Kao ključan problem u radu HOO-a u pravilu se spominje Sportska televizija. Iako je ona prema financijskim pokazateljima uteg koji sve više prijeti sustavu sportskih dotacija, u HOO-u to negiraju i već duže vrijeme ovu komercijalnu televiziju nastoje uglaviti u javne potrebe u sportu
Nadležna tijela pri Ministarstvu obrazovanja i sporta i ove su godine dala niz negativnih opaski na financijski izvještaj i rad Hrvatskog olimpijskog odbora što bi, izvjesno je, opet moglo dovesti do negativnog očitovanja na izvršnoj i zakonodavnoj razini. Time krovna sportska organizacija u Hrvatskoj riskira da ostvari jedan od najdužih negativnih nizova odbacivanja izvještaja u povijesti domaćeg parlamentarizma. Barem u teoriji, jer otkako je uspostavljena vlada Tihomira Oreškovića ta se mišljenja nisu tražila od resornog ministarstva. Tako je zasad izbjegnuta mogućnost da se po četvrti put na nadležnim saborskim odborima i u samom parlamentu ne usvoje dokumenti organizacije koju već 14 godina vodi bivši premijer Zlatko Mateša. No čak i da do toga dođe, u zakonu ne postoji odredba koja bi uvjetovala neke promjene u HOO-u, što će reći da su mišljenja Sabora zapravo savjetodavne naravi. Kao ključan problem u pravilu se spominje Sportska televizija (SPTV).
Projekt koji je HOO pokrenuo koncem 2010. po mnogima je odavno posrnuo, ali se i dalje redovno (re)emitira, iako prema financijskim pokazateljima postaje sve veći uteg koji prijeti sustavu sportskih dotacija, kako javno upozoravaju pojedini kritičari poteza u HOO-u. Prije nekoliko dana tajnik HOO-a Josip Čop to je na HTV-u odlučno demantirao, ističući kako televizija nema nikakvog utjecaja na poslovanje Odbora. No prema podacima Poslovne Hrvatske, HOOTV d.o.o., tvrtka preko koje je Sportska televizija osnovana, ima trenutno tekuće obaveze od 48,3 milijuna kuna, što je veći iznos od svih dotacija koje Odbor dodjeljuje svim savezima u Hrvatskoj na godišnjoj razini za natjecanja i pripreme.
Dodatni problem je u tome što su nadzori u više navrata utvrdili kako je HOO dio financija iz igara na sreću, između 100 i 120 milijuna kuna koje se, između ostalog, raspodjeljuju na niže instance sportskih saveza, koristio za rad televizije. No dosadašnje sugestije iz Ministarstva u HOO-u se opovrgavaju i nisu uvažene. Upravo suprotno, HOO već duže vrijeme ovu komercijalnu televiziju nastoji uglaviti u javne potrebe u sportu, tvrdeći kako ona služi njegovoj promociji. Država pak smatra kako financiranje komercijalne televizije, odnosno trgovačkog društva, ne može biti javna potreba u sportu, što je također protivno Statutu HOO-a. Sličan stav imaju i prema argumentu HOO-a da troše vlastiti novac, mahom dobiven od marketinga, jer bi i te financije trebali preusmjerit na svoju osnovnu djelatnost – sport i sportaše.
Posljednje dvije godine na SPTV-u drastično su pali prihodi od oglašavanja, pa je došlo do otpuštanja većine zaposlenika. Početkom 2014. godine Odašiljači i veze su zbog duga prekinuli odašiljanje na neko vrijeme. Ostali su dužni i Agenciji za elektroničke medije za koncesijsku naknadu od nekoliko stotina tisuća kuna. U međuvremenu je HOO od Agencije tražio i dobio promjenu programskih osnova, nakon što su utvrđeni minimalni uvjeti za njihovo djelovanje – jedna prijavljena novinarka s urednom isplatom plaće i doprinosima. Promijenio se i sadržaj programa, pa je primjerice svojevremeno uveden dio program Al Jazeere. Velik uteg su i tri kredita, jer se kasni s otplatom rata. Poslovanje SPTV-a i nakladnika sada ovisi o dobroj volji kreditora i povremenom strpljenju institucija poput Odašiljača i veza.
Unatoč svemu, HOO u svom izvještaju za 2015. godinu i dalje navodi SPTV kao ključni aspekt svog programa promocije sporta u narednih nekoliko godina. S druge strane demantiraju višegodišnje navode da ovaj projekt i njegovi gubici idu na štetu samih sportaša. Prema mišljenju Marina Šareca, urednika portala Olimpijci.hr, to baš i ne stoji. On kaže kako su, unatoč prvotnim obećanjima, iz HOO-a najprije davali pozajmice za televiziju, da bi ih onda pretvorili u temeljni kapital od 13 milijuna kuna. Ističe da se novac na početku, kad nije bilo kontrole, prebacivao iz minulih godina, pa bi se radila korekcija državnih sredstava, bez ikakvih programskih osnova.
- U posljednjem razdoblju pojavljuje se sve više problema: HOO novac ponekad ne prosljeđuje sportu jer moraju servisirati neke privatne obaveze, pa i isplaćivati rate kredita za SPTV - ističe Šarec i dodaje da je u posljednje dvije godine to eskaliralo.
- Televizija je generirala preko 70 milijuna kuna gubitaka. Od lani banka direktno tereti HOO kao jamca za kredite, pa su im u nekoliko navrata blokirali račun. HOO više ne ispunjava svoju funkciju i vrlo se često događa da neki sportaši ne mogu ići na svjetska i europska prvenstva ako se sami ne snađu - govori Šarec, koji je svojevremeno radio na SPTV-u, projektu koji je po njegovu mišljenju propao još u rujnu 2012., nakon Olimpijskih igara koje su prenosili.
- Nisu omogućili partnere i dostatne financije, iako su ih stalno najavljivali - kaže Šarec.
Smatra da postoji puno problema vezanih uz HOO-a, a posebno se izdvaja činjenica da mandati upravljača nisu ograničeni, pa Zlatko Mateša teoretski može biti doživotno predsjednik.
- Čovjek pusti korijene nakon 14 godina i stvara grupaciju ljudi koja bespogovorno glasa o svemu. Druga je stvar totalna birokratizacija HOO-a, koju je uglavnom provodio glavni tajnik Josip Čop, bez kojega se ne može ništa raditi u savezima - tvrdi Šarec, navodeći SPTV kao ključan problem višegodišnjeg sukoba HOO-a s državom.
Početkom 2013. godine iz Ministarstva su zatražili sistematizaciju radnih mjesta u HOO-u, a Čop im taj dokument nije želio dostaviti, pa je HOO-u i hrvatskom sportu bio stopiran prijenos 105 milijuna kuna od igara na sreću. Pokazalo se da je Čop tada zarađivao 45.338 kuna bruto, odnosno 20.094 kune neto. Od tada redovito dobivaju negativne ocjene, dok isplate povremeno kasne. Zbog umanjenja svote HOO je čak prijavio Ministarstvo i bivšeg doministra Tomislava Paškvalina, ali je prijava u potonjem slučaju odbačena na više instanci. Prema neslužbenim informacijama, HOO je za ovo parničenje tražio naknadu troškova u iznosu od 470.000 kuna od tuženog Ministarstva. Iako je tužba odbačena, tadašnji ministar Vedran Mornar odobrio je uskraćene milijune, izazvavši kontroverzu u javnosti jer je novac uplatio mimo jasnih pravila i propisa. Željko Jovanović poslao je pak za svog mandata dokumentaciju iz HOO-a DORH-u, optužujući rukovodstvo HOO-a za nenamjensko trošenje državnog novca.
- Dokumente smo slali jer nismo bili zadovoljni transparentnošću poslovanja i jer je naš nadzor utvrdio da se dio sredstava iz proračuna troši na Sportsku televiziju. Htjeli smo da novac ide za sportaše, a ne na komercijalni projekt. On je u početnim koracima bio dobra ideja, ali se ona u međuvremenu izjalovila - kaže Jovanović, koji je ubrzo ušao u javni sukob s vrhom HOO-a.
- Vrijeđali su me na nacionalnoj osnovi, sugerirajući da želim uništiti sve što je hrvatsko, pa tako i nacionalni sport, valjda u želji da ta priča natkrije sve dobro što smo radili Petar Skansi i ja - govori Jovanović.
Dodaje da su oformili tim koji je trebao izraditi Nacionalnu strategiju sporta, ali da se s njihovim odlaskom s time stalo. Riječ je o ključnom dokumentu koji se donosi već devet godina. U Milanovićevoj vladi su najavili njegovo donošenje, ali to još nije ostvareno.
Ovakav razvoj situacije plodno je tlo za stalne izjave iz HOO-a da država nema okvir na temelju kojeg bi postupali, ali i za istupe njihovih kritičara, koji godinama upozoravaju kako se sredstva HOO-u dodjeljuju mimo bilo kakvih kriterija. No prošle je godine proceduru i raspravu prošao pravilnik koji propisuje metodologiju programa Ministarstva. On na koncu nije donesen, što je bila i primjedba Državne revizije. Dok predstavnici sportskih saveza javno reagiraju obično kad dođe do drastičnog kašnjenja stipendija ili kad krovno sportsko tijelo ne omogući elementarne uvjete sportašima da odu na natjecanja, što se desilo u nekoliko navrata ove i minule godine, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić ne bira vrijeme za kritiku postojećeg sustava, od države do HOO-a.
- Za ovu smo godinu dobili manji iznos od onoga koji je HOO platio za SPTV. Riječ je o savezu čiji su članovi osvojili trećinu medalja na minuloj Olimpijadi - poručuje Veštić, dodajući da je problem što nisu uključeni u dodjele sredstava za vlastito funkcioniranje.
- Oni nam daju naš novac po vlastitom nahođenju i ne uključuju nas u postupak, što je jedna od ključnih grešaka. Osim toga, novac se transferira bez kriterija. Nama se na taj način već godinama uskraćuju milijuni. Da postoje kriteriji, stvar bi bila druga - kaže. Savez je za Olimpijadu dobio 80.000 kuna programskih sredstava.
- U prijevodu, zahvaljujući zadužnicama, vlastitom novcu, kreditima, partnerima i samom savezu kreiraju se takvi uspjesi - ističe Veštić.
Smatra da bi se dotacije sportskim udruženjima trebale izmjestiti u neovisno tijelo, pa bi se na taj način puno pravednije i lakše dodjeljivao novac.
- Sport je ionako marginaliziran. U resornom Ministarstvu iznosi manje od jedan posto, što je statistička greška. Moramo mu dati subjektivitet, zbog čega bi država trebala osmisliti okvir za njegovo funkcioniranje, nešto poput središnjeg državnog ureda - smatra Veštić.
S tim se slaže i Šarec, koji kaže kako se model po kojem HOO predstavlja ured za transmisiju novca savezima, a koji je uspostavio još Antun Vrdoljak, jednostavno potrošio.
- Sve će vam to reći u savezima, ali se javno boje ponoviti takve ocjene. Strahuju od odmazde iz HOO-a, zakašnjenja oko isplata ili da im se novac djelomično ne odobri. Tako rukovodstvo sitnim dotacijama stvara glasačku mašineriju na županijskim i lokalnim razinama i održava status quo - kaže Šarec, ističući kako je u posljednje vrijeme razvidna sve veća pobuna pojedinih saveza protiv nepravednog sustava dodjele sredstava.
Unatoč tome, nije optimističan kad je riječ o Skupštini HOO-a, na kojoj bi u listopadu članovi trebali odabrati ‘novo’ rukovodstvo.
Nadležna tijela pri Ministarstvu obrazovanja i sporta i ove su godine dala niz negativnih opaski na financijski izvještaj i rad Hrvatskog olimpijskog odbora što bi, izvjesno je, opet moglo dovesti do negativnog očitovanja na izvršnoj i zakonodavnoj razini. Time krovna sportska organizacija u Hrvatskoj riskira da ostvari jedan od najdužih negativnih nizova odbacivanja izvještaja u povijesti domaćeg parlamentarizma. Barem u teoriji, jer otkako je uspostavljena vlada Tihomira Oreškovića ta se mišljenja nisu tražila od resornog ministarstva. Tako je zasad izbjegnuta mogućnost da se po četvrti put na nadležnim saborskim odborima i u samom parlamentu ne usvoje dokumenti organizacije koju već 14 godina vodi bivši premijer Zlatko Mateša. No čak i da do toga dođe, u zakonu ne postoji odredba koja bi uvjetovala neke promjene u HOO-u, što će reći da su mišljenja Sabora zapravo savjetodavne naravi. Kao ključan problem u pravilu se spominje Sportska televizija (SPTV).
Projekt koji je HOO pokrenuo koncem 2010. po mnogima je odavno posrnuo, ali se i dalje redovno (re)emitira, iako prema financijskim pokazateljima postaje sve veći uteg koji prijeti sustavu sportskih dotacija, kako javno upozoravaju pojedini kritičari poteza u HOO-u. Prije nekoliko dana tajnik HOO-a Josip Čop to je na HTV-u odlučno demantirao, ističući kako televizija nema nikakvog utjecaja na poslovanje Odbora. No prema podacima Poslovne Hrvatske, HOOTV d.o.o., tvrtka preko koje je Sportska televizija osnovana, ima trenutno tekuće obaveze od 48,3 milijuna kuna, što je veći iznos od svih dotacija koje Odbor dodjeljuje svim savezima u Hrvatskoj na godišnjoj razini za natjecanja i pripreme.
Televizija je generirala preko 70 milijuna kuna gubitaka. Od lani banka direktno tereti hoo kao jamca za kredite, pa su im u nekoliko navrata blokirali račun. hoo više ne ispunjava svoju funkciju i vrlo se često događa da neki sportaši ne mogu ići na svjetska i europska prvenstva ako se sami ne snađu – kaže Marin Šarec
Dodatni problem je u tome što su nadzori u više navrata utvrdili kako je HOO dio financija iz igara na sreću, između 100 i 120 milijuna kuna koje se, između ostalog, raspodjeljuju na niže instance sportskih saveza, koristio za rad televizije. No dosadašnje sugestije iz Ministarstva u HOO-u se opovrgavaju i nisu uvažene. Upravo suprotno, HOO već duže vrijeme ovu komercijalnu televiziju nastoji uglaviti u javne potrebe u sportu, tvrdeći kako ona služi njegovoj promociji. Država pak smatra kako financiranje komercijalne televizije, odnosno trgovačkog društva, ne može biti javna potreba u sportu, što je također protivno Statutu HOO-a. Sličan stav imaju i prema argumentu HOO-a da troše vlastiti novac, mahom dobiven od marketinga, jer bi i te financije trebali preusmjerit na svoju osnovnu djelatnost – sport i sportaše.
Posljednje dvije godine na SPTV-u drastično su pali prihodi od oglašavanja, pa je došlo do otpuštanja većine zaposlenika. Početkom 2014. godine Odašiljači i veze su zbog duga prekinuli odašiljanje na neko vrijeme. Ostali su dužni i Agenciji za elektroničke medije za koncesijsku naknadu od nekoliko stotina tisuća kuna. U međuvremenu je HOO od Agencije tražio i dobio promjenu programskih osnova, nakon što su utvrđeni minimalni uvjeti za njihovo djelovanje – jedna prijavljena novinarka s urednom isplatom plaće i doprinosima. Promijenio se i sadržaj programa, pa je primjerice svojevremeno uveden dio program Al Jazeere. Velik uteg su i tri kredita, jer se kasni s otplatom rata. Poslovanje SPTV-a i nakladnika sada ovisi o dobroj volji kreditora i povremenom strpljenju institucija poput Odašiljača i veza.
Unatoč svemu, HOO u svom izvještaju za 2015. godinu i dalje navodi SPTV kao ključni aspekt svog programa promocije sporta u narednih nekoliko godina. S druge strane demantiraju višegodišnje navode da ovaj projekt i njegovi gubici idu na štetu samih sportaša. Prema mišljenju Marina Šareca, urednika portala Olimpijci.hr, to baš i ne stoji. On kaže kako su, unatoč prvotnim obećanjima, iz HOO-a najprije davali pozajmice za televiziju, da bi ih onda pretvorili u temeljni kapital od 13 milijuna kuna. Ističe da se novac na početku, kad nije bilo kontrole, prebacivao iz minulih godina, pa bi se radila korekcija državnih sredstava, bez ikakvih programskih osnova.
- U posljednjem razdoblju pojavljuje se sve više problema: HOO novac ponekad ne prosljeđuje sportu jer moraju servisirati neke privatne obaveze, pa i isplaćivati rate kredita za SPTV - ističe Šarec i dodaje da je u posljednje dvije godine to eskaliralo.
- Televizija je generirala preko 70 milijuna kuna gubitaka. Od lani banka direktno tereti HOO kao jamca za kredite, pa su im u nekoliko navrata blokirali račun. HOO više ne ispunjava svoju funkciju i vrlo se često događa da neki sportaši ne mogu ići na svjetska i europska prvenstva ako se sami ne snađu - govori Šarec, koji je svojevremeno radio na SPTV-u, projektu koji je po njegovu mišljenju propao još u rujnu 2012., nakon Olimpijskih igara koje su prenosili.
- Nisu omogućili partnere i dostatne financije, iako su ih stalno najavljivali - kaže Šarec.
Smatra da postoji puno problema vezanih uz HOO-a, a posebno se izdvaja činjenica da mandati upravljača nisu ograničeni, pa Zlatko Mateša teoretski može biti doživotno predsjednik.
- Čovjek pusti korijene nakon 14 godina i stvara grupaciju ljudi koja bespogovorno glasa o svemu. Druga je stvar totalna birokratizacija HOO-a, koju je uglavnom provodio glavni tajnik Josip Čop, bez kojega se ne može ništa raditi u savezima - tvrdi Šarec, navodeći SPTV kao ključan problem višegodišnjeg sukoba HOO-a s državom.
Početkom 2013. godine iz Ministarstva su zatražili sistematizaciju radnih mjesta u HOO-u, a Čop im taj dokument nije želio dostaviti, pa je HOO-u i hrvatskom sportu bio stopiran prijenos 105 milijuna kuna od igara na sreću. Pokazalo se da je Čop tada zarađivao 45.338 kuna bruto, odnosno 20.094 kune neto. Od tada redovito dobivaju negativne ocjene, dok isplate povremeno kasne. Zbog umanjenja svote HOO je čak prijavio Ministarstvo i bivšeg doministra Tomislava Paškvalina, ali je prijava u potonjem slučaju odbačena na više instanci. Prema neslužbenim informacijama, HOO je za ovo parničenje tražio naknadu troškova u iznosu od 470.000 kuna od tuženog Ministarstva. Iako je tužba odbačena, tadašnji ministar Vedran Mornar odobrio je uskraćene milijune, izazvavši kontroverzu u javnosti jer je novac uplatio mimo jasnih pravila i propisa. Željko Jovanović poslao je pak za svog mandata dokumentaciju iz HOO-a DORH-u, optužujući rukovodstvo HOO-a za nenamjensko trošenje državnog novca.
Za ovu smo godinu dobili manji iznos od onoga koji je hoo platio za sp tv. Osim toga, novac se transferira bez kriterija. Nama se na taj način već godinama uskraćuju milijuni – govori Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, čiji su članovi osvojili trećinu medalja na minuloj Olimpijadi
- Dokumente smo slali jer nismo bili zadovoljni transparentnošću poslovanja i jer je naš nadzor utvrdio da se dio sredstava iz proračuna troši na Sportsku televiziju. Htjeli smo da novac ide za sportaše, a ne na komercijalni projekt. On je u početnim koracima bio dobra ideja, ali se ona u međuvremenu izjalovila - kaže Jovanović, koji je ubrzo ušao u javni sukob s vrhom HOO-a.
- Vrijeđali su me na nacionalnoj osnovi, sugerirajući da želim uništiti sve što je hrvatsko, pa tako i nacionalni sport, valjda u želji da ta priča natkrije sve dobro što smo radili Petar Skansi i ja - govori Jovanović.
Dodaje da su oformili tim koji je trebao izraditi Nacionalnu strategiju sporta, ali da se s njihovim odlaskom s time stalo. Riječ je o ključnom dokumentu koji se donosi već devet godina. U Milanovićevoj vladi su najavili njegovo donošenje, ali to još nije ostvareno.
Ovakav razvoj situacije plodno je tlo za stalne izjave iz HOO-a da država nema okvir na temelju kojeg bi postupali, ali i za istupe njihovih kritičara, koji godinama upozoravaju kako se sredstva HOO-u dodjeljuju mimo bilo kakvih kriterija. No prošle je godine proceduru i raspravu prošao pravilnik koji propisuje metodologiju programa Ministarstva. On na koncu nije donesen, što je bila i primjedba Državne revizije. Dok predstavnici sportskih saveza javno reagiraju obično kad dođe do drastičnog kašnjenja stipendija ili kad krovno sportsko tijelo ne omogući elementarne uvjete sportašima da odu na natjecanja, što se desilo u nekoliko navrata ove i minule godine, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Ivan Veštić ne bira vrijeme za kritiku postojećeg sustava, od države do HOO-a.
- Za ovu smo godinu dobili manji iznos od onoga koji je HOO platio za SPTV. Riječ je o savezu čiji su članovi osvojili trećinu medalja na minuloj Olimpijadi - poručuje Veštić, dodajući da je problem što nisu uključeni u dodjele sredstava za vlastito funkcioniranje.
- Oni nam daju naš novac po vlastitom nahođenju i ne uključuju nas u postupak, što je jedna od ključnih grešaka. Osim toga, novac se transferira bez kriterija. Nama se na taj način već godinama uskraćuju milijuni. Da postoje kriteriji, stvar bi bila druga - kaže. Savez je za Olimpijadu dobio 80.000 kuna programskih sredstava.
- U prijevodu, zahvaljujući zadužnicama, vlastitom novcu, kreditima, partnerima i samom savezu kreiraju se takvi uspjesi - ističe Veštić.
Smatra da bi se dotacije sportskim udruženjima trebale izmjestiti u neovisno tijelo, pa bi se na taj način puno pravednije i lakše dodjeljivao novac.
- Sport je ionako marginaliziran. U resornom Ministarstvu iznosi manje od jedan posto, što je statistička greška. Moramo mu dati subjektivitet, zbog čega bi država trebala osmisliti okvir za njegovo funkcioniranje, nešto poput središnjeg državnog ureda - smatra Veštić.
S tim se slaže i Šarec, koji kaže kako se model po kojem HOO predstavlja ured za transmisiju novca savezima, a koji je uspostavio još Antun Vrdoljak, jednostavno potrošio.
- Sve će vam to reći u savezima, ali se javno boje ponoviti takve ocjene. Strahuju od odmazde iz HOO-a, zakašnjenja oko isplata ili da im se novac djelomično ne odobri. Tako rukovodstvo sitnim dotacijama stvara glasačku mašineriju na županijskim i lokalnim razinama i održava status quo - kaže Šarec, ističući kako je u posljednje vrijeme razvidna sve veća pobuna pojedinih saveza protiv nepravednog sustava dodjele sredstava.
Unatoč tome, nije optimističan kad je riječ o Skupštini HOO-a, na kojoj bi u listopadu članovi trebali odabrati ‘novo’ rukovodstvo.
