Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je početkom ovog tjedna ponovio svoju namjeru da svoju zemlju distancira od Sjedinjenih Država, te da zauvijek okonča eru američkog kolonijalizma na Filipinima. Naime, Filipini su od kraja 19. stoljeća bili američka kolonija, a službeno su nezavisnost stekli 1946. Međutim, desetljećima su ostali ovisni i pod utjecajem vanjske politike State Departmenta, koji je proteklih godina u svom sučeljavanju s Kinom računao na bezrezervnu potporu Filipina.
Sada je novoizabrani predsjednik Rodrigo Duterte izjavio kako su Filipini u odnosima sa Sjedinjenim Državama prešli "točku s koje nema povrataka".
"Ja sam odlučio prijeći Rubikon u odnosima sa SAD-om", rekao je novinarima za mnoge kontroverzni lider Filipina.
Duterte ponovio da će Filipini težiti boljim odnosima s Rusijom i Kinom, dvije zemlje koje su se suprotstavile američkoj ambiciji za globalnom hegemonijom.
No, dodao je kako veze sa SAD-om neće biti prekinute u potpunosti, nego će doći do točke koja će Manili omogućiti da vodi suverenu politiku.
"Zapravo, spreman sam ne pokidati veze s Amerikom, ali ćemo uspostaviti saveze s Kinom i Medvedevim, koji u Rusiji čeka moj posjet", rekao je Duterte spominjući ruskog premijera.
Ovu je izjavu novi filipinski predsjednik dao u vrijeme kada se Filipini i SAD pripremaju za održavanje zajedničkih pomorskih vježbi u listopadu. Takve vježbe su tijekom godina služile da se zacementira vojni savez između dvije zemlje. Vježbe će biti održane kako je planirano, ali sada više nitko ne može predvidjeti daljnji tijek događaja.
Duterte je ranije rekao da će tražiti raskid ugovora koji američkim vojnicima omogućava da zadrže prisutnost na jugu njegove zemlje. Rekao je i kako će kupiti oružje od Rusije i Kine, da će se manje se oslanjati na Ameriku u obrambenim pitanjima, te da Manila neće sudjelovati u pomorskom sukobu kojeg bi mogao isprovocirati Washington, usprkos odredbama iz ugovora iz 1951. godine, prema kojem bi se Filipini u vojnom sukobu morali svrstati na američku stranu.
Vojske obje zemlje su rekle da izjava predsjednika Dutertea neće ugroziti njihovu suradnju.
Govoreći u ponedjeljak, Duterte je također odbacio zabrinutost onih koji su počeli brinuti zbog priopćenja agencije Standard &Poor's da će zbog kontroverznih izjava Dutertea morati preispitati rejting Filipina.
"Nisu važne njihove ocjene. Ja ću otvoriti Filipine za posao, trgovinske saveze i trgovinu općenito s Rusijom i Kinom", rekao je Duterte.
Rodrigo Duterte je došao na vlast zbog obećanja da će se čvrstom rukom boriti protiv trgovine drogom, kao što je činio tijekom njegova mandata kao gradonačelnik Davao Citya. Međutim, njegov nemilosrdni pristup u borbi s klanovima organiziranog kriminala mu je donio nadimak "Punisher", poput lika iz Marvelovih stripova. Naime, Rodrigo Duterte u borbi protiv skupina organiziranog kriminala i narkokartela, često nedodirljivih zbog korumpiranih dužnosnika među lokalnim agencijama za provođenje zakona i pravosudnim tijelima, zagovara čak i izvansudske likvidacije kriminalaca. Zbog tih se izjava na njega sasula lavina optužbi "međunarodnih" organizacija za zaštitu ljudskih prava, najviše onih sa sjedištem u zapadnim zemljama.
Međutim, Duterte je rekao da će pozvati Ujedinjene narode, Europsku uniju i Sjedinjene Države da istraže navodna nezakonita ubojstva u kampanji protiv droge, ali samo po filipinskim zakonima.
"Zbog kineske zabrinutosti su ratne igre s Amerikom gotove"
Što se tiče najavljenih pomorskih vježbi filipinske i američke vojske, što je dugogodišnja praksa koja je dovela do jakih veza između Pentagona i vojnog vrha filipinske vojske, predsjednik Duterte je rekao da će ovo biti "posljednje" koje se održavaju, navodeći kao razlog moguće napetosti s Kinom.
To je rekao jučer, tijekom posjete Vijetnamu gdje se sastao s članovima filipinske zajednice.
"Ja sam sada dužan o ovome obavijestiti Amerikance i ovo će biti posljednje zajedničke vojne vježbe filipinske i američke vojske", rekao je Duterte.
Duterte je rekao kako to, naravno, ne znači da je dugogodišnje partnerstvo sa Sjedinjenim Državama gotovo, obećavajući da će "zadržati vojni savez i sporazum potpisan a Amerikom početkom 50-ih". Međutim, rekao je da mu je itekako jasna regionalna geopolitika.
"Oni žele stalne ratne igre, s Kina ih ne želi", rekao je Duterte.
Redovite godišnje američko-filipinske vježbe će se održati od 4. do 12. listopada na otocima Luzon i Palawan. Na njima će sudjelovati 1 400 američkih vojnika iz Okinawe i 500 filipinskih vojnika, a uvježbavat će amfibijske akcije i provoditi borbenu obuku.
Ministar vanjskih poslova Filipina, Perfecto Yasay, pokušao je ublažiti Duterteove komentare, ističući da su novinari većinu toga izvadili iz konteksta i da je Duterte samo ponovio "kako neće biti zajedničkih filipinsko-američkih patrola u Južnom kineskom moru".
"Rekao je kako neće biti zajedničke ophodnje s brodovima bilo koje nacije u Južnom kineskom moru. Što se tiče drugog, Duterte će i dalje poštovati naše ugovorne aranžmane i obveze sa Sjedinjenim Državama ", rekao je Yasay novinarima.
Filipini su ipak ključni američki saveznik u jugoistočnoj Aziji, zemlja koja je desetljećima vjerno igrala ulogu čuvara američkog utjecaja u obuzdavanju Kine. Međutim, odnosi između dvije zemlje su se od dolaska Dutertea na vlast pogoršali, a medijska kampanja je usmjerena protiv filipinskog predsjednika zbog navodnog ubojstva 3 000 ljudi u kampanji borbe protiv droge na Filipinima. Tako barem trenutno stoje stvari, a što će mu se još staviti na teret, vidjet ćemo.
Duterte nije ostao dužan ni američkom predsjedniku Obami, koji ga je također kritizirao zbog nemilosrdnih metoda u suzbijanju organiziranog kriminala.
Baracka Obamu je nazvao "kur*inim sinom" i pozvao na povlačenje američkih snaga s otoka Mindanao, "gdje ionako samo navlače bijes lokalnih muslimana".
Napeti američko-filipinski odnosi su veliki problem za Obaminu i nadolazeću administraciju, posebno ako u Bijelu kuću uđe Hilary Clinton, koja je 2011. u članku za Foreign Policy prva najavila američki "prodor u azijsko-pacifičku regiju". Naravno da je ona samo glasnogovornica i papagaj stvarnih stratega američkog okretanja prema Aziji i Pacifiku, ali "gospođa Hitlary Clinton", kako je nazivaju, zbog toga nije ništa manje opasna.
Međutim, u slučaju da Rodrigo Duterte održi samo dio svojih obećanja, on će dovesti u pitanje cijelu strategiju planiranog američkog "prodora" u Aziju.
No, Rodrigo Duterte se ne da uplašiti. Čak je zaprijetio da će u potpunosti napustiti Ujedinjene narode, ta da će s Kinom i drugim zemljama stvoriti sličnu paralelnu organizaciju.
Kina i Filipini također imaju napete odnose zbog neslaganja oko Južnog kineskog mora, ali je predsjednik Duterte i u tom slučaju pokazao kako to pitanje želi riješiti na bilateralnoj razini s Kinom i odbacio je nedavnu presudu suda u Haagu, koji je u sporu protiv Kine presudio u korist Filipina.
Naravno, treba podsjetiti da Međunarodni arbitražni sud u Haagu nije mjerodavan za teritorijalne sporove i presudio je da su Filipini u pravu u smislu žalbe protiv Kine, koju su tužili da izgradnjom umjetnih otoka mijenja prirodni zemljovid i narušava ekosustav. Presuda u korist Filipina nije poklanjanje suvereniteta Manili nad spornim područjem u Južnom kineskom moru, kao što su naveli neki od vodećih američkih medija i njihovi trabanti u EU. No, bez obzira na činjenice, stvorena je percepcija kako je Haag dio Južnog kineskog mora dao Filipinima, te da je Peking ne poštiva odluke međunarodnog sudskog tijela.
Filipini bježe od Washingtona i približavaju se i Moskvi
Kina je očekivano pokazala razumijevanje za novi stav Filipina i ponudila Duterteu da se na bilateralnoj razini dogovore oko eksploatacije prirodnih resursa u području Južnog kineskog mora, a ako Filipini nemaju potrebne tehnologije i mogućnosti "Kina će im rado pomoći".
Međutim, od svih izjava je ona da su Filipini "prešli točku s koje nema povratka" u odnosima sa Sjedinjenim Državama, te da će formirati savez s Kinom i Rusijom, za SAD vjerojatno najbolnija.
Iako je čelnik zemlje od sto milijuna ljudi poznat po svojim oštrim. Često kontroverznim izjavama, analitičari tvrde da on u stvari govori što misli i što namjerava činiti. No, može li bivša američka kolonija izaći iz američke orbite?
Rodrigo Duterte je predsjednik Filipina samo nekoliko mjeseci, a već je postao heroj ili "antiheroj" i "moralna nakaza" u svjetskom tisku. Ovisno o izvorima.
Mediji ga prikazuju kao filipinskog Trumpa, iako je životopis Rodriga Dutertea daleko od onog američkog milijardera.
Za razliku od Trumpa, koji ne može, čak i kada bi htio, kurs američke politike promijeniti za 180 stupnjeva, Duterte može učiniti mnoge stvari koje obećava.
Zemlja, bivša kolonija, kasnije američki satelit, zauzima važnu stratešku poziciju u jugoistočnoj Aziji. Ako se Filipini od Washingtona počnu okretati prema Kini i Rusiji, time će utjecati na ukupnu situaciju u azijsko-pacifičkoj regiji.
Na kritike zbog oštrih metoda u kampanju u borbi protiv droge i organiziranog kriminala, Dutertea su kritizirali glavni tajnik Ujedinih naroda, Europska unija i Barack Obama, a on im je svima poručio: "Nisam američka marioneta. Ja sam predsjednik suverene države. Mi više nismo kolonija. Nisam odgovoran bilo kome, osim filipinskom narodu. Kur*vin sine, ja te proklinjem"
Posljednji dio ove izjave je bio "rezerviran" za američkog predsjednika Baracka Obamu.
Ali ovo nije samo uvredljiva, nego vrlo svjesna i namjerna politika. Duterte je rekao kako Filipinima želi dati veći suverenitet i riješiti brojne unutarnje probleme, a da u globaliziranom svijetu to nužno dovodi do sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama, pogotovo ako se u obzir uzme povijest odnosa Amerike i Filipina.
Nakon desetljeća borbi s američkim kolonizatorima, Filipini nakon Drugog svjetskog rata stječu neovisnost, ali dobivaju status "zavisne teritorije", odnosno polukolonije čije su elite povezane s američkom vladom. Istina, SAD neposredno nakon Drugog svjetskog rata odobravaju neovisnost Filipina, ali desetljećima zadržavaju kontrolu nad političkim elitom, vrhom vojske i lokalnim poduzetnicima. Zvuči poznato, zar ne? Ne samo na Filipinima, nego i Japanu, te mnogim drugim zemljama, posebice u EU.
Na Filipinima su bile i najveće američke baze koje su aktivno korištene u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Sve u svemu, Filipini su za Ameriku bili dio "grebena" vojne barijere koja se protezala duž zapadnog Pacifika - od Japana do Australije.
Unatoč manjim nesuglasicama '80-ih i početkom '90-ih između dvije zemlje, kada su Filipini zatvorili američku bazu i htjeli riješiti status okupiranog teritorija,
sporazum o međusobnoj pomoći i vojnoj suradnji je očuvan i SAD još uvijek Filipine smatraju za najbližeg i najvjernijeg saveznika.
Međutim, stvar koja sve više opterećuje Filipince je manjak suvereniteta, a zemlja ima puno problema, kako vanjskih, tako i unutarnjih.
Središnje vlasti se desetljećima bore s ljevičarskim pobunjenicima, a svemu treba dodati i problem s radikalnim islamističkim skupinama na otoku gdje su 90 posto stanovništva katolici.
Gospodarstvo zemlje je slabo, resursi oskudni, a stanovništvo ubrzano raste. Amerikanci ne žele izgubiti kontrolu nad Filipinima, gdje su glavni investitor i glavni trgovinski partner. Naravno, ne žele se odreći ni vojnih baza.
2002. Sjedinjene Države šalju svoje vojne postrojbe na Filipine u borbu protiv lokalnih ogranaka Al-Qaede, kojima su se pridružile i druge islamističke skupine. To je za SAD bio razlog za vojni povratak na Filipine. Naravno, prepoznatljiv je rukopis "stvaranja problema", potom nuđenja pomoći da se isti "riješi". Međutim, Filipini su bili u situaciji da su morali prihvatiti "pomoć".
Kasnije, nakon što je prije nekoliko godina Washington službeno najavio preokret u smjeru Pacifika, prije svega kako bi se obuzdala Kina, počelo se govoriti o mogućoj ponovnoj upotrebi bivše američke mornaričke baze. Cilj je jasan i SAD rade na konsolidiranju anti-kineskog bloka u skupini ASEAN, koristeći kao izgovor teritorijalne sporove između Kine i zemalja u regiji.
Iako sve zemlje skupine ASEAN žele imati dobre odnose i s Kinom i sa Sjedinjenim Državama, razumljivo je da Washington pokušava spriječiti razvoj odnosa tih zemalja s Pekingom. Negdje, poput s Vijetnamom ili Kambodžom, SAD možda nemaju dovoljno kapaciteta za postizanje tog cilja, ali su Filipini za Washington uvijek bili zemlja koja će se sigurno suprotstaviti Pekingu.
Sada cijela strategija, planirana godinama, dolazi pod znak pitanja.
Ipak, 2015. američki vojnici se povlače s dva južna otoka, a nedavno je Duterte rekao da svi trebaju otići, a u okviru posebnih snaga mogu ostati samo američki instruktori.
Kada je odgovor Washingtona na njegovu retoriku bio mogući zastoj isporuka američkog oružja, Duterte je rekao kako to nije problem i oružje će kupiti od Rusije i Kine. Jasno je da je time još više zaoštrio sukob s Washingtonom.
U Americi su se neki analitičari ozbiljno uplašili da Filipini, u slučaju rata s Pekingom, više neće biti na strani Washingtona.
Teritorijalni spor s Kinom Obamina administracija nije mogla iskoristiti da ponudi "sigurnosna jamstva" Filipinima, a najgore za SAD je što su se Manila i Peking složili da o pokretanju pregovora.
SAD očigledno ima problema s demokracijom, za koju se u pravilu tako "zdušno zalaže", ali koja je na slobodnim izborima omogućila Duterteu da dođe na vlast, otprilike kao što se ranije dogodilo s Venezuelom, Ekvadorom, Brazilom, Nikaragvom i niz drugih zemalja u Latinskoj Americi.
Rodrigo Duterte (71) ne pripada filipinskoj političkoj eliti koja je usko povezana sa Sjedinjenim Državama i nema proameričke ili prozapadne stavove. Duterte jednostavno utjelovljuje osjećaj naroda koji se pobunio protiv američkih kolonizatora. Dakle, ne može se govoriti o revoltu njega kao pojedinca.
SAD, naravno, počinju vršiti pritisak na buntovnog "satelita". Međutim, u ponedjeljak, nakon što su zapadne agencije počele smanjivati investicijski rejting Filipina, što je uzrokovalo pad nacionalne valute, Duterte je rekao kako će u cijelosti promijeniti kurs Filipina.
"Stvorit ću trgovinske saveze s Rusijom i Kinom, tako svi vi i ostali investitori možete jednostavno otići. Nema problema. Do vraga s ocjenama rejting agencija, ja ću Filipine otvoriti Rusima i Kinezima. Neka ovdje posluju, a mi ćemo zaključiti sporazume o trgovini. Ne želim pokidati veze sa SAD-om, ali ćemo napraviti savez s Kinom i Rusijom", rekao je Duterte.
Predsjednik Filipina je na nedavnom summitu skupine ASEAN u Laosu ruskom premijeru Dmitriju Medvedevu rekao: "Ja ću prijeći Rubikon sa Sjedinjenim Državama, ali barem narednih šest godina mi treba tvoja pomoć."
Duterte je rekao da je već održao u privatne preliminarne razgovore s Medvedevim i s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, a kasnije ove godine će posjetiti i Peking i Moskvu. Obećao je da će otvoriti zemlju stranim tvrtkama u sektoru telekomunikacija i zrakoplovstvu, odnosno onim sektorima gospodarstva u kojima je Manila prethodno poštovala protekcionističke politike i koji su bili "rezervirani" za američke ulagače.
S Duterteom kao predsjednikom, ionako upitan Transpacifički sporazum više ne može računati na potencijalno članstvo Filipina, zemlje koja nije dio sporazuma, ali je prethodni predsjednik 2010. izrazio želju da mu se pridruži.
Nema sumnje da će u razgovorima tijekom posjeta Rusiji i Kini Duterte raspravljati o transferima oružja i energiji. Filipinci se posebno interesiraju za ruske istraživačke tehnologije u rudarstvu, kao i za izgradnju zemlji prijeko potrebnih hidroelektrana.
To što Duterte apelira na Kinu i Rusiju je značajno i za odnose s drugim zemaljama koje tradicionalno gravitiraju Moskvi, a Peking već radi na stvaranju osovine koja će u regiji biti alternativa Sjedinjenim Državama i Zapadu u cjelini. Naravno, glavni partner Filipina će biti Kina, prije svega u smislu investicija i trgovine, ali i s Rusijom može biti puno zanimljivih i važnih projekata.
U svibnju u Sočiju je održan treći sastanak summita Rusija-ASEAN, a Filipini su tada bili jedina zemlja koja nije bila zastupljena na najvišoj razini. Međutim, to se nije dogodilo zbog nevoljkosti Manile, nego samo zato što je Duterte tek bio izabran za predsjednika, a još nije stupio na dužnost.
Tada se nije mogao sastati s Putinom, ali je sada to moguće. Ranije ovog mjeseca je Duterte bio je na jednom forumu s ruskim premijerom Dmitrijem Medvedevim, gdje je dogovorio posjet Moskvi. Vladimir Putin se još nije susreo s nijednim čelnikom Filipina, ali sada, s dolaskom u Moskvu Dutertea, bit će popunjena i ta "praznina". Osim toga, dvojica predsjednika će se susresti u studenom na summitu skupine APEC u Limi, Peru.
Dakle, Rusija i Kina bi Filipinima mogli pomoći da od bivše kolonije i zemlje u svemu ovisne o Sjedinjenim Državama napokon postanu suverena država u punom smislu te riječi.
No, ne treba se zavaravati da će sve teći glatko, jer je u više od stoljeća ovisnosti o Americi među političkom, vojnom, obavještajnom i poduzetničkom elitom stvoren čvrst savez koji će iza leđa predsjednika Rodriga Dutertea raditi sve kako bi se stvari vratile u vrijeme prije njegova izbora za predsjednika. U tom procesu nijedan scenarij nije isključen, a Duterte bi posebno trebao biti oprezan u odnosima s vojskom i obavještajnim službama, te preuzeti veći nadzor nad medijima. Filipinskim poduzetnicima treba otvoriti nove mogućnosti, jer oni neće pristati na gubitke, čak ni ako bi oni značili veći suverenitet njihove vlastite domovine. U tom smislu bi filipinski predsjednik puno mogao naučiti iz iskustva Argentine, Brazila, Venezuele i drugih zemalja u kojima je Washingtonu odana elita ponovno došla ili polako preuzima vlast.
Duterte nije bez razloga Medvedevu rekao kako mu u sljedećih nekoliko godina treba pomoć da zemlju izvuče iz američke orbite. Filipinski predsjednik je itekako svjestan koliko moćnih i utjecajnih krugova u zemlji u sprezi s američkom administracijom rade protiv njega i njegove politike. Međutim, na ovim je izborima filipinski narod odlučio da želi puni suverenitet, a sada je na predsjedniku da uništi stare okoštale strukture slijepo odane gazdama u Washingtonu, te da sa svim zemljama u svijetu, koje to žele, uspostavi ravnopravni odnos koji će se temeljiti na uzajamnom poštovanju. Nema sumnje da Rodrigo Duterte ima tešku zadaću. Kao što je izjavio: "Rubikon je prijeđen i nema povratka na staro". Hoće li uspjeti u svojoj namjeri da Filipine pretvori u zemlju s punim suverenitetom, pokazat će vrijeme.
AMSI
Sada je novoizabrani predsjednik Rodrigo Duterte izjavio kako su Filipini u odnosima sa Sjedinjenim Državama prešli "točku s koje nema povrataka".
"Ja sam odlučio prijeći Rubikon u odnosima sa SAD-om", rekao je novinarima za mnoge kontroverzni lider Filipina.
Duterte ponovio da će Filipini težiti boljim odnosima s Rusijom i Kinom, dvije zemlje koje su se suprotstavile američkoj ambiciji za globalnom hegemonijom.
No, dodao je kako veze sa SAD-om neće biti prekinute u potpunosti, nego će doći do točke koja će Manili omogućiti da vodi suverenu politiku.
"Zapravo, spreman sam ne pokidati veze s Amerikom, ali ćemo uspostaviti saveze s Kinom i Medvedevim, koji u Rusiji čeka moj posjet", rekao je Duterte spominjući ruskog premijera.
Ovu je izjavu novi filipinski predsjednik dao u vrijeme kada se Filipini i SAD pripremaju za održavanje zajedničkih pomorskih vježbi u listopadu. Takve vježbe su tijekom godina služile da se zacementira vojni savez između dvije zemlje. Vježbe će biti održane kako je planirano, ali sada više nitko ne može predvidjeti daljnji tijek događaja.
Duterte je ranije rekao da će tražiti raskid ugovora koji američkim vojnicima omogućava da zadrže prisutnost na jugu njegove zemlje. Rekao je i kako će kupiti oružje od Rusije i Kine, da će se manje se oslanjati na Ameriku u obrambenim pitanjima, te da Manila neće sudjelovati u pomorskom sukobu kojeg bi mogao isprovocirati Washington, usprkos odredbama iz ugovora iz 1951. godine, prema kojem bi se Filipini u vojnom sukobu morali svrstati na američku stranu.
Vojske obje zemlje su rekle da izjava predsjednika Dutertea neće ugroziti njihovu suradnju.
Govoreći u ponedjeljak, Duterte je također odbacio zabrinutost onih koji su počeli brinuti zbog priopćenja agencije Standard &Poor's da će zbog kontroverznih izjava Dutertea morati preispitati rejting Filipina.
"Nisu važne njihove ocjene. Ja ću otvoriti Filipine za posao, trgovinske saveze i trgovinu općenito s Rusijom i Kinom", rekao je Duterte.
Rodrigo Duterte je došao na vlast zbog obećanja da će se čvrstom rukom boriti protiv trgovine drogom, kao što je činio tijekom njegova mandata kao gradonačelnik Davao Citya. Međutim, njegov nemilosrdni pristup u borbi s klanovima organiziranog kriminala mu je donio nadimak "Punisher", poput lika iz Marvelovih stripova. Naime, Rodrigo Duterte u borbi protiv skupina organiziranog kriminala i narkokartela, često nedodirljivih zbog korumpiranih dužnosnika među lokalnim agencijama za provođenje zakona i pravosudnim tijelima, zagovara čak i izvansudske likvidacije kriminalaca. Zbog tih se izjava na njega sasula lavina optužbi "međunarodnih" organizacija za zaštitu ljudskih prava, najviše onih sa sjedištem u zapadnim zemljama.
Međutim, Duterte je rekao da će pozvati Ujedinjene narode, Europsku uniju i Sjedinjene Države da istraže navodna nezakonita ubojstva u kampanji protiv droge, ali samo po filipinskim zakonima.
"Zbog kineske zabrinutosti su ratne igre s Amerikom gotove"
Što se tiče najavljenih pomorskih vježbi filipinske i američke vojske, što je dugogodišnja praksa koja je dovela do jakih veza između Pentagona i vojnog vrha filipinske vojske, predsjednik Duterte je rekao da će ovo biti "posljednje" koje se održavaju, navodeći kao razlog moguće napetosti s Kinom.
To je rekao jučer, tijekom posjete Vijetnamu gdje se sastao s članovima filipinske zajednice.
"Ja sam sada dužan o ovome obavijestiti Amerikance i ovo će biti posljednje zajedničke vojne vježbe filipinske i američke vojske", rekao je Duterte.
Duterte je rekao kako to, naravno, ne znači da je dugogodišnje partnerstvo sa Sjedinjenim Državama gotovo, obećavajući da će "zadržati vojni savez i sporazum potpisan a Amerikom početkom 50-ih". Međutim, rekao je da mu je itekako jasna regionalna geopolitika.
"Oni žele stalne ratne igre, s Kina ih ne želi", rekao je Duterte.
Redovite godišnje američko-filipinske vježbe će se održati od 4. do 12. listopada na otocima Luzon i Palawan. Na njima će sudjelovati 1 400 američkih vojnika iz Okinawe i 500 filipinskih vojnika, a uvježbavat će amfibijske akcije i provoditi borbenu obuku.
Ministar vanjskih poslova Filipina, Perfecto Yasay, pokušao je ublažiti Duterteove komentare, ističući da su novinari većinu toga izvadili iz konteksta i da je Duterte samo ponovio "kako neće biti zajedničkih filipinsko-američkih patrola u Južnom kineskom moru".
"Rekao je kako neće biti zajedničke ophodnje s brodovima bilo koje nacije u Južnom kineskom moru. Što se tiče drugog, Duterte će i dalje poštovati naše ugovorne aranžmane i obveze sa Sjedinjenim Državama ", rekao je Yasay novinarima.
Filipini su ipak ključni američki saveznik u jugoistočnoj Aziji, zemlja koja je desetljećima vjerno igrala ulogu čuvara američkog utjecaja u obuzdavanju Kine. Međutim, odnosi između dvije zemlje su se od dolaska Dutertea na vlast pogoršali, a medijska kampanja je usmjerena protiv filipinskog predsjednika zbog navodnog ubojstva 3 000 ljudi u kampanji borbe protiv droge na Filipinima. Tako barem trenutno stoje stvari, a što će mu se još staviti na teret, vidjet ćemo.
Duterte nije ostao dužan ni američkom predsjedniku Obami, koji ga je također kritizirao zbog nemilosrdnih metoda u suzbijanju organiziranog kriminala.
Baracka Obamu je nazvao "kur*inim sinom" i pozvao na povlačenje američkih snaga s otoka Mindanao, "gdje ionako samo navlače bijes lokalnih muslimana".
Napeti američko-filipinski odnosi su veliki problem za Obaminu i nadolazeću administraciju, posebno ako u Bijelu kuću uđe Hilary Clinton, koja je 2011. u članku za Foreign Policy prva najavila američki "prodor u azijsko-pacifičku regiju". Naravno da je ona samo glasnogovornica i papagaj stvarnih stratega američkog okretanja prema Aziji i Pacifiku, ali "gospođa Hitlary Clinton", kako je nazivaju, zbog toga nije ništa manje opasna.
Međutim, u slučaju da Rodrigo Duterte održi samo dio svojih obećanja, on će dovesti u pitanje cijelu strategiju planiranog američkog "prodora" u Aziju.
No, Rodrigo Duterte se ne da uplašiti. Čak je zaprijetio da će u potpunosti napustiti Ujedinjene narode, ta da će s Kinom i drugim zemljama stvoriti sličnu paralelnu organizaciju.
Kina i Filipini također imaju napete odnose zbog neslaganja oko Južnog kineskog mora, ali je predsjednik Duterte i u tom slučaju pokazao kako to pitanje želi riješiti na bilateralnoj razini s Kinom i odbacio je nedavnu presudu suda u Haagu, koji je u sporu protiv Kine presudio u korist Filipina.
Naravno, treba podsjetiti da Međunarodni arbitražni sud u Haagu nije mjerodavan za teritorijalne sporove i presudio je da su Filipini u pravu u smislu žalbe protiv Kine, koju su tužili da izgradnjom umjetnih otoka mijenja prirodni zemljovid i narušava ekosustav. Presuda u korist Filipina nije poklanjanje suvereniteta Manili nad spornim područjem u Južnom kineskom moru, kao što su naveli neki od vodećih američkih medija i njihovi trabanti u EU. No, bez obzira na činjenice, stvorena je percepcija kako je Haag dio Južnog kineskog mora dao Filipinima, te da je Peking ne poštiva odluke međunarodnog sudskog tijela.
Filipini bježe od Washingtona i približavaju se i Moskvi
Kina je očekivano pokazala razumijevanje za novi stav Filipina i ponudila Duterteu da se na bilateralnoj razini dogovore oko eksploatacije prirodnih resursa u području Južnog kineskog mora, a ako Filipini nemaju potrebne tehnologije i mogućnosti "Kina će im rado pomoći".
Međutim, od svih izjava je ona da su Filipini "prešli točku s koje nema povratka" u odnosima sa Sjedinjenim Državama, te da će formirati savez s Kinom i Rusijom, za SAD vjerojatno najbolnija.
Iako je čelnik zemlje od sto milijuna ljudi poznat po svojim oštrim. Često kontroverznim izjavama, analitičari tvrde da on u stvari govori što misli i što namjerava činiti. No, može li bivša američka kolonija izaći iz američke orbite?
Rodrigo Duterte je predsjednik Filipina samo nekoliko mjeseci, a već je postao heroj ili "antiheroj" i "moralna nakaza" u svjetskom tisku. Ovisno o izvorima.
Mediji ga prikazuju kao filipinskog Trumpa, iako je životopis Rodriga Dutertea daleko od onog američkog milijardera.
Za razliku od Trumpa, koji ne može, čak i kada bi htio, kurs američke politike promijeniti za 180 stupnjeva, Duterte može učiniti mnoge stvari koje obećava.
Zemlja, bivša kolonija, kasnije američki satelit, zauzima važnu stratešku poziciju u jugoistočnoj Aziji. Ako se Filipini od Washingtona počnu okretati prema Kini i Rusiji, time će utjecati na ukupnu situaciju u azijsko-pacifičkoj regiji.
Na kritike zbog oštrih metoda u kampanju u borbi protiv droge i organiziranog kriminala, Dutertea su kritizirali glavni tajnik Ujedinih naroda, Europska unija i Barack Obama, a on im je svima poručio: "Nisam američka marioneta. Ja sam predsjednik suverene države. Mi više nismo kolonija. Nisam odgovoran bilo kome, osim filipinskom narodu. Kur*vin sine, ja te proklinjem"
Posljednji dio ove izjave je bio "rezerviran" za američkog predsjednika Baracka Obamu.
Ali ovo nije samo uvredljiva, nego vrlo svjesna i namjerna politika. Duterte je rekao kako Filipinima želi dati veći suverenitet i riješiti brojne unutarnje probleme, a da u globaliziranom svijetu to nužno dovodi do sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama, pogotovo ako se u obzir uzme povijest odnosa Amerike i Filipina.
Nakon desetljeća borbi s američkim kolonizatorima, Filipini nakon Drugog svjetskog rata stječu neovisnost, ali dobivaju status "zavisne teritorije", odnosno polukolonije čije su elite povezane s američkom vladom. Istina, SAD neposredno nakon Drugog svjetskog rata odobravaju neovisnost Filipina, ali desetljećima zadržavaju kontrolu nad političkim elitom, vrhom vojske i lokalnim poduzetnicima. Zvuči poznato, zar ne? Ne samo na Filipinima, nego i Japanu, te mnogim drugim zemljama, posebice u EU.
Na Filipinima su bile i najveće američke baze koje su aktivno korištene u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Sve u svemu, Filipini su za Ameriku bili dio "grebena" vojne barijere koja se protezala duž zapadnog Pacifika - od Japana do Australije.
Unatoč manjim nesuglasicama '80-ih i početkom '90-ih između dvije zemlje, kada su Filipini zatvorili američku bazu i htjeli riješiti status okupiranog teritorija,
sporazum o međusobnoj pomoći i vojnoj suradnji je očuvan i SAD još uvijek Filipine smatraju za najbližeg i najvjernijeg saveznika.
Međutim, stvar koja sve više opterećuje Filipince je manjak suvereniteta, a zemlja ima puno problema, kako vanjskih, tako i unutarnjih.
Središnje vlasti se desetljećima bore s ljevičarskim pobunjenicima, a svemu treba dodati i problem s radikalnim islamističkim skupinama na otoku gdje su 90 posto stanovništva katolici.
Gospodarstvo zemlje je slabo, resursi oskudni, a stanovništvo ubrzano raste. Amerikanci ne žele izgubiti kontrolu nad Filipinima, gdje su glavni investitor i glavni trgovinski partner. Naravno, ne žele se odreći ni vojnih baza.
2002. Sjedinjene Države šalju svoje vojne postrojbe na Filipine u borbu protiv lokalnih ogranaka Al-Qaede, kojima su se pridružile i druge islamističke skupine. To je za SAD bio razlog za vojni povratak na Filipine. Naravno, prepoznatljiv je rukopis "stvaranja problema", potom nuđenja pomoći da se isti "riješi". Međutim, Filipini su bili u situaciji da su morali prihvatiti "pomoć".
Kasnije, nakon što je prije nekoliko godina Washington službeno najavio preokret u smjeru Pacifika, prije svega kako bi se obuzdala Kina, počelo se govoriti o mogućoj ponovnoj upotrebi bivše američke mornaričke baze. Cilj je jasan i SAD rade na konsolidiranju anti-kineskog bloka u skupini ASEAN, koristeći kao izgovor teritorijalne sporove između Kine i zemalja u regiji.
Iako sve zemlje skupine ASEAN žele imati dobre odnose i s Kinom i sa Sjedinjenim Državama, razumljivo je da Washington pokušava spriječiti razvoj odnosa tih zemalja s Pekingom. Negdje, poput s Vijetnamom ili Kambodžom, SAD možda nemaju dovoljno kapaciteta za postizanje tog cilja, ali su Filipini za Washington uvijek bili zemlja koja će se sigurno suprotstaviti Pekingu.
Sada cijela strategija, planirana godinama, dolazi pod znak pitanja.
Ipak, 2015. američki vojnici se povlače s dva južna otoka, a nedavno je Duterte rekao da svi trebaju otići, a u okviru posebnih snaga mogu ostati samo američki instruktori.
Kada je odgovor Washingtona na njegovu retoriku bio mogući zastoj isporuka američkog oružja, Duterte je rekao kako to nije problem i oružje će kupiti od Rusije i Kine. Jasno je da je time još više zaoštrio sukob s Washingtonom.
U Americi su se neki analitičari ozbiljno uplašili da Filipini, u slučaju rata s Pekingom, više neće biti na strani Washingtona.
Teritorijalni spor s Kinom Obamina administracija nije mogla iskoristiti da ponudi "sigurnosna jamstva" Filipinima, a najgore za SAD je što su se Manila i Peking složili da o pokretanju pregovora.
SAD očigledno ima problema s demokracijom, za koju se u pravilu tako "zdušno zalaže", ali koja je na slobodnim izborima omogućila Duterteu da dođe na vlast, otprilike kao što se ranije dogodilo s Venezuelom, Ekvadorom, Brazilom, Nikaragvom i niz drugih zemalja u Latinskoj Americi.
Rodrigo Duterte (71) ne pripada filipinskoj političkoj eliti koja je usko povezana sa Sjedinjenim Državama i nema proameričke ili prozapadne stavove. Duterte jednostavno utjelovljuje osjećaj naroda koji se pobunio protiv američkih kolonizatora. Dakle, ne može se govoriti o revoltu njega kao pojedinca.
SAD, naravno, počinju vršiti pritisak na buntovnog "satelita". Međutim, u ponedjeljak, nakon što su zapadne agencije počele smanjivati investicijski rejting Filipina, što je uzrokovalo pad nacionalne valute, Duterte je rekao kako će u cijelosti promijeniti kurs Filipina.
"Stvorit ću trgovinske saveze s Rusijom i Kinom, tako svi vi i ostali investitori možete jednostavno otići. Nema problema. Do vraga s ocjenama rejting agencija, ja ću Filipine otvoriti Rusima i Kinezima. Neka ovdje posluju, a mi ćemo zaključiti sporazume o trgovini. Ne želim pokidati veze sa SAD-om, ali ćemo napraviti savez s Kinom i Rusijom", rekao je Duterte.
Predsjednik Filipina je na nedavnom summitu skupine ASEAN u Laosu ruskom premijeru Dmitriju Medvedevu rekao: "Ja ću prijeći Rubikon sa Sjedinjenim Državama, ali barem narednih šest godina mi treba tvoja pomoć."
Duterte je rekao da je već održao u privatne preliminarne razgovore s Medvedevim i s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, a kasnije ove godine će posjetiti i Peking i Moskvu. Obećao je da će otvoriti zemlju stranim tvrtkama u sektoru telekomunikacija i zrakoplovstvu, odnosno onim sektorima gospodarstva u kojima je Manila prethodno poštovala protekcionističke politike i koji su bili "rezervirani" za američke ulagače.
S Duterteom kao predsjednikom, ionako upitan Transpacifički sporazum više ne može računati na potencijalno članstvo Filipina, zemlje koja nije dio sporazuma, ali je prethodni predsjednik 2010. izrazio želju da mu se pridruži.
Nema sumnje da će u razgovorima tijekom posjeta Rusiji i Kini Duterte raspravljati o transferima oružja i energiji. Filipinci se posebno interesiraju za ruske istraživačke tehnologije u rudarstvu, kao i za izgradnju zemlji prijeko potrebnih hidroelektrana.
To što Duterte apelira na Kinu i Rusiju je značajno i za odnose s drugim zemaljama koje tradicionalno gravitiraju Moskvi, a Peking već radi na stvaranju osovine koja će u regiji biti alternativa Sjedinjenim Državama i Zapadu u cjelini. Naravno, glavni partner Filipina će biti Kina, prije svega u smislu investicija i trgovine, ali i s Rusijom može biti puno zanimljivih i važnih projekata.
U svibnju u Sočiju je održan treći sastanak summita Rusija-ASEAN, a Filipini su tada bili jedina zemlja koja nije bila zastupljena na najvišoj razini. Međutim, to se nije dogodilo zbog nevoljkosti Manile, nego samo zato što je Duterte tek bio izabran za predsjednika, a još nije stupio na dužnost.
Tada se nije mogao sastati s Putinom, ali je sada to moguće. Ranije ovog mjeseca je Duterte bio je na jednom forumu s ruskim premijerom Dmitrijem Medvedevim, gdje je dogovorio posjet Moskvi. Vladimir Putin se još nije susreo s nijednim čelnikom Filipina, ali sada, s dolaskom u Moskvu Dutertea, bit će popunjena i ta "praznina". Osim toga, dvojica predsjednika će se susresti u studenom na summitu skupine APEC u Limi, Peru.
Dakle, Rusija i Kina bi Filipinima mogli pomoći da od bivše kolonije i zemlje u svemu ovisne o Sjedinjenim Državama napokon postanu suverena država u punom smislu te riječi.
No, ne treba se zavaravati da će sve teći glatko, jer je u više od stoljeća ovisnosti o Americi među političkom, vojnom, obavještajnom i poduzetničkom elitom stvoren čvrst savez koji će iza leđa predsjednika Rodriga Dutertea raditi sve kako bi se stvari vratile u vrijeme prije njegova izbora za predsjednika. U tom procesu nijedan scenarij nije isključen, a Duterte bi posebno trebao biti oprezan u odnosima s vojskom i obavještajnim službama, te preuzeti veći nadzor nad medijima. Filipinskim poduzetnicima treba otvoriti nove mogućnosti, jer oni neće pristati na gubitke, čak ni ako bi oni značili veći suverenitet njihove vlastite domovine. U tom smislu bi filipinski predsjednik puno mogao naučiti iz iskustva Argentine, Brazila, Venezuele i drugih zemalja u kojima je Washingtonu odana elita ponovno došla ili polako preuzima vlast.
Duterte nije bez razloga Medvedevu rekao kako mu u sljedećih nekoliko godina treba pomoć da zemlju izvuče iz američke orbite. Filipinski predsjednik je itekako svjestan koliko moćnih i utjecajnih krugova u zemlji u sprezi s američkom administracijom rade protiv njega i njegove politike. Međutim, na ovim je izborima filipinski narod odlučio da želi puni suverenitet, a sada je na predsjedniku da uništi stare okoštale strukture slijepo odane gazdama u Washingtonu, te da sa svim zemljama u svijetu, koje to žele, uspostavi ravnopravni odnos koji će se temeljiti na uzajamnom poštovanju. Nema sumnje da Rodrigo Duterte ima tešku zadaću. Kao što je izjavio: "Rubikon je prijeđen i nema povratka na staro". Hoće li uspjeti u svojoj namjeri da Filipine pretvori u zemlju s punim suverenitetom, pokazat će vrijeme.
AMSI
