Danas je Vlada predložila izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju. 2030. zaposleni bi trebali raditi do svoje 67. godine. Kako je to divno.



Na fejsu već par godina zbog tog nauma ljudi komentiraju da će s posla izravno na groblje. Fakat, ako netko i uspije naći posao i odradit ga bez penalizacije, u punom stažu, bogzna koliko će uživati u toj mirovini.U Hrvatskoj muškarci prosječno žive 72 godine, znači da bi u mirovini uživali tek pet godina. S obzirom da nakon 60-te kod većine populacije dolazi do ozbiljnijih zdravstvenih problema ispada da bi naš radnik u srednjim sedamdesetima više trošio na zdravlje nego na otplatu kredita za kuću. Hipotetski uzmimo nekog tko je uspio naći posao i odradio ga do svoje pune starosti; čovjek se digne u pet ujutro, radi od devet. Do tada mora obaviti vježbe i terapije u bolnici, na tramvajskoj stanici ga dočeka osobni asistent da lakše uđe u tramvaj i stigne do posla. Ne vozi jer nije prošao na liječničkom.

Umjesto doručka pije šaku tableta, ne treba mu pauza za cigarete jer je spojen na pokretni respirator, u toalet ne ide jer pati od klasične opstipacije, mokriti ne mora jer je operirao prostatu i kateteriziran je. Nema zubobolje budući je povadio sve zube, niti glavobolje jer je drogiran lijekovima protiv bolova zbog uznapredovale reume. Jedino što država mora uredno paziti jest to da svi radnici imaju odgovarajuće hodalice prema kutu zgrbljenosti.

Asistenti ih prate do njihovog odlaska u mirovinu, preuzimaju njihov posao, a na mjesto asistenta dolazi mladić u pedesetima za plaću od 1600 kuna. Inače, nema ljepšeg prizora od onog kad letite domaćim zračnim prijevoznikom i imate stjuardesu u srednjim šezdesetima. Noge su joj od punog staža totalno išarane varikoznim venama, mora nositi kratku suknju zbog odredbi o uniformi, gura ona kolica s pićem i u trenutku zračnih turbulencija ne zna bi li spašavala čaše da se ne razbiju, bi li stavila ruku na usta da joj ne ispadne dentijera ili zgrabila naočale koje je kupila kod privatnika jer one socijalne ne zadovoljavaju kriterije firme.

Ne bih se čudio da neki mladić (67), vozač ZET-a ne završi u Sarajevu jer je blago dementan i farbenblind pa nije skužio da je fulao državu, grad i boju tramvaja. U novinama bi samo na marginama pisalo: Umjesto na Miroševcu, ekipu iz Porezne iskrcao pred Zetrom. Eto, sad će mirovine biti isplaćivane preko banke, a poštara mo'š dobit samo ako mu platiš poštarinu. Već vidim red penzionera pred bankomatom. Svaki drži cedulju s pinom i ukucava cifru u visini penzije.

Fino podigne lovu, a u susjednoj ulici dočeka ga nezaposleni klinac, profesor filozofije, 35 godina, i na prepad mu otuđi svu mirovinu. Većina penzića nosi kalašnjikove koje su dobili preko socijalnog jer se država htjela riješiti neodgovarajućeg arsenala po NATO standardima. Opet naslov u novinama: Starica propucala kumicu na placu jer je zamijenila strojnicu mobitelom. Kumica lakše ozlijeđena, no teže je stradala fiskalna blagajna. Uskoro će rezati i mirovine iznad 5.000 kuna. Nema veze je l' netko bio uspješan menadžer i uplaćivao ogromnu lovu mirovinski fond. On će fino biti jednako kažnjen kao i umirovljeni povlašteni političari koji su uništili ovu državu.

Imamo nebulozni sustav kojeg ismijavaju sami protagonisti aktualne politike. Grčić, onako šeretski, objašnjava da je on zapravo ministar za optimizam, i da nam prodaje optimistična muda pod bubrege. Hoće li rezanje penzija povući i rezanje životnih troškova? Naravno da neće. Grijat ćemo se na parkete jer će nam struja i plin biti toliko skupi da ćemo se poželjeti preseliti na krematorij jer je tamo fino toplo. Država će i dalje dizati poreze, a spuštati plaće i mirovine dok njihova neinventivnost ne dovede do točke velikog praska.

Bit će to trenutak kad će državni trezor biti prazan, kad osobni prihodi neće biti dostatni ni za pokrivanje gladi, a jedina investicija će biti Grčićev osmijeh u prazno. Umirovljenje u 67. zvuči kao loš vic kojem se nitko ne smije. Kako dogurati do 67. na poslu kad smo treća zemlja po nezaposlenosti i imamo istu stopu nezaposlenih mladih kao i Španjolska? Osigurajte posao ili barem uvjete da se u ovoj državi može raditi do smrti. Sjeli su nametima na plaće tako da imamo nekonkurentnu radnu snagu, uništili su industriju, a izvozimo emigraciju i akademske građane.

Uskoro će nam i zdravstvo biti u privatnim rukama. Imat ćemo ''bianco pacijente'' koji će moći platiti liječenje. Godina 2031. će biti zanimljiva po mnogočemu, a tko preživi pričat će. Ili će raditi. Bit će to desetljeće vitalnih staraca i mrzovoljnih osobnih asistenata. Bit će puknutih ko kokica!



Izvor: SEEbiz