Više od tisuću zastrašujućih riječi govori profesionalno primjeran uradak Pixsellovog fotoreportera Žarka Bašića, objavljen u nekim medijima, koji prikazuje novu "gazdaricu" koprivničkoga prehrambenog diva Podravke i ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića u povjerljivom došaptavanju u prvom redu izvjesnog djedničarenja. O čemu zbore dvoje HDZ-ovih "kapitalaca" od osobitog povjerenja zasad neupitna stranačkog šefa i premijera Andreja Plenkovića? Što to tako konspirativno ima Ćorić prenijeti primjetno (pre)zabrinutoj Dalić da se ova ukočila kao žaba pred bjelouškom? U suštini nije važno, ako nije direktivno uputstvo iz Banskih dvora - kakva se i inače prenose usmeno, samo u četiri povjerljiva oka i bez optužujućeg traga - o tomu što Plenkovićeva "rehabiliirana" (iz afere Agrokor) operativka Dalić ima učiniti eda bi vlada bez "suvišne" javne halabuke (navodno) prodala Podravku, prehrambenoga giganta potajno izbrisanog s državne liste strateški važnih industrija. Zbog prodaje? Po onoj: pazi, tako da ostanem nevina?
Bude li Podravka doista došla na ozloglašeni već od ranije državni/vladin bubanj nemilosrdne/neodgovorne rasprodaje tzv. obiteljskog srebra (Ina, Pliva, brodogradilišta, dio profitabilnih dijelova koncerna Agrokor, unosne tvornice građevinskog materijala, pa sve banke osim HPB-a, etc.),
neće samo cijela Podravina skočiti na buntovničke noge te kukom i motikom nasrnuti na HDZ-ove bruxelleske torbare.
Tzv. je Samostalna, Neovisna i Suverena u jedva tri desetljeća - najviše za neometanog iživljavanja tzv. ratnog profiterstva i kriminalne pretvorbe/privatizacije 1990-ih godina - ostala bez najvećeg/najvrjednijeg dijela svoje industrije ("socijalistički mastodonti", sic transit), za bivše 24-milijunske države SFR Jugoslavije treće među srednjerazvijenim europskim zemljama, bez PIK-ova i bez učinkovito organizirane poljoprivrede, stočarstva i ribarstva, više ne vlada svojim novčanim tokovima, a državni suverenitet u ključnim nacionalnim interesima je delegiran eurounijskom činovništvu u Bruxellesu.
Ovisnost o uvozu hrane i energije je zabrinjavajuća u zemlji s manje od četiri milijuna žitelja, koja ima potencijal za solidno hraniti barem cca 15 milijuna i - izvoziti. Hrana je već sada, da se i ne govori o budućnosti, strateški proizvod u svijetu, važnija od nafte, trgovine oružjem i drogama, a neodgovorna/neznalačka/sljepačka/podanička politika ne samo ove već i svih prethodnih vlada - začeta odsustvom bilo kakve utemeljene razvojne vizije tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegovih "ekonomista - srozala je hrvatsku industriju i poljoprivredu na prosjački štap. I što će opet dominantno iseljeničkoj Bijednoj Našoj neka tamo Podravka sa svojim paštetama, vegetom, koncentratima od rajčice i inim kad se bahati ministri lake ruke svako malo uhvate za javni džep i kupe u inozemstvu što im se prohtije, a premijer vidljivo uživa kada ga po bruxelleskim hodnicima prijateljski tapšaju po ramenu agilni politički, je li, "gazde" kojekakvih lidlova, kauflanda, sparova, teleoperatera, banaka, turističkih investicija, etc? Zašto bi čuvenu vegetu, svjetski proizvod No. 1, kao i Plivin sumamed, prodavali Hrvati i nabildavali si životni standard kad na njoj - načinjenoj hrvatskim bagatelno plaćenim znojem - mogu činiti stranci? Zarađivati na Hrvatima (pre)prodajući im vlastitu vegetu i namještaj od hrvatskog drva, etc., etc.
Prema službenim izvješćima, RH je samo u prva tri mjeseca lani kupila u inozemstvu poljoprivredne i prehrambene proizvode za 861,7 milijuna eura, što je 9,1 posto povećanje tog uvoza u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a deficit između izvoza i uvoza porastao je 12.6 posto. Pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda je bila 65,49 posto, odnosno 1,07 posto manja u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Koronakriza je u međuvremenu pogoršala to stanje. Na štetu RH, dakako. Neki nadobudnici u vladajućoj politici amaterskog pedigrea u ekonomskim pitanjima - pogađajući političku volju premijera Plenkovića i važući čvrstinu njegove opsjednutosti "pravovjernošću" EU-a - počeli su se u zadnje doba razbacivati pojmom reindustrijalizacije RH. Navodno vjeruju Plenkovićevoj mantri, ekonomskoj fatamorgani što se nerealno napaja silnim (čak 24 milijarde eura po raznim linijama) novcem u celofanskoj omotnici obećanja ("imamo pravo", sic transit), a zemlju je preotela industrija pustinja.
Nema tog novca ni te političke volje kadrih od Zagreba, Siska, Karlovca, Rijeke, Splita, Osijeka, Bjelovara, Čakovca, Slavonskog Broda, Knina, Duge Rese... opet načiniti industrijska središta s desetcima i stotinama tisuća zaposlenih čiji će se proizvodi i usluge kupovati i cijeniti kvalitetom širom svijeta. Hrvatske vlade su od prekretnih 1990-ih godina usavršile rušenje naslijeđenog društvenog/zajedničkog dobra, pretvorbenu pljačku i rasprodaju budzašto tzv. obiteljskog srebra. Isti ti ljudi, a mnogi su još na/pri vlasti, ili su na te pozicije nagurali obiteljske uzdanice, klijenteliste i nepotiste koji ne rade u nacionalnom, već u stranom gospodarskom i političkom interesu, neće i ne žele reindustrijalizirati RH. Ne znaju kako niti imaju viziju, želju i sposobnost. Domoljublje je u javnoj službi postalo "domoljublje" za dnevnu uporabu i predizbornu manipulaciju. Jamačno i nije novinarska patka vijest iz lokalnih koprivničkih medija kako je bivša potpredsjednica Plenkovićeve vlade Martina Dalić - koje se "odrekao" u aferi Agrokor pod silnim prirtiskom javnosti - poslana u Podravku ciljano: pripremiti prodaju tog prehrambenoga diva. Jednog od još preostalih, a uistinu vrlo vrijednih komada tzv. obiteljskog srebra.
Prenoseći vijest iz Koprivnice, jedan je tzv. desni portal nesklon tzv. light HDZ-u Andreja Plenkovića i samomu premijeru, dosta senzacionalistički interpretirao navodnu vladinu nakanu o prodaji Podravke: "PODRAVCI NA NOGAMA! Vlada prodaje Podravku? Gase se pogoni, padaju prihodi! Što se valja u pozadini". Koprivnički je tjednik Glas Podravine objavio na naslovnici tekst u kojemu tvrdi kako se, zapravo, radi o Plenkovićevoj i vladinoj obvezi iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. - koji ovih dana zborno i na sva usta kuju u zvijezde i premijer i ministri - u poglavlju "Unaprjeđenje upravljanja državnom imovinom". Naime, država planira prodati svoje udjele u "svim poduzećima koja nisu od strateškoga i posebnog interesa za Hrvatsku", ali je također nakanila s popisa od 39 tvrtki od posebnog državnog interesa neke izbaciti i pripremiti za prodaju. Budući da Podravke već neko vrijeme nema na tom popisu, a država ima u njoj 20 posto dionica te je opći privatizacijski rok u Nacionalnom planu zaključno s koncem lipnja 2026. godine, Podravci strahuju da je njihovoj naraštajima hraniteljici odzvonilo. Od 20 posto državnih dionica, 16 posto ih je već raspoloživo za prodaju, a četiri posto su jamstvo za kredite.
Je li premijer Plenković - nakon iznenadne smrti Marina Pucara (HDZ) - ciljano instalirao u Podravku upravo svoju bivšu potpredsjednicu vlade i ministricu gospodarstva Martinu Dalić za obaviti operaciju à la Agrokor ili će sljedeći mjeseci otkriti nešto drugo, živi bili, pa... Činjenica jest da u državnoj blagajni zjape kojekakve rupe i "(re)programirani" deficiti, da se poseže za zaduženjima na tržištu "nikad jeftinijeg novca", da epidemija virusa SARS-CoV-2 i mutanata te zatvaranja gospodarstva i neizvjesni turizam izrazito korozivno djeluju na državnu solventsnost tako da nije bez smisla strah o kritičnom salto mortalu u portfelju državne imovine. Ako prehrambeni gigant nije strateški državni interes koji mora ostati pod hrvatskim nadzorom, što jest!? Vegeta i hrana ne smiju na bubanj, kao što su neodgovorno odbubnjali nafta, sumamed, lokomotive, brodovi, željezni mostovi, drvo, građevinski materijal, banke, hoteli... To nije isto.
Kojekakvi nazovipolitičari i samozvani mesije tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene - dobrim dijelom bivši istaknuti članovi Saveza komunista Jugoslavije/Hrvatske (SKJ/SKH), gorljivi apologeti Titovog režima i tzv. samoupravnog socijalizma, vlasti radničke klase, visoki oficiri JNA, ljudi na vodećim pozicijama u gospodarstvu, sveučilištu, kulturi, znanosti, čak akademici, etc. - već su se od ranih 1990-ih godina kakofonično bacili u nadglasavanje mantrom da je "komunističko gospodarstvo" propalo te da "država nije dobar gospodar". Ostalo je tragična povijest. Koja jamačno još nije rekla zadnju riječ, do kraja prokazala krivce (u teoriji i praksi) koji su drp-metodom, ili još gore, za Judine strane škude provodili/provode pretvorbu "propaloga društvenog dobra" (sic transit) u "kapitalističko" (divljekapitalističko, ortačko, rodijačko, etc.) s masama dehumaniziranih i razvlaštenih zaposlenicima kao radne snagom na tržištu, gdje pravila igre određuju novac i moć, vlasnici kapitala posredstvom svojih političara u vlasti. Pravi vlasnici i države, i političara na vlasti i svih ljudi koji čine državu. To kakva je inačica hrvatski "kapitalizam", je li - "za koji smo se opredijelili na prvim demokratskim, višestranačkim izborima" (sic transit) - većina osiromašenih, obeznađenih i razočaranih građana prepoznaje kao bezočnu prijevaru. Ako ne i nacionalnu veleizdaju?
Podravka će biti prodana bez padona, ako su to uistinu nakanili premijer Plenković i njegovi "ekonomisti" kojima vjeruje. Na opću nacionalnu, je li, nesreću, HDZ se uvijek oslanja na manje-više iste ekonomske samo što ne nobelovce i na ministarska mjesta instalira lumene kojima je "osobno mišljenje" čvrsto zabravljeno u sefu stranačkoga gazde/premijera. Budući da ta vrst (ne)odgovornosti za državno tzv. stanje zdravlja jednako vrijedi i za SDP kad mu se nekad posreći vlast jer je ZNA SE opcija neznalački razbjesnila birače, zemlja je eurounijska fenjerašica u ključnim razvojnim i parametrima standarda svojih žitelja. I nikakvih sankcija neće biti tima koji će, ako će, prodati Podravkine dionice i upravljačka prava kao što je bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader - veći miljenik Zapada no što Andrej Plenković jest ili što će ikad biti - navodno prodao Inu mađarskomu MOL-u za 10 milijuna eura mita. U Bijednoj Našoj se politički promašaj čak ni teških ekonomskih posljedica ne sankcioniraju kako bog zapovijeda. Kao ni krađa javnog novca, ako je državni, regionalni ili lokalni šerif posrijedi.
Tko je, kada i kako odgovarao za prodaju farmaceutske industrije Plive u kojoj su transakciji bogovski prošli neki domaći akteri, osim medija, tko je ozbiljnije propitao ulogu bivšeg Tuđmanovog ministra, dođoša iz Kanade Ivice Mudrinića u prodaji hrvatskog telekomunikacijskog sustava moćnu Deutsche Telecomu zajedno s infrastrukturom koju su platili hrvatski ljudi još za jugoslavenske države, etc.? Uvijek je bio isti obrazac otuđivanja dragocjenijih komada hrvatskoga tzv. obiteljskog srebra. Vlast najprije, je li, instalira u poduzeće "meštra" i upravu koji će "zakonito" (i nacistički su konc-logori, tvornice smrti u Trećem Reichu bili "zakoniti" i nijedan uznik nije bio zatučen "protuzakonizo", sic transit), koji ubrzo "otkriju" da "meta" radi "nerentabilno, s gubitcima i dugovima, ne može opstati" pa je "jedini izlaz" - prodaja. Naravno, budzašto i nakon što se otpusti s posla veliki broj radnika, tzv. tehnološki višak (sic transit). Politika amenuje tu zloću jer, eto, "država nije dobar gospodar".
A Bijedna Naša nosi gaće na štapu jer se pokazalo da je još lošiji gazda na naslijeđenom dobru iz tzv. socijalističkog mraka - gdje se ipak radilo, zaradilo i izgradilo - no što je bila bivša država. Po svoj prilici se i prodaja Podravke nije slučajno šlagerski probila u tjednik Glas Podravine budući da je dolazak Martine Dalić na čelo Podravke ("Jest, ja sam napisala tzv. lex Agrokor", bila je priznala na kraju afere) shvaćen u Koprivnici i cijeloj regiji kao točka na i Plenkovićevih ozbiljnih priprema terena za prodaju prehrambenog diva. Mediji su već pisali da su prvi potezi te predsjednice Podravkine uprave bili u resetiranju ključnih pozicija u menagementu eda bi se riješila Pucarovih ljudi. Po cijenu rušenja stručne kompetencije, koja je već srozana Pucarovim resetiranjem upravljačkih pozicija po odlasku uspješnog predsjednika Uprave kompanije Zvonimira Mršića (SDP) po dolasku Andreja Plenkovića za premijera. I, navodno, Damira Krstičevića za Podravkina kadrovika. Koji je, navodno, i tada uvjetovao svoju volju - ostavkom: ili moj izabranik za čelnika, ili odlazim.
Neki važni, a zloslutni podaci o poslovanju te prehrambene kompanije nekako idu naruku rečenom pretprodajnom obrascu za tzv. obiteljsko srebro. Škripi u poslovanju, pa... Podravka je u prva tri mjeseca ove godine navodno imala pad prihoda za 22 milijuna kuna u odnosu na isto razdoblje lani. Naime, lani je ostvarila 1,23 milijarde kuna prihoda, a ove godine 1,1 milijardu. Koronakriza? Teško je vjerovati budući da se - jesti mora. Dobro, dio ugostiteljstva je bio pod epidemiološkim ključem, ali... Indikativa je i podatak iz vijesti Glasa Istre o tomu da Podravka zatvara tamošnje pogone za preradu rajčice koji su uspješno radili 52 godine i time ostavlja na cjedilu totalne neizvjesnosti brojne kooperante. Jesu li ugroženi i brojni OPG-ovi iz Imotske krajine, doline Neretve i drugih, je li, agrarnih područja RH koji su godinama uspješno opskrbljivali Podravku voćem i povrćem za preradu, a zauzvrat dobivali pomoć u proizvodnji? Kad se spomenu vegeta, juhe, pašteta... to su sinonimi za Podravku i Koprivnicu širom zemlje, regije i svijeta. Za što će biti sinonim bubanj za vegeru, ako je Plenković zaista poslao Dalić prodati prehrambenog diva?
Da je vrag pomalo već odnio šalu, kako su izvijestili lokalni mediji, moglo se zaključiti ovih dana po žurno sazvanoj presici gradonačelnika Mišela Jakšića i predsjednika Gradskog cijeća HSS-a Koprivnice Ivana Pala na kojoj su očitli lekciju lokalnim političarima te ih pozvali na javni otpor bilo kakvim igrama oko prodaje Podravke. Svojedobno ju je nakanio kupiti i domaći megapoduzetnik Emil Tedeschi, što je možda bio neki predznak vladinih tzv. opasnih namjera, no priča je ubrzo pala u zaborav. Sada je opet uskrsnula, ali u znatno zloslutnijem ozračju i realnom mogućnošću da koprivnički gigant netransparentno otplahuta u strano vlasništvo. Istim transakcijskim putem na Zapad kao nedavno Ledo?
Koprivnički je gradonačelnik Mišel Jakšić ustvrdio na presici kako je HDZ "skinuo Podravku s popisa tvrtki od strateškog državnog interesa" i da je "došlo vrijeme za ispraviti tu nepravdu" te žestoko kritizirao Plenkovićevu vladu: "Ta ista vlada i ove je godine uzela Podravkinu dobit i sada kani prodati kompaniju jer je to obećala Bruxellesu. Za to vrijeme o svemu šute domaći članovi Nadzornog odbora, HDZ-ov Kruno Vitelj i Dajana Milodanović. Njih sam pozvao da daju ostavke jer očito ne mogu i ne znaju zastupati lokalne interese. Pozivan župana Darka Korena da ne šuti, bez obzira na svoje koalicijske partnere iz HDZ-a, ali i Željka Lackovića koji je bio dio Plenkovićeve većine". Ni Pal nije štedio HDZ-ovu vlast, istaknuvši da su Podravka i farmaceutki Belupo iznimno važni za cijelu zemlju, osobito u kriznim okolnostima. "Imamo slučaj Agrokora", kazao je, "čije je sjedište danas u Nizozemskoj. Najveći poljoprivredni kompleksi u Hrvatskoj (vlasništvo bivšeg hrvatskog koncerna Agrokora, op. a.) danas su u rukama ruskih banaka i sumnjivih fondova. Želimo li od Podravke napraviti novi Agrokor?"
E sad, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić ocjenjuje te strahove Podravaca, zle slutnje i nepovjerenje u angažman Martine Dalić radi stavljanja Podravke na bubanj neutemeljenim: "To ne samo da nije točno nego u sljedećem razdoblju očekujemo od Podravke širenje i preuzimanje drugih tvrtki na tržištu te povećanje svog poslovanja. Ta će kompanija ostati u državnom vlasništvu koliko je i sada". Je li, puna šaka brade, ako ministar Ćorić zna što govori i zna da govori istinu, odnosno ako nova predsjednica Podravkine uprave nije došla u Koprivnicu s već napisanim tzv. lex Podravka duboko skrivenom u njedrima. Pa Vegeta ipak neće na bubanj ma kako nekomu u Bruxellesu rasle zazubice.
