Sinoć razgovaram s prijateljicom. Uvjerava me da je Grčić potreban ovoj Vladi jer jedini nudi optimizam u moru sivila koje nas okružuje.
Skoro sam joj povjerovao. Je li bolje živjeti u slatkoj laži ili u gorkoj istini? Jutro mi osvane u tužnoj vijesti da je preminuo Vinko Coce. Pjevač koji je bio vedra strana ovog sivila. Ispratih ga njegovom pjesmom: ''Kada umren umotan u bilo''.
Čovjek je uistinu kao kap rose. Pojavi se na trenutak i nestane. No, što je s onima koji ostaju? Koji liježu i bude se s nemirom? Danas čitam Ferdeljijevu izjavu. Veli da nema reformi ni s HDZ-om ni SDP-om. Čovjek poentira onako kako bi i većina hrvatskog puka da ima prigodu za javno očitovanje. I eno, Grčić i njegov optimizam padaju u vodu ko Čeh usred ljeta. U Hrvatskoj jednostavno kao da ne postoji opcija koja bi dovela do pozitivnih promjena. Trenutno u medijima dominira retorički ping-pong u kojem se HDZ i SDP prepucavaju na temi koja stranka ima veće lopine u svojim redovima. Brod tone i umjesto da se krpaju rupe svi bi se htjeli dograbiti kormila.
Da, Ferdelji dobro zaključuje da je ovaj sistem, sistem kolapsa. Kao društvo ćemo se jednog dana samo urušiti pod pritiskom birokracije koja je napunjena stranačkim poltronima što nemilosrdno izjedaju državni proračun. Inertnost Vlade prema reformama izluđuje realni sektor koji trpi sve prijašnje i sadašnje nebuloze vlasti. Hrvatska čeka Godota i polako si stavlja omču oko vrata. Kad osvane trenutak, netko sa strane će nam samo izmaknuti stolac da se konačno zaljuljamo na golgoti koju smo sami pripremili. Bojimo se stranih izrabljivača, presije od strane EK, kupovine banaka i trgovačkih lanaca, no u isto vrijeme vlast nam sjedi kraj praznog kazana i čeka da im Europa spremi spasonosnu poparu.
Niti jedna stranka u ovoj nesretnoj zemlji nema ni znanja niti odlučnosti mijenjati javni sektor, srediti fiskalnu, monetarnu i poljoprivrednu politiku. Kako i bi kad je u nas glavna djelatnost ona retorička. Svi su jaki na riječima, peglanju kartica i haraču naroda. Što se promijenilo u ova dva desetljeća? Apsolutno ništa! Umjesto da riješimo preglomazni birokratski ustroj u lokalnoj samoupravi, imamo općina i činovnika kao da smo Indija ili Kina.
Sve su to neodgovorne stranke nakalemile ne bi li usrećile svoj glasački korpus. Nestručna Vlada puna je likova koji se nikad nisu okušali u poduzetništvu već su gubili milijune tamo gdje su krivo procjenjivali investicije. Naravno, nikad nisu odgovarali za svoje propuste. Imamo ekonomiste koji su svoje znanje stjecali u sistemu koji je učio o planskoj privredi. Zastarjelo znanje koje je drvosječe postavljalo za ministre šumarstva, poštare za ministre kulture, i sve je to kružilo po raznim uništenim sourima i ourima čekajući da im se djeca uhljebe i dođu na njihovo mjesto dok će oni u povlaštenu mirovinu s par udarničkih odličja na junačkim prsima. Ništa se nije promijenilo. Sve je isto.
Crvena ili crna buržoazija, nema tu neke razlike. Ugasili su industriju u jednom dahu. Poljoprivreda nam je gora nego poslije Drugog svjetskog rata. Uvozimo sve, pa čak i hrvatske suvenire. Na konopcima smo i samima sebi pokušavamo zabiti nokaut.
S ovakvim HDZ-om i SDP-om te s još par stranaka u vrhu jednostavno nema sreće. Stranački sustav u ovim trenucima ne nudi nijedan odgovor na ključna pitanja. Nema stranke koja nudi rješenje, ili, bolje rečeno, alternativu ovoj katastrofi koja se događa.
Uz ovakav koncept gdje se smjenjuju jedne neznalice drugima alternativa je anarhija. Možda da poput Kaligule i mi postavimo svog ''Kasača'' u Vladu ili Sabor. Ne znam, uvezimo 150 japanskih robota i proglasimo ih zastupnicima. Ili, ili je ipak rješenje u tome da ovu zemlju konačno pureuzmu stranački neopterećeni ljudi koji su u životu stvarali i žele stvarati ne temeljeći svoje ideje na lažnom optimizmu.
Dok obećanovići iz pozicije i opozicije prebacuju lopticu odgovornosti jedni drugima, mi i nadalje moramo živjeti od nečega. Život ide dalje. Samo hrvatsko gospodarstvo kao da uporno stoji.
Ako ovako nastavimo neće nam nikad biti bolje. Osim ako nas ne uzme Švicarska pod svoje. Oni ionako ne znaju kud bi s novcima pa bi ga mogli početi dijeliti i nezaposlenima. Neka nas slobodno uzmu tako da spojimo ugodno s korisnim; mi njih riješimo problema s pretjeranom likvidnošću, a oni nas nepotrebnog stajanja pred zavodom za zapošljavanje.
Izvor: SEEbiz
