Rusija i Kina mogu mijenjati svjetski poredak u smjeru u kojem žele. U ovom trenutku je nejasno kakav će biti odnos snaga u budućnosti, ali će SAD morati prihvatiti te promjene, pišu američki analitičari.
U proteklom periodu su se Sjedinjene Države našle u najnepovoljnijoj situaciji s njihove točke gledišta i to zbog činjenice da su rusko-kineski odnosi na najvišoj razini u posljednjih 50 godina, u svom članku za japanski portal "Nikkei Asia Review" pišu analitičari Atlantskog vijeća Mathew Burrows i Robert Manning
Trenutno zbližavanje Rusije i Kine analitičari opisuju kao "noćnu moru Henrya Kissingera".
Stručnjaci podsjećaju da je Henry Kissinger zajedno s predsjednikom Richardom Nixonom 1971. iskoristio prednost zbližavanja s Kinom, koju je Washington bio spreman pomoći u konfrontaciji sa Sovjetskim Savezom. Ovaj potez je pridonio stvaranju strateškog trokuta sa Sjedinjenim Državama na čelu, ali u kojem su se dva komunistička režima okrenula jedan protiv drugog.
U ovom trenutku, prema Burrowsu i Manningu, situacija se promijenila. Napetosti između Moskve i Washingtona su dovele do toga da su se Sjedinjene Države našle u najgorem mogućem scenariju u kojem su rusko-kineski odnosi bliži nego ikada u posljednjih 50 godina. Bilo Rusija, bilo Kina, obje zemlje imaju sve mogućnosti za promjenu svjetskog poretka u smjeru u kojem žele, napisali su Burrows i Manning.
Analitičari vjeruju da ako tijekom vremena Kissingera i Nixona Sjedinjene Države jesu imale situaciju u šaci, sada, uzimajući u obzir sukoba između Moskve i Washingtona, na potezu je Peking.
Za Kinu je Rusija vrlo cijenjen partner s kojim je moguće stabilizirati situaciju u Euroaziji i modernizirati cijelu širu regiju. Osim toga, uspjeh suradnje ove vrste na području Euroazije može pokazati kako je "ne-zapadni model" autoritarnog kapitalizma, sa središnjom ulogom države, itekako uspješan, ističu analitičari.
Pokušaj Rusije u promicanju Euroazijske ekonomske unije će se dalje razvijati, predviđaju stručnjaci.
Po njihovom mišljenju, Moskva i Peking su u Središnjoj Aziji dogovorili "prešutnu podjelu posla" i Ruska Federacija je zadužena za sigurnosna pitanja, dok je uloga Kine u pomoći i ulaganjima.
Za ovaj proces su posebno važni Euroazijska ekonomska unije, Razvojna banka BRICS i Azijska infrastrukturna banka, nedavno osnovane financijske institucije. Unatoč činjenici da američki stručnjaci otkrivaju neke proturječnosti u odnosima između Rusije i Kine, više ih je strah od još većeg zbližavanja Moskve i Pekinga.
Prema Burrowsu i Manningu, nejasno je hoće li savez između Kine i Rusije svijet odvesti u novi sustav ili ćemo i dalje živjeti u bipolarnom svjetskom poretku. No, Sjedinjene Američke Države, ističu analitičari, "umjesto da se s Rusijom i Kinom bore u retorici", što se događa tijekom svake predsjedničke kampanje, trebale bi iskoristiti svaku priliku gdje mogu raspravljati novoj podjeli moći u svijetu i sudjelovati promijeniti svijeta s kojom će Washington neizbježno suočiti.
Riječi Mathewa Burrowsa i Roberta Manninga za upćenije čitatelje i nisu neka novost, ali ako dolaze od strane članova u Americi vrlo utjecajnog Atlantskog vijeća, onda je to svakako novost.
Osim toga, Mathew Burrows je direktor Inicijative za strateške vizije Atlantskog vijeća, a od kolovoza 2013. je u mirovini nakon 28-godišnje karijere u CIA-i i State Departmentu, od kojih je posljednjih deset proveo i Nacionalnom obavještajnom vijeću. Robert A. Manning je aktualni viši savjetnik u Atlantskom vijeću i, sudeći po njegovim člancima na portalu Atlantic Council, stručnjak za azijsko-pacifičku regiju.
altermainstreaminfo
U proteklom periodu su se Sjedinjene Države našle u najnepovoljnijoj situaciji s njihove točke gledišta i to zbog činjenice da su rusko-kineski odnosi na najvišoj razini u posljednjih 50 godina, u svom članku za japanski portal "Nikkei Asia Review" pišu analitičari Atlantskog vijeća Mathew Burrows i Robert Manning
Trenutno zbližavanje Rusije i Kine analitičari opisuju kao "noćnu moru Henrya Kissingera".
Stručnjaci podsjećaju da je Henry Kissinger zajedno s predsjednikom Richardom Nixonom 1971. iskoristio prednost zbližavanja s Kinom, koju je Washington bio spreman pomoći u konfrontaciji sa Sovjetskim Savezom. Ovaj potez je pridonio stvaranju strateškog trokuta sa Sjedinjenim Državama na čelu, ali u kojem su se dva komunistička režima okrenula jedan protiv drugog.
U ovom trenutku, prema Burrowsu i Manningu, situacija se promijenila. Napetosti između Moskve i Washingtona su dovele do toga da su se Sjedinjene Države našle u najgorem mogućem scenariju u kojem su rusko-kineski odnosi bliži nego ikada u posljednjih 50 godina. Bilo Rusija, bilo Kina, obje zemlje imaju sve mogućnosti za promjenu svjetskog poretka u smjeru u kojem žele, napisali su Burrows i Manning.
Analitičari vjeruju da ako tijekom vremena Kissingera i Nixona Sjedinjene Države jesu imale situaciju u šaci, sada, uzimajući u obzir sukoba između Moskve i Washingtona, na potezu je Peking.
Za Kinu je Rusija vrlo cijenjen partner s kojim je moguće stabilizirati situaciju u Euroaziji i modernizirati cijelu širu regiju. Osim toga, uspjeh suradnje ove vrste na području Euroazije može pokazati kako je "ne-zapadni model" autoritarnog kapitalizma, sa središnjom ulogom države, itekako uspješan, ističu analitičari.
Pokušaj Rusije u promicanju Euroazijske ekonomske unije će se dalje razvijati, predviđaju stručnjaci.
Po njihovom mišljenju, Moskva i Peking su u Središnjoj Aziji dogovorili "prešutnu podjelu posla" i Ruska Federacija je zadužena za sigurnosna pitanja, dok je uloga Kine u pomoći i ulaganjima.
Za ovaj proces su posebno važni Euroazijska ekonomska unije, Razvojna banka BRICS i Azijska infrastrukturna banka, nedavno osnovane financijske institucije. Unatoč činjenici da američki stručnjaci otkrivaju neke proturječnosti u odnosima između Rusije i Kine, više ih je strah od još većeg zbližavanja Moskve i Pekinga.
Prema Burrowsu i Manningu, nejasno je hoće li savez između Kine i Rusije svijet odvesti u novi sustav ili ćemo i dalje živjeti u bipolarnom svjetskom poretku. No, Sjedinjene Američke Države, ističu analitičari, "umjesto da se s Rusijom i Kinom bore u retorici", što se događa tijekom svake predsjedničke kampanje, trebale bi iskoristiti svaku priliku gdje mogu raspravljati novoj podjeli moći u svijetu i sudjelovati promijeniti svijeta s kojom će Washington neizbježno suočiti.
Riječi Mathewa Burrowsa i Roberta Manninga za upćenije čitatelje i nisu neka novost, ali ako dolaze od strane članova u Americi vrlo utjecajnog Atlantskog vijeća, onda je to svakako novost.
Osim toga, Mathew Burrows je direktor Inicijative za strateške vizije Atlantskog vijeća, a od kolovoza 2013. je u mirovini nakon 28-godišnje karijere u CIA-i i State Departmentu, od kojih je posljednjih deset proveo i Nacionalnom obavještajnom vijeću. Robert A. Manning je aktualni viši savjetnik u Atlantskom vijeću i, sudeći po njegovim člancima na portalu Atlantic Council, stručnjak za azijsko-pacifičku regiju.
altermainstreaminfo
