[caption id="attachment_55726" align="alignleft" width="460"] Ne traže djelatnici slavonskobrodske gradske uprave ovakvu kuhinju...[/caption]
NAPOMENA: Reagiranje, uključujući i naslov, na zatvaranje čajne kuhinje u Gradskoj upravi, dolazi iznutra - od jedne "Anice". Objavljujemo ju kao provjerenu. "Stilski ornamenti" autorice teksta posljedica su psihološke obrane od novog poniženja i razočarenja.
Mirko Duspara, gradonačelnik i predsjednik Turističke zajednice grada Slavonskog Broda smatra da je riječ o velikom potencijalu za tranzitni turizam Slavonskog Broda, otvaranje motela „Marsonia jug“, a zatvaranje mizerne male kuhinje u gradskoj upravi za sve osim za ured gradonačelnika - također smatra svojim velikim napretkom.
Nažalost, način na koji je zadnjih desetak godina kuhinja radila bio je jadan i staromodan, ali je (četiri mala stola za koja su zaposlenici gradske uprave mogli sjesti i nešto pojesti ili uzeti napitak), uobičajen za čajne kuhinje. Odnedavno, od 3. Studenog, zaposlenicima je i to uskraćeno.
Dusparina vladavina bila je jedno vrijeme oslonjena i usmjerena prema Blatančiću i kafiću pored zgrade, pa je sve važnije sastanke, opuštanja i proslave odrađivao tamo, a kancelarije zasuo lecima menia na kome se nalazilo ono što bi zaposlenici gradske uprave trebali konzumirati. Kako je (očekivano za njegove partnere) došlo do puknuća odnosa, opet se vraćamo u kuhinjicu ili za radni stol i kancelarije.
Kada bi osim samovolje i sebičnog korištenja kuhinje za nikoga drugoga osim šefa i njegovih sljedbenika te zadovoljenje vlastitih potreba, bilo i nekih drugih razloga, osim poniženja zaposlenika i uzvišenja sebe i svojih odluka, ne bi bilo potrebno upozoriti javnosti da ubuduće kada dođu u gradsku upravu (iako, iskreno, rijetki su ti koji više dolaze), ne budu začuđeni kada za stolom između hrpe dokumenata i košuljica nađu burek, pecivo, salamu i masne ili mesne ostatke.
Do sada je bilo miševa, žohara i žaba, ali s hranom spremljenom u ladicama, ormarima i stolovima, osim smrada i zaraza, tko zna što će se još naći.
Očekujemo od ureda za gospodarstvo da postavi jedan štand ispred zgrade gdje će se moći kupiti nožići tzv „švicarci“, jer oni su kao stvoreni za buduće obroke koji će se jesti na radnim stolovima i u kancelarijama.
Slijedom očekivanja je i reakcija obrambenog savjetnika, koji će zatvaranje kuhinje nastojati prikazati kao „eliminiranje „ nerada, zauzimanje čvrstih stavova, ostavljanje dojma stege i kontrole , a samo dokazuje površnost i
„vraćanje svojim korijenima“ .
Razmišljanju o higijeni, kulturi rada, napretku, poštovanju prema strankama nema mjesta.
Što očekivati, ako je gradonačelniku i predsjedniku TZ normalno voditi politiku strahovlade onda je ovaj događaj ionako jedan u nizu.
P.S. Od 3. studenog kuha se kava za ured šefa. Jedna kuharica je ranije prebačena na dv. Vijuš, a druga od sad radi kao spremačica - dostavljačica, a kada zatreba kuha njima.
NAPOMENA: Reagiranje, uključujući i naslov, na zatvaranje čajne kuhinje u Gradskoj upravi, dolazi iznutra - od jedne "Anice". Objavljujemo ju kao provjerenu. "Stilski ornamenti" autorice teksta posljedica su psihološke obrane od novog poniženja i razočarenja.
Mirko Duspara, gradonačelnik i predsjednik Turističke zajednice grada Slavonskog Broda smatra da je riječ o velikom potencijalu za tranzitni turizam Slavonskog Broda, otvaranje motela „Marsonia jug“, a zatvaranje mizerne male kuhinje u gradskoj upravi za sve osim za ured gradonačelnika - također smatra svojim velikim napretkom.
Nažalost, način na koji je zadnjih desetak godina kuhinja radila bio je jadan i staromodan, ali je (četiri mala stola za koja su zaposlenici gradske uprave mogli sjesti i nešto pojesti ili uzeti napitak), uobičajen za čajne kuhinje. Odnedavno, od 3. Studenog, zaposlenicima je i to uskraćeno.
Dusparina vladavina bila je jedno vrijeme oslonjena i usmjerena prema Blatančiću i kafiću pored zgrade, pa je sve važnije sastanke, opuštanja i proslave odrađivao tamo, a kancelarije zasuo lecima menia na kome se nalazilo ono što bi zaposlenici gradske uprave trebali konzumirati. Kako je (očekivano za njegove partnere) došlo do puknuća odnosa, opet se vraćamo u kuhinjicu ili za radni stol i kancelarije.
Kada bi osim samovolje i sebičnog korištenja kuhinje za nikoga drugoga osim šefa i njegovih sljedbenika te zadovoljenje vlastitih potreba, bilo i nekih drugih razloga, osim poniženja zaposlenika i uzvišenja sebe i svojih odluka, ne bi bilo potrebno upozoriti javnosti da ubuduće kada dođu u gradsku upravu (iako, iskreno, rijetki su ti koji više dolaze), ne budu začuđeni kada za stolom između hrpe dokumenata i košuljica nađu burek, pecivo, salamu i masne ili mesne ostatke.
Do sada je bilo miševa, žohara i žaba, ali s hranom spremljenom u ladicama, ormarima i stolovima, osim smrada i zaraza, tko zna što će se još naći.
Očekujemo od ureda za gospodarstvo da postavi jedan štand ispred zgrade gdje će se moći kupiti nožići tzv „švicarci“, jer oni su kao stvoreni za buduće obroke koji će se jesti na radnim stolovima i u kancelarijama.
Slijedom očekivanja je i reakcija obrambenog savjetnika, koji će zatvaranje kuhinje nastojati prikazati kao „eliminiranje „ nerada, zauzimanje čvrstih stavova, ostavljanje dojma stege i kontrole , a samo dokazuje površnost i
„vraćanje svojim korijenima“ .
Razmišljanju o higijeni, kulturi rada, napretku, poštovanju prema strankama nema mjesta.
Što očekivati, ako je gradonačelniku i predsjedniku TZ normalno voditi politiku strahovlade onda je ovaj događaj ionako jedan u nizu.
P.S. Od 3. studenog kuha se kava za ured šefa. Jedna kuharica je ranije prebačena na dv. Vijuš, a druga od sad radi kao spremačica - dostavljačica, a kada zatreba kuha njima.
