medvjedu na šapu. No, Putin nije časio časka. Povukao je potez neočekivan  na Zapadu i nezamisliv u Europi nakon Führerovog Anschlussa početkom Drugoga svjetskog rata: vratio Zapadu milo za drago aneksijom strateški važnog poluotoka Krima i odcjepljenjem/ratom većinskoga ruskog življa na područjima Donjecka i Luganska. Međunarodno nepriznata politička, teritorijalna, ekonomska... autonomija dijela Ukrajine bacila je Rusiju pod. euroameričke sankcije, u kojima participira i Bijedna Naša, uglavnom na vlastitu ekonomsku štetu: "zabranjeno" joj je izvoziti u Rusiju i ono malo mizerije što ju je kadra proizvesti.

Ruski kapital puzeći ulazi u vlasništvo ne samo strateški važnih hrvatskih nekretnina (obradivo zemljište u Slavoniji, pa PIK-ovi i trgovačka mreža bivšeg Agrokora) nego i bankarskog sektora (Sberbank, VTB...), plinskog businessa (ne samo posredstvom suvlasništva u mađarskomu MOL-u, ili PPD-a, energetskog carstva "šeika" Ivana Čermaka)... Nisu slučajno, je li, koncem prošle godine u Zagreb hodočastila dvojica najmoćnijih desnih ruku dvojice najmoćnijih državnih vođa u svijetu - Mike Pompeo, državni tajnik Donalda Trumpa, te Sergej Lavrov, ruski vanjskopolitičar Vladimira Vladimiroviča. U multipolarnom se svijetu iznova miješaju karte, a Balkan i širi europski Jugoistok ne mogu ostati po strani budući da su se i bitno promijenile ključne okolnosti međunarodnih odnosa, utjecaja i podjela. U tom kontekstu, predsjednička smjena u Bijeloj kući i prvi Bidenovi potezi - 46. američki lider ima iskustvo s ovdašnjih terena te u dušu poznaje ovaj povijesno roviti Antemurale Christianitatis (papa Lav X) tako da znâ više od drugih oko sebe tko i zašto ovdje vedri i oblači - mogu biti predznak i budućih američko-ruskih pripetavanja na zapadnom Balkanu. EU se već dovoljno izblamirao nesposobnošću, neučinkovitošću angažmana na tom politički i demokratski disfunkcionalnom tlu za koje nije nezainteresirana ni Kina, a Turska i dio radikalnog islama tu su još iz ratnih dana, pa...

Međutim, i da želi, a ne želi jer ne dopuštaju ti što su ga doveli na vlast, a kormilare američkom politikom iz sjene, Biden se neće odreći ključnih, je li, sastavnica Uncle Samove već povijesne volje: držati vruć natjecateljski odnos s Ruskom Federacijom ma tko bio na vlasti na koga nije moguće prozapadno utjecati te ne popuštati u žandarskom klinču tzv. svjetskog policajca. U oba slučaja je neizbježan opaki sraz ekonomskih i političkih, a onda i svih drugih interesa s Ruskom Federacijom i Kinom koji ne žele priznati nikakve Uncle Samove samonametnute i agresijom zapriječene monopole. Svijet nije ničije nacionalno leno kao što se proklamiralo za genocidno-kolonijalnih osvajanja prije cca pola milenija i dugo poslije. To, međutim, što je Biden nazvao Putina ubojicom i zaprijetio osvetom relikt je te osvajačko-kolonijalne svijesti koja nije i nikom ne može činiti dobro. Ruski veleposlanik u SAD-u Anatolij Antonov hitno je pozvan u Moskvu na konzultacije o tomu "što i kako ubuduće s američkom predsjednikom i njegovom administracijom", a medijima je priopćeno da će konzultacije "trajati koliko bude trebalo".

Predsjednik vanjskopolitičkog odbora ruske Dume Konstantin Kosačov je znakovito ocijenio Bidenov prostački ispad "prekretnicom u američko-ruskim odnosima", što će jamačno imati posljedice. Gotovo istodobno je, pozivajući se na Trumpov, je li, diskriminatorni tzv. America First zakon iz 2019. godine, američka Federalna komisija za komunikacije (FCC) uzela na zub, proglasila prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD-a pet kineskih tvrtki (Huawei Technologies, ZTE Corp, Hytera Communications Corp, Hangzhou Hikvision Digital Technology te Dahua Technology), što će reći da i novodlaki proturuski/protukineski američki vuk - ne mijenja ćud. Dok mu revolveraški manijaci nakaznih rasističkih i ksenofobnih profila harače zemljom - već sedam masovnih ubojstava samo u dva i pol mjeseca ove godine , sic transit - a ubilačka (petero mrtvih), razularena rulja takorekuć neki dan jurišem na tzv. hram američke demokracije na Capitol Hillu treći put tako masovno i radikalno nakon Građanskog rata (te prosvjeda protiv rasne segregacije, potom i protiv izgubljenog rata u Vijetnamu) uvjerljivo ljušte lažnu pozlatu "našeg načina života" i "zapadnih demokratskih vrijednosti" kojim imperijalnim kapitalističkim bičem Uncle Sam arogantno bije cijeli svijet, Joe Biden druge, sebi ravne ili bolje od sebe naziva ubojicama, prijeti osvetom, neodgovorno dira u unutarnje stvari suverenih država i drži lekcije o demokraciji, svjetskomu miru i sigurnosti. Sic transit. Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu.

Jamačno bi stanje zdravlja suvremenog kapitalizma - čijim resetiranjem se već par prošlih godina neuspješno bavi trust mozgova u švicarskom zimovalištu Davosu, primjetno prestravljen bujanjem svjetske populacije prema 10 milijardâ pregladnjelih jedinki - asociralo poštovatelje velikoga Ericha Marie Remarquea na njegov roman Na zapadu ništa novo kojim je  razobličio i osudio maloumnosti što izazivaju ratove i guraju nedužne ljude u masovne nesreće. Ni u Americi ništa novo dolaskom demokrata na vlast i Bidena u Ovalni ured Bijele kuće: američka tzv. demokracija, avers i revers tzv. slobodnog svijeta, nepopravljivo ostaje veliki dužnik globalnomu miru i sigurnosti. Nikakav alibi nisu tuđi "ubojice", ako imaš ubojice u vlastitom domu; nikakve osvete nisu dokaz junaštva i snage.

h-alter