Prema ljestvici novinarskih sloboda u svijetu, ugledne francuske udruge Reporteri bez granica, Hrvatska je na 68. mjestu. Iza Mauritanije i Mozambika, a uz bok Burkine Faso. Ne znam što je to Burkina Faso, ali zvuči dosta ljudožderski...
A prije gotovo dvadesetak i nešto godina u Hrvatskoj je izlazio Feral Tribune za klasu bolji od, po slobodarskom novinarstvu, čuvenog francuskog Charlie Hebdo. U Brodu Novi Brodski list počinje obilježavati Periklovo doba brodskog novinarstva... Bilo je to novinarstvo koje je otkrivalo ono što vlast želi sakriti, upiralo prstom u prijevare, usmjeravalo pogled na neprimjetno, a važno, slušalo one koje nitko ne sluša, novinarstvo koje radoznalo i adrenalizirano osvjetljava sredinu.
Nekada su se, kao moralni pothvat, pokretale slobodarske privatne novine koje su okupljale čitalačku publiku oko istraživačkih tema i žestokih komentara te tako stvaralo i utjecalo na kritičku javnost. Naklade su se mjerile u desecima tisuća. Prvi broj lokalnog Novog Brodskog lista, na primjer, izašao je 23. prosinca 1993. godine i rasprodan je u pet tisuća primjeraka. Glavna medijska roba bile su vijesti o kriminalu i korupciji u vladajućim krugovima, a u humorističnim prilozima centralna meta bili su gospodarski i politički čelnici. Na brodskoj razini šaljivo-satirični prilog Novog Brodskog lista, zvan Čvorak, je nesmiljeno šibao po svim društvenim, političkim, gospodarskim i kulturnim bedastoćama grada...
S vremenom su, uz izdašnu pomoć državne legislative (sve slizanije s lopovskim kapitalom i njegovim mutežima), počela gušenja.
Prerano umrli direktor, a kasnije urednik Novog Brodskog lista mr. Miroslav Mirec Jurić tužen je pet puta. Blokirana mu je skromna imovina (stan), a jednom kad se uzjogunio i odabrao zatvor umjesto plaćanja novčane kazne, kaznu je iz svog džepa platila ministrica pravosuđa kako, je li, ne bi pukla bruka u europskoj javnosti da hrvatska država hapsi novinare... Sve to slomilo je Mireca pa je pobjegao u tešku bolest koja ga je prijevremeno stajala života. I novinar Novog Brodskog lista Vladimir Fajgl prerano je skončao od infarkta, a i prvi urednik lista je jedva preživio infarkt. No, to je bila cijena provokativnog, istraživačkog, originalnog i vjerodostojnog novinarstva u Burkini Faso, pardon, u Tuđmanovoj samostalnoj, nezavisnoj, suverenoj i slobodnoj Hrvatskoj.
Danas se novinarstvo sâmo intelektualno degradiralo i srozalo na punu usklađenost s poslovima i interesima kapitala, politike i mafija. A novinari se uspješno trude da išta lanu o onom što čuju i vide. Prema onoj poznatoj drubrovačkoj: «Bolje mućati, nego govno ručati.» U tom je podatku srce tame. Profesija koja je nekada zvana svjetskom silom (bez dlake na jeziku) izdana je, u najkraćem mogućem roku. Za krišku kruha i lončić vode postala je osrednje zapisničarstvo.
Novinari su politiku kao oblikovanje, ostvarivanje i praksu javnog djelovanja izbacili iz javnog prostora i kolonizirali ga «lakšim temama» (apologija banalnog, diktat trivijalnog, ispražnjenost od smisla, semiotičko ništavilo, virtualizacija života). Uzmite, nasumice, bilo koji lokalni tjednik i evidentirajte teme: šumarska olimpijada, opala kupnja automobila, korelacija vremenskih prilika i bolesti, o problemima sa zubima, o borbi protiv starenja kože, o ishrani kroz povijest, o licenciranju softvera, o podsjetniku za ugostitelje, o uprizorenju «Muke i smrti Isusa Krista», o smotri crkvenih pjesama, o svjetskom danu voda, o kinologiji, o smotri kazališnih amatera, o pjesničkoj večeri u Rešetarima, o natjecanjima učenika iz kemije i biologije, o međunarodnom danu kazališta, o kopljima iz starobrončane ostave u Jarači, o klaunu Bimbi iz cirkusa Adria, o sportu, o bifteku s glaziranim lukom, o filateliji, o smotri postrojbe civilne zaštite, o svetoj biljci koprivi i čarobnim mastima... Novinari s iskustvom i fakultetom pišu o propucanim kanalizacijskim cijevima. Ni jednog teksta o problemima i stanju brodske industrijske i prerađivačke proizvodnje, male privrede i obrta, o katastrofalnom stanju radničkih prava, o povijesno nezapamćenoj nezaposlenosti, besperspektivnosti mladih, penzionerima i kontejnerima za smeće, pljački stanovništva cijenama komunalnih usluga, pljački koju prodajom trećerazrednog artikalskog otpada Zapada (pred istek roka trajanja) ili pripravom hrane od neprodanih namirnica pred truljenje i usmrđivanje, vrše tzv. veliki trgovački centri, o pljački koju nad stanovništvom vrše strane banke i otkupljivači zlata i srebra, bezobrazluku činovnika gradske i županijske uprave i tzv. gradskih poduzeća, te onih u ustanovama zdravstva, školstva i socijalnih službi. Ništa o propasti privatnog obrta, trgovine i usluga i stotinama lokala koji zvrje prazni, ništa o tisućama ovrha najsiromašnijih koje beskrupulozno operacionaliziraju nakoćene advokatske kancelarije, ništa o kapitalnom koeficijentu brodskog građevinarstva i o brodskim porno nekretninama, ništa o nultoj točci političke profilacije brodskih stranaka, ništa o gradonačelniku koji nema moralnog kapaciteta da shvati kako mora otići, ništa čak ni o dosadnom i niškoristi političaru koji deset godina jaši županijske fotelje i sad, pred izbore ponosno izjavljuje da će se ponovno kandidirati radi nastavka kontinuiteta.
Novinarstvo bez emocionalnog angažmana, odsutno, ravnodušno, nezainteresirano proizvodi raspad skutrukture smisla novinarstva. Lišeno vjere u onotološki primat istine, nekad je funkcioniralo u ime Partije, Tita, Revolucije..., danas, isto tako, gura njuškicu u krilo Kapitala, Mafije i Politike.
Primjer u kojem lokalni TV voditelj, reprezentativno, dovede u studio bivšeg polukvalificiranog varioca i skladištara u Đuri Đakoviću, javno deklariranog ljevičara koji uređuje ultra desni portal, i svečano ga titulira kao «gospodina novinara» - je indikativan, jer ga je omogućila razina brodskog profesionalnog novinarstva prema kojoj sve vrijedi podjednako, a to znači da, zapravo, ne vrijedi više ništa. Osim koristi kao ultimativne vrijednosti svijeta u kojem živimo.
Pozdrav brodskom ogranku Hrvatskog novinarskog društva. Ma gdje bio.
Uostalom, mislim da bi Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, na čelu sa Stankom Andrićem, trebalo ukinuti.
