SDP je doživio izborni potop. Vodstvo SDP-a je u devet godina izgubilo 15 mandata, a lijeva koalicija koju predvode pola milijuna glasova. Od milijun i sto tisuća glasova 2007. koje su stranke ljevice dobile tada, danas je Narodna koalicija završila na 635 tisuća. Vodstvo stranke uspjelo je potopiti SDP čak i u njezinim utvrdama: Zagrebu i Rijeci. SDP je u Saboru spao na 38 mandata, dok je HDZ sam uspio osvojiti čak 57 mandata.
U ovih devet godina SDP je politički, programski, kadrovski, organizacijski i reputacijski uništavan.
SDP je stranka čiji stranački (ne predizborni) program ne postoji. SDP je stranka bez ijedne pisane resorne politike. SDP je vrijednosno izgubljen, a vodstvo je s (očekivano neuspješno) koketiralo s nacionalizmom i nešto uspješnije s ekonomskim liberalizmom. SDP je stranka čije vodstvo je srozalo vjerodostojnost vlastite stranke u blato. Vodstvo SDP-a je vrijeđajući sve oko sebe (u stilu nekadašnjeg HDZ-a) i natječući se tko će biti nehumaniji i niži u hrvanju u blatu, je dodatno srozalo i političku kulturu u državi i dijalog u javnom prostoru. Strategijom „mi ili oni“ vodstvo stranke je pojačalo netrpeljivost i netolerantnost u društvu, za što je snažnu vatru inicijalno zapalio Karamarkov HDZ.
Vrijeđanje i klevetanje
Organizacijski stranka je zastarjela i zapuštena, članstvo je dijelom demokratski neobrazovano, politička edukacija je nedovoljna. Vodstvo se na terenu pojavljuje samo kada treba pokupiti glasove, a lokalne organizacije su prepuštene većinu vremena same sebi. U unutarstranačku kulturu komunikacije vodstvo je uvelo vrijeđanje, klevetanje i ponižavanje neistomišljenika, a ako drugačije nije išlo izbacivanje iz stranke bila je krajnja mjera eliminacije.
SDP je izuzetno centralizirana stranka s lošim Statutom, koji čak i takav, vodstvo krši i gazi prema političkoj potrebi. Ovo vodstvo stranku stranku je svelo na feudalnu autokraciju, s velmožama bliskim vođi. Uvođenjem principa apsolutne poslušnosti i podobnosti, stranka je kadrovski opustošena, nestranački lijevi intelektualci su protjerani i zaobilaze SDP kao da je kužan. Koalicijski potencijal stranke ravan je 0. Ovo vodstvo SDP je učinilo nedemokratskom i autoritarnom strankom prema članstvu, a bahatom i neprincipijelnom prema glasačima.
Tom vodstvu SDP-a građani su na jučerašnjim izborima rekli: Dosta je. To vodstvo odgovorno je zbog nečinjenja, šutnje, bespogovorne podrške neuspješnim idejama lidera i donošenja krivih političkih odluka. To vodstvo aktivno je sudjelovalo, na čelu sa Zoranom Milanovićem u procesu uništavanja kako stranke tako i lijeve političke scene. Oni su arhitekti ovog debakla i ne mogu biti dio rješenja. Odgovorni za povjerenja kod pola milijuna glasova građana moraju podnijeti odgovornost. Cijelo Predsjedništvo SDPa i politički tajnik moraju hitno dati ostavku. To od njih očekuju svi progresivni članovi i njihovi bivši i sadašnji glasači. Nakon 6 izbornih poraza u nizu, prostora za popravak više nema. Ovaj poraz na sebi nosi pečat svakog člana vodstva stranke i sada je dosta.
Krivi su
Za debakl ljevice i SDP-a krivi su: potpredsjednici Ranko Ostojić i Milanka Opačić, članovi Predsjedništva Peđa Grbin, Zdravko Ronko, Sabina Glasovac, Mirando Mrsić, Mihael Zmajlović, Željko Jovanović, Siniša Hajdaš Dončić, Branko Grčić, Biljana Borzan, Arsen Bauka, Gordan Maras i tajnika Igor Dragovan. I tek na zadnjem mjestu, predsjednik Zoran Milanović. On je najmanje kriv. Radio je najbolje što zna i umije, drugačije ne zna i ne može. Oni su vidjeli što se događa, znali, dizali ruku za sve odluke, sudjelovali u političkim egzekucijama i vrijeđanjima, smijuljili se iza leđa i karijeristički šutjeli. Njima, a ne samo njemu, su građani jučer rekli dosta je takve politike.
Ostavke moraju doći još ovaj tjedan, a unutarstranački izbori se moraju održati u najkraćem mogućem roku od 60 dana, kako bi se agonija završila. Vođenje stranke treba kao v.d. preuzeti predsjednica Glavnog odbora, Romana Jerković i uz suradnju savjetodavnog tijela provesti izbore. Izbore ne može provoditi sadašnje Predsjedništvo.
Nažalost klijentelističkim kontroliranjem stranačke infrastrukture nastojali bi onemogućiti promjene, jer one ugrožavaju njihov klijentelizam i osobne interese.
SDP ima mnoštvo kvalitetnih, mudrih, odgovornih, poštenih i vjerodostojnih pojedinaca u svojim redovima. Onih kojima je, umjesto karijerizma i oportunizma, na prvom mjestu vlastiti ljudski i stranački politički integritet. Vrijeme je da se svi oni pokrenu i aktiviraju. Vrijeme je za Novi SDP, vrijeme je za socijaldemokraciju i principijelnost. Taj put neće biti lagan. Bit će težak i krvav i polagan. Put stvaranja jakog, decentraliziranog, demokratskog i modernog SDP-a uključuje dubinsku reformu stranke i paradigme na kojoj ona počiva, definiranje jasnih novih socijaldemokratskih politika i programa, okupljanje svih progresivnih pojedinaca i snaga u društvu i vraćanje povjerenja građana. Ostavka svih krivaca za devetogodišnju destrukciju SDP-a i ljevice nužan je, ali tek prvi korak u tom smjeru.
Njihov ostanak u vodstvu ili preuzimanje liderske pozicije u stranci, znači siguran smjer u 7. poraz.
Dosta je poraza, SDP se mora iz ovog gliba i depresije pokrenuti optimizmom, vjerom u mogućnost promjene i nadom.
Bit će teško, ali tome svoj doprinos može dati svaki član ove stranke.
index
U ovih devet godina SDP je politički, programski, kadrovski, organizacijski i reputacijski uništavan.
SDP je stranka čiji stranački (ne predizborni) program ne postoji. SDP je stranka bez ijedne pisane resorne politike. SDP je vrijednosno izgubljen, a vodstvo je s (očekivano neuspješno) koketiralo s nacionalizmom i nešto uspješnije s ekonomskim liberalizmom. SDP je stranka čije vodstvo je srozalo vjerodostojnost vlastite stranke u blato. Vodstvo SDP-a je vrijeđajući sve oko sebe (u stilu nekadašnjeg HDZ-a) i natječući se tko će biti nehumaniji i niži u hrvanju u blatu, je dodatno srozalo i političku kulturu u državi i dijalog u javnom prostoru. Strategijom „mi ili oni“ vodstvo stranke je pojačalo netrpeljivost i netolerantnost u društvu, za što je snažnu vatru inicijalno zapalio Karamarkov HDZ.
Vrijeđanje i klevetanje
Organizacijski stranka je zastarjela i zapuštena, članstvo je dijelom demokratski neobrazovano, politička edukacija je nedovoljna. Vodstvo se na terenu pojavljuje samo kada treba pokupiti glasove, a lokalne organizacije su prepuštene većinu vremena same sebi. U unutarstranačku kulturu komunikacije vodstvo je uvelo vrijeđanje, klevetanje i ponižavanje neistomišljenika, a ako drugačije nije išlo izbacivanje iz stranke bila je krajnja mjera eliminacije.
SDP je izuzetno centralizirana stranka s lošim Statutom, koji čak i takav, vodstvo krši i gazi prema političkoj potrebi. Ovo vodstvo stranku stranku je svelo na feudalnu autokraciju, s velmožama bliskim vođi. Uvođenjem principa apsolutne poslušnosti i podobnosti, stranka je kadrovski opustošena, nestranački lijevi intelektualci su protjerani i zaobilaze SDP kao da je kužan. Koalicijski potencijal stranke ravan je 0. Ovo vodstvo SDP je učinilo nedemokratskom i autoritarnom strankom prema članstvu, a bahatom i neprincipijelnom prema glasačima.
Tom vodstvu SDP-a građani su na jučerašnjim izborima rekli: Dosta je. To vodstvo odgovorno je zbog nečinjenja, šutnje, bespogovorne podrške neuspješnim idejama lidera i donošenja krivih političkih odluka. To vodstvo aktivno je sudjelovalo, na čelu sa Zoranom Milanovićem u procesu uništavanja kako stranke tako i lijeve političke scene. Oni su arhitekti ovog debakla i ne mogu biti dio rješenja. Odgovorni za povjerenja kod pola milijuna glasova građana moraju podnijeti odgovornost. Cijelo Predsjedništvo SDPa i politički tajnik moraju hitno dati ostavku. To od njih očekuju svi progresivni članovi i njihovi bivši i sadašnji glasači. Nakon 6 izbornih poraza u nizu, prostora za popravak više nema. Ovaj poraz na sebi nosi pečat svakog člana vodstva stranke i sada je dosta.
Krivi su
Za debakl ljevice i SDP-a krivi su: potpredsjednici Ranko Ostojić i Milanka Opačić, članovi Predsjedništva Peđa Grbin, Zdravko Ronko, Sabina Glasovac, Mirando Mrsić, Mihael Zmajlović, Željko Jovanović, Siniša Hajdaš Dončić, Branko Grčić, Biljana Borzan, Arsen Bauka, Gordan Maras i tajnika Igor Dragovan. I tek na zadnjem mjestu, predsjednik Zoran Milanović. On je najmanje kriv. Radio je najbolje što zna i umije, drugačije ne zna i ne može. Oni su vidjeli što se događa, znali, dizali ruku za sve odluke, sudjelovali u političkim egzekucijama i vrijeđanjima, smijuljili se iza leđa i karijeristički šutjeli. Njima, a ne samo njemu, su građani jučer rekli dosta je takve politike.
Ostavke moraju doći još ovaj tjedan, a unutarstranački izbori se moraju održati u najkraćem mogućem roku od 60 dana, kako bi se agonija završila. Vođenje stranke treba kao v.d. preuzeti predsjednica Glavnog odbora, Romana Jerković i uz suradnju savjetodavnog tijela provesti izbore. Izbore ne može provoditi sadašnje Predsjedništvo.
Nažalost klijentelističkim kontroliranjem stranačke infrastrukture nastojali bi onemogućiti promjene, jer one ugrožavaju njihov klijentelizam i osobne interese.
SDP ima mnoštvo kvalitetnih, mudrih, odgovornih, poštenih i vjerodostojnih pojedinaca u svojim redovima. Onih kojima je, umjesto karijerizma i oportunizma, na prvom mjestu vlastiti ljudski i stranački politički integritet. Vrijeme je da se svi oni pokrenu i aktiviraju. Vrijeme je za Novi SDP, vrijeme je za socijaldemokraciju i principijelnost. Taj put neće biti lagan. Bit će težak i krvav i polagan. Put stvaranja jakog, decentraliziranog, demokratskog i modernog SDP-a uključuje dubinsku reformu stranke i paradigme na kojoj ona počiva, definiranje jasnih novih socijaldemokratskih politika i programa, okupljanje svih progresivnih pojedinaca i snaga u društvu i vraćanje povjerenja građana. Ostavka svih krivaca za devetogodišnju destrukciju SDP-a i ljevice nužan je, ali tek prvi korak u tom smjeru.
Njihov ostanak u vodstvu ili preuzimanje liderske pozicije u stranci, znači siguran smjer u 7. poraz.
Dosta je poraza, SDP se mora iz ovog gliba i depresije pokrenuti optimizmom, vjerom u mogućnost promjene i nadom.
Bit će teško, ali tome svoj doprinos može dati svaki član ove stranke.
index
