Rusija i Kuba postigle su principijelni sporazum o tome da će Ruska Federacija ponovno koristiti radioelektronski centar u Lourdesu (blizu Havane).
Moskva je odustala od njega 2001., jer nije imala sredstava za kompleks udaljen 10 tisuća kilometara od Moskve te je željela izaći u susret zahtjevima Washingtona. Sad vlasti Ruske Federacije smatraju da je potrebno vratiti se u centar, koji se nalazi na samo 250 kilometara od obala SAD-a. Taj centar je omogućavao SSSR-u da kontrolira radio i telefonsku vezu na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''.
Informaciju o tome da se Rusija vraća u Lourdes, potvrdilo je nekoliko izvora u vladinim strukturama Ruske Federacije. Moskva je započela pregovore s Havanom još prije nekoliko godina, no naglo ih je aktivirala početkom ove godine (ruski vojnici imali su nekoliko susreta s kubanskim kolegama), te su strane uspjele u nekoliko sljedećih mjeseci riješiti sva postojeća pitanja. Sporazumi su finalizirani prošlog petka tijekom posjete Havani ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tad je objavljeno da je Moskva otpisala 90% kubanskog duga u iznosu od oko 32 milijarde dolara.
Globalni udar iz svemira: Povratak „Zvjezdanih staza“
Strogo povjerljivo: Kako se konstruiraju letjelice usred Sibira
Rusija pravi bespilotne letjelice na tehnološkoj osnovi zrakoplova PAK FA
Teško je ocijeniti značenje sporazuma o centru u Lourdesu. U ruskom Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru zasad ne komentiraju informaciju.
Radioelektronski centar u kubanskom Lourdesu počeo je raditi 1967., prvo ga je koristio SSSR, a potom Ruska Federacije do 2001. Zatim je Moskva odustala od njega, jer nije imala sredstava za financiranje njegovog rada te je izašla u susret zahtjevima SAD-a. Odluka o povratku na Kubu mogla bi biti uvjetovana boljim financijskim mogućnostima Ruske Federacije te pogoršanjem odnosa sa SAD-om. ''Naši odnosi pogoršali su se davno prije Ukrajine'', govori jedan od dužnosnika upoznatih s pregovorima. ''Zapravo, teško je reći da su ti odnosi ikad bili harmonični, osim u pojedinim razdobljima, koji su zapravo bili iznimka u čitavoj priči''. Drugi dužnosnik ovako je ocijenio motivaciju Moskve: ''Našu gestu dobre volje SAD nije visoko ocijenio''. Upravo zbog toga, prema riječima visokopostavljenog dužnosnika u Ministarstvu obrane, Moskva ima sve osnove da obnovi projekt te tako pojača svoj ešalon obavještajnih službi''.
Objekt u Lourdesu bio je najmoćniji sovjetski centar radioelektronske obavještajne službe koji se nalazio u inozemstvu. Svojevremeno je Raul Castro, predsjednik kubanskog Državnog savjeta, tvrdio da je Moskva, zahvaljujući Lourdesu, dobila do 75% od čitave informacije o SAD-u. Ta je brojka vjerojatno malo nerealna, no kompleks, koji se nalazi na otprilike 250 km od obala SAD-a, omogućavao je kontroliranje radijskih signala na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''. U današnjim uvjetima njegova specifična važnost je još veća, budući da Rusija, za razliku od SSSR-a, nema sredstva svemirske radijske obavještajne službe.
Prema nekim podacima, rusko osoblje neće biti prisutno u bazi u onim količinama kao što je nekad bilo. Tijekom SSSR-a u kompleksu je služilo 3 tisuće stručnjaka, a u devedesetim – oko 1, 5 tisuća. Suvrema oprema je puno naprednija od sovjetske, pa takav broj stručnjaka nije potreban.
Uspješni start Angare poklonio Rusiji svemirsku neovisnost
Prvi nosač, koji je Rusija u novijoj povijesti sama razradila ''u režimu predviđenom budžetom'', uspješno je lansirana. Kakve mogućnosti u ruskom svemirskim sektoru otvara novi ekološki čisti nosač i može li se govoriti o njegovoj komercijalnoj primjeni u budućnosti?
Ne zna se ni koliko će koštati rad centra i njegova opskrba, jer parametri se tek sad razrađuju. Do 1992. Moskva je besplatno koristila objekt. U studenom iste te godine potpisan je sporazum ''O postojanju radioelektronskog centra na teritoriju Republike Kube'' prema kojem je Moskva unajmljivala objekt do studenog 2000. i obećavala da će platiti 90 milijuna dolara u 1992., 160 milijuna dolara u 1993. te 200 milijuna dolara u razdoblju od 1996. do 2000. Doduše, Rusija uglavnom nije plaćala valutom, nego isporukama hrane, drvne mase, goriva i naftnih proizvoda, vojne tehnike i rezervnih dijelova. Kuba je imala pravo pristupa na informaciju, koja se dobiva u centru, a koja se ticala njezine nacionalne sigurnosti. Moskva je još svake godine plaćala dodatne troškove u iznosu od 100 milijuna dolara.
U srpnju 2000. predstavnici Kongresa SAD-a odobrili su ''Akt o rusko-američkom povjerenju i suradnji'', koji je zabranjivao Bijeloj kući restrukciju duga Rusije sve dok se ne zatvori radioelektronski centar na Kubi. 2001. uprava Ruske Federacije donijela je odluku da ode iz Lourdesa (potom i iz vojno-morske baze Kamrana iz Vijetnama). U veljači 2002. posljednji ruski stručnjaci napustili su objekt. Kasnije je dio njegove infrastrukture predan Sveučilištu informatologije.
''Danas je vraćanje u Lourdes više nego opravdano'', izjavio je vojni stručnjak, pukovnik Viktor Murahovskij. ''Funkcioniranje satelitske grupacije radijske obavještajne službe kod ruskih vojnika značajno je smanjeno. Neposredna blizina centra SAD-a omogućit će vojnicima da rade gotovo bez osvrtanja na svemirski ešalon''.
A prema riječima Vjačeslava Trubnikova, člana savjeta Centra za politička istraživanja, ''gubitak Lourdesa odrazio bi se na rusku obaviještenost o procesima koji se događaju na teritoriju Zapadne polutke'', objasnio je. ''Za Rusiju, koja danas štiti svoje legalno pravi i mjesto u svjetskoj zajednici, centar u Lourdesu je isto toliko važan kao što je nekad bio za SSSR''.
Sva prava pridržana Ruskom vjesniku. Nijedan dio sadržaja na Ruskom vjesniku ne smije se umnažati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehaničkim ili drugim putem bez navođenja direktnog linka.
Moskva je odustala od njega 2001., jer nije imala sredstava za kompleks udaljen 10 tisuća kilometara od Moskve te je željela izaći u susret zahtjevima Washingtona. Sad vlasti Ruske Federacije smatraju da je potrebno vratiti se u centar, koji se nalazi na samo 250 kilometara od obala SAD-a. Taj centar je omogućavao SSSR-u da kontrolira radio i telefonsku vezu na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''.
Informaciju o tome da se Rusija vraća u Lourdes, potvrdilo je nekoliko izvora u vladinim strukturama Ruske Federacije. Moskva je započela pregovore s Havanom još prije nekoliko godina, no naglo ih je aktivirala početkom ove godine (ruski vojnici imali su nekoliko susreta s kubanskim kolegama), te su strane uspjele u nekoliko sljedećih mjeseci riješiti sva postojeća pitanja. Sporazumi su finalizirani prošlog petka tijekom posjete Havani ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tad je objavljeno da je Moskva otpisala 90% kubanskog duga u iznosu od oko 32 milijarde dolara.
Globalni udar iz svemira: Povratak „Zvjezdanih staza“
Strogo povjerljivo: Kako se konstruiraju letjelice usred Sibira
Rusija pravi bespilotne letjelice na tehnološkoj osnovi zrakoplova PAK FA
Teško je ocijeniti značenje sporazuma o centru u Lourdesu. U ruskom Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru zasad ne komentiraju informaciju.
Radioelektronski centar u kubanskom Lourdesu počeo je raditi 1967., prvo ga je koristio SSSR, a potom Ruska Federacije do 2001. Zatim je Moskva odustala od njega, jer nije imala sredstava za financiranje njegovog rada te je izašla u susret zahtjevima SAD-a. Odluka o povratku na Kubu mogla bi biti uvjetovana boljim financijskim mogućnostima Ruske Federacije te pogoršanjem odnosa sa SAD-om. ''Naši odnosi pogoršali su se davno prije Ukrajine'', govori jedan od dužnosnika upoznatih s pregovorima. ''Zapravo, teško je reći da su ti odnosi ikad bili harmonični, osim u pojedinim razdobljima, koji su zapravo bili iznimka u čitavoj priči''. Drugi dužnosnik ovako je ocijenio motivaciju Moskve: ''Našu gestu dobre volje SAD nije visoko ocijenio''. Upravo zbog toga, prema riječima visokopostavljenog dužnosnika u Ministarstvu obrane, Moskva ima sve osnove da obnovi projekt te tako pojača svoj ešalon obavještajnih službi''.
Objekt u Lourdesu bio je najmoćniji sovjetski centar radioelektronske obavještajne službe koji se nalazio u inozemstvu. Svojevremeno je Raul Castro, predsjednik kubanskog Državnog savjeta, tvrdio da je Moskva, zahvaljujući Lourdesu, dobila do 75% od čitave informacije o SAD-u. Ta je brojka vjerojatno malo nerealna, no kompleks, koji se nalazi na otprilike 250 km od obala SAD-a, omogućavao je kontroliranje radijskih signala na značajnom dijelu teritorija ''potencijalnog protivnika''. U današnjim uvjetima njegova specifična važnost je još veća, budući da Rusija, za razliku od SSSR-a, nema sredstva svemirske radijske obavještajne službe.
Prema nekim podacima, rusko osoblje neće biti prisutno u bazi u onim količinama kao što je nekad bilo. Tijekom SSSR-a u kompleksu je služilo 3 tisuće stručnjaka, a u devedesetim – oko 1, 5 tisuća. Suvrema oprema je puno naprednija od sovjetske, pa takav broj stručnjaka nije potreban.
Uspješni start Angare poklonio Rusiji svemirsku neovisnost
Prvi nosač, koji je Rusija u novijoj povijesti sama razradila ''u režimu predviđenom budžetom'', uspješno je lansirana. Kakve mogućnosti u ruskom svemirskim sektoru otvara novi ekološki čisti nosač i može li se govoriti o njegovoj komercijalnoj primjeni u budućnosti?
Ne zna se ni koliko će koštati rad centra i njegova opskrba, jer parametri se tek sad razrađuju. Do 1992. Moskva je besplatno koristila objekt. U studenom iste te godine potpisan je sporazum ''O postojanju radioelektronskog centra na teritoriju Republike Kube'' prema kojem je Moskva unajmljivala objekt do studenog 2000. i obećavala da će platiti 90 milijuna dolara u 1992., 160 milijuna dolara u 1993. te 200 milijuna dolara u razdoblju od 1996. do 2000. Doduše, Rusija uglavnom nije plaćala valutom, nego isporukama hrane, drvne mase, goriva i naftnih proizvoda, vojne tehnike i rezervnih dijelova. Kuba je imala pravo pristupa na informaciju, koja se dobiva u centru, a koja se ticala njezine nacionalne sigurnosti. Moskva je još svake godine plaćala dodatne troškove u iznosu od 100 milijuna dolara.
U srpnju 2000. predstavnici Kongresa SAD-a odobrili su ''Akt o rusko-američkom povjerenju i suradnji'', koji je zabranjivao Bijeloj kući restrukciju duga Rusije sve dok se ne zatvori radioelektronski centar na Kubi. 2001. uprava Ruske Federacije donijela je odluku da ode iz Lourdesa (potom i iz vojno-morske baze Kamrana iz Vijetnama). U veljači 2002. posljednji ruski stručnjaci napustili su objekt. Kasnije je dio njegove infrastrukture predan Sveučilištu informatologije.
''Danas je vraćanje u Lourdes više nego opravdano'', izjavio je vojni stručnjak, pukovnik Viktor Murahovskij. ''Funkcioniranje satelitske grupacije radijske obavještajne službe kod ruskih vojnika značajno je smanjeno. Neposredna blizina centra SAD-a omogućit će vojnicima da rade gotovo bez osvrtanja na svemirski ešalon''.
A prema riječima Vjačeslava Trubnikova, člana savjeta Centra za politička istraživanja, ''gubitak Lourdesa odrazio bi se na rusku obaviještenost o procesima koji se događaju na teritoriju Zapadne polutke'', objasnio je. ''Za Rusiju, koja danas štiti svoje legalno pravi i mjesto u svjetskoj zajednici, centar u Lourdesu je isto toliko važan kao što je nekad bio za SSSR''.
Sva prava pridržana Ruskom vjesniku. Nijedan dio sadržaja na Ruskom vjesniku ne smije se umnažati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kojim elektronskim, mehaničkim ili drugim putem bez navođenja direktnog linka.
Izvor: rbth
