Amerika i Velika Britanija te EU zemlje tzv. prve brzine, pokazuje se, nisu sposobne pravodobno, u dovoljnim količinama i barem po istim cijenama nadoknaditi Europljanima energente i hranu što im je sankcijska politika SAD/EU/NATO-a i „partnera“ zabranila nastaviti kupovati u Rusiji.
E, neću više kupovati kruh u kvartovskoj pekarnici po 10 kuna za štrucu, jer ne podnosim prodavača, nego ću ići automobilom na drugi kraj grada po istu štrucu kruha za 18 kuna! I da je taj manje-više goljo na prosječnoj plaći upravo osvojio milijunski zgoditak na lutriji, a nije niti će ikad, bilo bi to blesavo razmišljanje iz čisto zdravorazumskih razloga, o ekonomskim da se i ne govori. Neću jeftinije, bez dodatnog troška za benzin i tu pod nosom, već… Ruski je šef diplomacije Sergej Viktorovič Lavrov, prenosi informativna agencija TASS, nakon pregovora s omanskim vlastima neki dan kazao novinarima u povodu sve novih i novih paketa tzv. sankcija Ruskoj Federaciji: „Neka Zapad sada plaća energente znatno više no što je plaćao nama i neka objasni svom stanovništvu zašto će biti sve siromašnije. Rusija ima sasvim dovoljno kupaca energenata izvan kruga zapadnih zemalja, pa će trgovati s njima“. Svjetski mediji objavljuju da, otkako je izbio rat u Ukrajini, dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Kina i Indija, s ukupno cca 2,5 milijardâ stanovnika ili trećinom od svih žitelja na planetu – enormno povećavaju zalihe/uvoz nafte, plina i strateških resursa iz Rusije. Ta zemlja i Kina već grade golemi plinovod, vrijedan cca 400 milijardâ dolara za trajniju i sigurnu opskrbu, koje se iz ruskih praktično neiscrpnih i jeftinijih izvora EU naprasno želi odreći po nalogu iz Bijele kuće. Na šestom paketu zapadnih tzv. sankcija o zabrani uvoza ruske nafte je zapelo, jer nekoliko zemalja EU-a (npr. Mađarska, Slovačka, Češka…) ne žele eutanazirati svoja gospodarstva za volju Washingtona i Bruxellesa koji sinergijski žele uništiti rusku ekonomiju.
Zbog nekolicine ljudi na pozicijama globalne moći i utjecaja, ali očito bez pameti i osjećaja za to što bi uistinu trebala biti tzv. međunarodna pravila i norme, svijetu prijeti klimatsko, ekonomsko i moralno „konačno rješenje“U osnovici cjelokupne SAD/EU/NATO-ove i akcije zapadnih „partnera“ – pod izgovorom tzv. sankcijskog, zapravo ratnohuškačkog „kažnjavanja ničim izazvanog ruskog zločinačkog agresora na suverenu Ukrajinu“ („ničim izazvanog“, sic transit!?) sasvim je banalna, ali i desetljećima cizelirana imperijalna strategija kapitalističke grabeži. U korist američkog megakorporativnog kapitala i polit-ekonomske dominacije na tržištu od cca 500 milijuna potrošača na Starom kontinentu s kojeg je Uncle Sam useljenjem „pospanog Joea“ (Twitteraševa posprdnica) u Ovalni ured nakanio istjerati Ruse i Kine. Luciferovski zlobno i pokvareno, oceanom ukrajinske krvi, spaljenom/preoranom zemljom i milijunima raseljenih, a to se pravodobno moglo izbjeći da je prije 24. veljače 2022. bilo zrele nacionalne svijesti, geostrateške pameti i liderske odgovornosti bivšeg tv-komedijaša Volodimira Zelenskog. Kojemu je američka figa u džepu bila prihvatljivija od ruske tzv. crvene crte SAD/NATO-ovim nuklearnim projektilima na rusko-ukrajinskoj granici. Uncle Sam – vidi revolveraškog mentaliteta Divljeg zapada! – optužuje Ruse i Kineze da „šire svoj utjecaj“ (sic transit) kao da je „širenje utjecaja“ ekskluzivno vlasništvo ili pravo samo SAD-a. Nikako prirodno pravo svake zemlje na planetu konkurirati, natjecati se proizvodima, uslugama, znanjem, resursima i time, naravno, širiti svoj utjecaj. Postoje međunarodno dogovorena pravila igre, pa…
Prirodno je uvijek u prednosti onaj koji zna i ima u odnosu na onoga koji ne zna i nema. Na veliki očaj i zavist revolveraško-megakorporativnog kapitalizma, Ruska Federacija, najveća zemlja na svijetu i najbogatija resursima – od energenata o kojima bitno ovisi opstanak civilizacija do hrane, dragocjenih minerala, metala, etc. – dokazano ne oskudijeva ni pameću niti vojnim potencijalima za obranu toga što znâ i ima. Kultura i umjetnost, znanost, etc. su povijesno u duhovnim temeljima ljudskog roda uvjerljivije, dulje i snažnije, nego Uncle Samove u vrlo nategnutih tristotinjak godina… Istodobno, SAD može tzv. sankcijama Kini zbog „dampinških cijena, tehnološke krađe i kršenja međunarodnih pravila trgovinske razmjene i investicija“ (npr. megaprojekt tzv. Novi put svile u zemljama što su ih kreditno otpisali Svjetska banka, MMF i ti zelenaši) samo staviti soli na rep marljivosti žitelja i vodstvu najmnogoljudnije zemlje na svijetu (globalno prva po umjetnoj inteligenciji, osvaja Svemir, etc.) u bildanju BDP-a i suficita konkurentnim proizvodima i uslugama. Energetski samonedostatna, a potrebita radi ekonomskog rasta, Kina ima jake razloge i interesne alate za ne samo ohladiti proturuski Zapad kada ju ucjenjuje zbog suradnje s Rusijom u uvjetima ukrajinske krize nego i sasvim prostoseljačku ekonomsku računicu: i dalje će kupovati jeftiniji kruh u svom kvartu no trošiti benzin za skuplju štrucu na drugom kraju grada. Bliže, jeftinije, sigurnije…
Za tu računicu napretka ne treba čak ni srednja stručna škola, kamoli fakultet ili doktorat znanosti npr. tipa hrvatskoga novopečenog ministra gospodarstva koji još nije počeo graditi u Zagrebu obećanu tvornicu lijekova protiv karcinoma. Nešto je slično kineskomu suverenističkom osloncu na ruske energente unatoč američkom bijesu i prijetnjama bio je mađarski premijer Viktor Orbán sasuo u lice Zelenskom, pa onda dignuo tlak proturuski vrlo kočopernoj u zadnje vrijeme Ursuli von der Leyen, kolateralno i premijeru Andreju Plenkoviću zbog „oduzetoga mađarskog mora“. Mađarskoj je prva briga nacionalna ekonomija, a njezino stanje zdravlja ovisi o sigurnoj, dostatnoj i čim jeftinijoj opskrbi naftom i plinom iz susjednoga, ruskog dvorišta, a ne jalova solidarnost pristajanjem uz zapadne tzv. sankcije Rusiji, čime bi dugoročno usosila sebe, a Moskvi bi naudila kao da je komarac upiknuo slona. Sic transit. Što bi, tvrdi Orbán, prouzročilo ogromne štete mađarskom gospodarstvu, možda i kolaps, a nacionalni gubitak ne kane podmiriti ni „pospani Joe“ niti budni Plenkovićevi „draga Ursula“ i „dragi Charles“. Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell priznao je u povodu propasti šestog (naftnog) paketa tzv. sankcija Rusiji da te mjere imaju i vrlo neugodan učinak financijskog, tržišnog i svekolikog ekonomskog bumeranga u zapadnim zemljama koje ih primjenjuju, ali su „neophodne radi zaustavljanja ruskoga ratnog stroja“. Što je čista glupost.
Primjereno temeljnom prirodnom zakonu, najprije će nestajati manji i slabiji – kojih je, doduše, većina na svijetu, ali šute kao da ih se ne tiče nabacivanje tzv. (protu)sankcijskim bumerangom bogova raja i pakla – a potom redom padaju i ostali. Nitko neće biti pošteđenVodeći u Bruxellesu, je li, indikativno, ni abera o sve bolnijim štetama gospodarstvu i državnom proračunu Bijedne Naše uvlačenjem zemlje u tzv. sankcije, pa je HDZ-Plenkovićeva vlada prisiljena na mazohistički potez: rebalans državnog proračuna. Mazohistički zato što – boli, jooooj, kako boli, jako boli! – neodgovorno i nesuverenistički, sasvim protivno npr. mađarskom stajalištu, pristaje trpjeti veliku, dugoročnu štetu koju prevaljuje na svih još neiseljenih manje od 3,9 milijuna žitelja RH te im izravno srozava životni standard. „Do rebalansa proračuna je moralo doći“, pokušao je premijer Plenković objasniti na pressici zašto je nakon samo četiri i pol mjeseca bio potreban bolan rez kojim će se proračunski manjak povećati na gotovo 14 milijardâ kuna, „jer su nas dočekali novi, nepredviđeni troškovi. Prije svega funkcioniranje zdravstvenog i mirovinskog sustava, saniranje posljedica narušavanja sigurnosnog stanja u Europi, agresija na Ukrajinu, prihvat naravno ukrajinskih izbjeglica, osiguranje zaliha plina, nabava robnih zaliha…“ Tom se financijskom ekshibicijom povećavaju prihodi za 6,6 milijardâ kuna, a rashodi za 10,9 milijardâ. Prijedlogom izmjena držanog proračuna RH za 2022. i projekcijama za 2023. i 2024. proračunski će deficit opće države po ESA metodologiji porasti za 1,4 milijarde kuna, na 13,4 milijarde ili 2,8 posto BDP-a. Udio javnog duga u BDP-u nastavlja se smanjivati: ove godine za 3,6 postotnih bodova u odnosu na lani i iznosit će 76,2 posto.
Po riječima državnog blagajnika Zdravka Marića, najviše novca – cca četiri milijarde kuna – slit će se u zdravstvenu vreću bez dna. U cijeloj toj priči na razvojnoj nizbrdici, hrvatskim se građanima – više/bolnije no u bogatijim zemljama EU-a – ne piše dobro budući da će, upregnuti u troškovna kola zapadnih tzv. sankcija, biti prisiljeni znatno dublje, na štetu zdravlja i osnovnih životnih potreba, nacionalne sigurnosti (čl. 5. NATO-sporazuma mačku o rep) i standarda, zavlačiti ruku u ionako već prazne džepove ne bi li premijeru Plenkoviću iskamčili u „pospanog Bidena“, „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ tople osmijehe i „prijateljska“ tapšanja po ramenu. A nitko im od tih – kod kuće i vani – neće objasniti zašto će biti sve siromašniji i sve nesigurniji u apsurdnom svijetu opet tzv. željeznih zavjesa, žilet-žice i raketnih rampâ podijeljenog planeta. Nitko iz Banskih dvora, kamoli Plenković osobno, već tjednima ne govori javnosti zašto je između Rijeke i Omišlja na Krku usidren ogromni tanker „ARC1“ pod panamskom zastavom pun sirove navodno iranske nafte, a nitko mu se ne usudi približiti navodno iz straha od američke odmazde budući da su Ameri samovoljno uveli embargo na izvoz iranske nafte zbog tzv. nuklearnog spora s tom zemljom.
Ali, embargu se nije pridružio EU, pa… Ako je istina da tanker prevozi naftu (navodno čak 57.664 tone) posredovanjem/narudžbom kompanije Delta Oil International hrvatskog „šeika“ Ivana Čermaka (koji pak šuti o svemu tomu) i skladištenja u Janafu, s kojim Čermak ima niz ugovora, u čemu je zapravo problem da su svi digli ruke od tankera „ARC1“, koji se nalazi na sidrištu od 10 svibnja? Bez nafte, je li, ne mogu ni RH, ni EU niti zemlje izvan njihovih granica, što potvrđuje i propast šestog paketa zapadnih tzv. sankcija Rusiji, a zasad se ne znâ je li nafta u „ARC1“ za nekoga u EU ili izvan. Novinarka Večernjeg lista Sandra Veljković tvrdi da, „ako je u njemu iranska nafta, nema šanse da će je iskrcati“ i „teško da će ju primiti itko u EU, pogotovo ako SAD ima informacije o pokušaju kupnje, iskrcaja ili prodaje energenta koji je pod američkim sankcijama“. Iranska je nafta nepoželjna u Uniji „zbog američkih sankcija, a svi koji se usude trgovati, prevoziti ili iskrcati je, kao i banke koje provode plaćanja, riskiraju kazne i probleme na američkom tržištu, kao i narušavanje reputacije. Stoga i ne čudi potpuna šutnja oko tankera ‘ARC1’, od svih koji bi mogli imati bilo kakve veze s njim“.
Tzv. borba protiv terorizma je gadna američka izmišljotina (George W. Bush Mlađi i Tony Blair), čijim besmislom već neko vrijeme ista subverzivna kuhinja pokušava osmisliti tzv. novu ulogu obesmišljenoga zapadnog vojnog saveza NATO-aBi li „Hrvaticama i Hrvatima i svim ostalim građankama i građanima RH“ (sic transit) život bio hranjiviji, sigurniji, standard izgledniji, jednosmjerne iseljeničke karte iznimka, rode zaposlenije, a crna žetelica rjeđa gošća da se premijer Plenković hrvatskije/orbanovskije odnosi prema „dragoj Ursuli“ i „dragom Charlesu“ kada samoubilački po svojih pola milijarde potrošača na tržištu EU-a lakovjerno bacaju na kušnju radi pristajanja uz Uncle Samovu vojno-ekonomsku doktrinu izolacije ili izbacivanja Rusije, Kine, Irana, Kube, Venezuele, etc. iz međunarodne konkurencije? Da je Twitteraš, kažu, dobio drugi mandat u Bijeloj kući, ni rata u Ukrajini ne bi bilo. A da je 2016. godine stranačka proturuska jastrebica Hillary Clinton nadigrala Bidena, jamačno bi već minutu po njezinom „So help me God“ izbio Treći svjetski rat, nukleatni armagedon. I danas više ne bi imao tko spominjati tzv. sankcije, ni SAD, EU, NATO, Rusku Federaciju… Niti bi Plenković morao nasmijavati javnost svojim ulizničkim dopisivanjem s „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ – Milanović tvrdi da Plenković pikira jedno ili dva glavna mjesta u Bruxellesu, koja može zaboraviti ne bude li se ponašao krajnje poltronski – jer ni oni više ne bi postojali.
Ako se svijet sada mora opredjeljivati za ili protiv Americe First! – vrlo egoistične inačice teorija Zbigniewa Brzezinskog, Henryja Kissingera i takvih o „američkom 21. stoljeću“, „šahovskoj ploči“, „Euroaziji od Lisabona do Vladivostoka“, etc – jer mu u protivnom nema mjesta na reljefu tzv. novoga svjetskog poretka, što uključuje milijarde nečega za oružje i masovno ubijanje po SAD/NATO-ovim standardima umjesto za bolji život, zdravlje, učenje, kulturu, sport, tzv. miroljubivu koegzistenciju, mir i sigurnost na planetu, onda svijetu nema budućnosti. Ma što mislili ratni bubnjari i nalarfani plesači oko ukrajinske vatre. Švedska i Finska su riskirale doliti nešto kerozina na tu, ali možebitno i znatno opasniju vatru odlukom o ulasku u NATO, čime ta vojna alijansa udvostručuje kilometražu svoje granične prijetnje sigurnosti i teritorijalnog integriteta Ruske Federacije, tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (Slavko Kulić). Istodobno, Austrija je odbila ideju o ulasku u NATO. „Imamo potpuno drukčiji geografsku situaciju“, izjavio je austrijski ministar vanjskih poslova Alexander Schallenberg nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Bruxellesu. „Imamo i potpuno drukčiju povijest i vjerijem da se to mora uzeti u obzir. No, to ne znači da je Austrija politički neutralna i da neće poduzeti potrebne mjere za nacionalnu sigurnost.“
Zapadne ekonomske, komunikacijske, financijske, kulturne, sportske i sva sila inih tzv. sankcija Ruskoj Federaciji, uključivo blokade/otimanje privatne i državne pokretne i nepokretne imovine u inozemstvu alibijem kažnjavanja izolacijom i izopćenjem „agresora na Ukrajinu“ iz tzv. međunarodne zajednice, istina, itekako će naštetiti Rusiji i njezinim blizu 150 milijuna žitelja, ali itekako i svima koji su ih smislili i provode. Radi se o sankcijskom bumerangu s ugrađenom greškom u materijalu. Ni SAD i prekomorski „partneri“ SAD/EU/NATO-a neće proći lišo, ni ostatak svijeta koji se pretvara da ga se ukrajinski rat ne tiče neće biti neokrznut krizom, a najveći ceh će dugoročno plaćati žitelji EU-a, osobito razvojno slabije države kao što je Bijedna Naša. Na repu po svim ključnim sastavnicama demokracije i gospodarskog napretka, kritično podijeljena i posvađana čak i na samom državnom vrhu, depresivnih i razočaranih žitelja… Ako je vjerovati glavnom tajniku UN-a Antóniju Guterresu, koji moli i kumi Ruse da puste milijune tona žita, ulja i ine hrane iz blokirane Odese i drugih ukrajinskih luka, svijetu prijete glad – osobito u Aziji, na Bliskom istoku, u Africi… – te krizne nestašice sve skupljih energenata, srozavanje životna standarda i još neviđene civilizacijske nepogode. Sankcijski bumerang.
Globalna prijetnja međunarodnim pravilima i normama, svjetskomu miru i sigurnosti desetljećima ne dolazi iz Moskve, Pekinga, Minska, Damaska, Havane, Caracasa , nego iz Washingtona i „partnerskih“ metropola bivših kolonijalnih gospodaraEnormno je porastao trošak aviokompanija zbog uzajamnih tzv. sankcija Rusiji i Zapadu zabranama preleta civilnim zrakoplovima, koji moraju letjeti znatno duže, skuplje, trošiti više goriva, kompanije plaćati znatno skuplja osiguranja, takse… Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede. Recimo, avio let Helsinki-Tokyo je zbog tzv. sankcija, ukrajinskog rata i kojekakvih zabrana duži čak 5000 kilometara. Mnoge međunarodne linije uključuju međuslijetanja radi dopune goriva i tehničkih potreba. Ekonomske štete se mjere milijardama i u Rusiji, gdje je dobar dio flote prizemljen, ali i na Zapadu. I najrazvijenije države neće i treći put spašavati aviokompanije ogromnim svotama dodatnog novca, pa je pitanje koliko politički i vojni nerazum mogu izdržati ekonomsko ljuljanje svojih gospodarstava eda bi notorne budale, ovnovi na sigurnosnom brvnu Plavog planeta dokazali koliko uistinu ne drže do krhkosti grane na kojoj sjedi čovječanstvo.
Mediji s one strane Velike bare, a prenose i europski, izvješćuju da su potrošačke cijene u SAD-u porasle 8,5 posto i jamačno će još rasti, da su rat u Europi, energetski poremećaji i zbog pandemije i inflacije izazvali potrese na Wall Streetu, da se Zapadom širi strah od sasvim izglednog vrlo bolnog rasta kamata na zaduženja za strateške potrebe… Sankcijski bumerang se očito vraća. Svijet se ljulja na rubu i očekivati je vrlo brzo znatno pogoršanje na svim područjima života i međunarodnih odnosa. Cijene hrane i energenata u Uniji, ali i drugim europskim zemljama lete u nebo. Rusija protusankcijski zatvara ventile na plinovodima i naftovodima energetski najovisnijima u Uniji, izvozu hrane i umjetnih gnojiva, Bjelorusi također. Najrevniji u proukrajinskim filipikama vidljivo već posustaju pod udarima sankcijskog bumeranga, pomalo se već osjećaju nered, nesloga i otpor Bruxellesu i Washingtonu – Mađarska, Slovačka, Češka… – zbog enormnih troškova te gospodarskih i razvojnih poremećaja prouzročenih zapovijeđenim mjerama izolacije Ruske Federacije. Njemačka oporba se grozi kancelaru Olafu Scholzu jer da, protivno svojim tvrdnjama, ne šalje oružje u Ukrajinu. Transport ukrajinskog žita, uljarica i ine robe znatno je otežan zbog različite širine željezničkih pruga u Ukrajini i Uniji, tako da se roba mora pretovariti na granici…
Amerika i Velika Britanija te EU zemlje tzv. prve brzine, pokazuje se, nisu sposobne pravodobno, u dovoljnim količinama i barem po istim cijenama nadoknaditi Europljanima energente i hranu što im je sankcijska politika SAD/EU/NATO-a i „partnera“ zabranila nastaviti kupovati u Rusiji kako bi se Vladimiru Vladimiroviču ispraznilo državni proračun, zaustavilo ratni stroj, natjeralo Ruse na gladovanje i izolacijsku osamu i time srušilo vlast u Kremlju radi nekog prozapadnog anti-Putina koji će čiste „demokratske svijesti i savjesti“ objeručke dočekati tzv. multikorporativni kapitalizam Uncle Sama i „partnera“!? Kao koncesionara na neodređeno vrijeme ili, još bolje, vlasnika prirodnih i ljudskih resursa tzv. najunosnije nekretnine na svijetu. Istoga, koji više no profitabilno već četvrt stoljeća od pada Berlinskog zida „posluje“ u svim EU/NATO-ovim tzv. postkomunističkim zemljama te u njih dovlači rampe s nuklearnim projektilima uperenim prema Moskvi. Jer, ako neće Putin, Xi Jinping ili Kim Jong-un napasti Uniju s istoka, a zapadni obavještajci „pouzdano znaju“ da se Putin tek sprema ostvariti isti plan što se 1939.-1945. izjalovio Führeru, opravdano je NATO-ovo širenje prema Moskvi, jer je neprijeporno: Mali Zeleni će opasnim međugalaktičkim NLO-ima napasti EU isključivo s ruskog neba i ozemlja. U protivnom, čemu širenje NATO-a na Istok?
To je „mirotvorna alijansa“ (sic transit), samo što joj se danas zapravo ne znâ raison d’être budući da je NATO obesmišljen padom Berlinskog zida, raspadom SSSR-a/Varšavskog pakta i definitivno silaskom komunizma sa svjetske ideološke tzv. mainstream scene. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je na 80. dan „specijalne operacije u Ukrajini“ kazao da je „kolektivni Zapad objavio potpuni hibridni rat Rusiji i teško je predvidjeti koliko će trajati, ali je jasno da će posljedice osjetiti svi bez iznimke. Nisu nam strane sankcije, jer su gotovo uvijek bile tu u ovom ili onom obliku“. U slučaju da se NATO, ustvrdio je, „učlanjenjem Finske i Švedske približi ruskoj granici, Moskva je spremna na odgovor. Napori Zapada da izolira Rusku Federaciju osuđeni su na propast, jer ćemo pojačati suradnju s Kinom, Indijom, Alžirom, zaljevskim zemljama i drugima u svijetu“. Bijela kuća pak odjekuje ratobornim Bidenovim monopolističkim katonizmom: „Uostalom, mislim da Ruse i Kineze treba istjerati s europskog i šireg tržišta“, koji je antičkih dana iz istog razloga navodno opetovao rimski senator Marko Porcije Katon Stariji: „Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti“ (Cetterum censeo Karthaginam esse delendam). I to se dogodilo tzv. najvrjednijoj nekretnini tada poznatog svijeta („Biseru Sredozemlja“) u Trećem punskom ratu 146. godine p.n.e. No, Rim se nije usrećio tim povijesnim barbarizmom, baš kao što neće ni Zapad tzv. sankcijama. Batina, kažu, ima dva kraja, ali budale to ne znaju dok ne osjete.
Što će donijeti drastično sankcijsko razaranje ruske ekonomsko-političke Kartage, kineske, pa kontrasankcijsko američke, eurounijske te ostatka svijeta i naravno, posve na razvojnoj margini hrvatske, je li – ne želimo znati? Tek, rebalansom državnog proračuna, tvrdi financijski ministar Zdravko Marić, vlada RH očekuje gospodarski rast od samo tri posto, niži od očekivanog prie pola godine, te inflaciju cca osam posto ili triput višu od ranije predviđene. Ne krije ni velike rizike na na stavkama prihoda i rashoda koje će presudno ovisiti o energetskoj neizvjesnosti, lutrijskom kretanju cijena na tržištima sirove nafte i plina, hrane, većim izdacima za ukrajinske izbjeglice, naoružanje, „solidarne obaveze“ što ih propisuju SAD, EU i NATO. Bumerang tzv. sankcija itekako se već osjeća. Npr., nepredviđeni su trošak za porezne obveznike i 32 milijuna eura državnog jamstva Brodosplitu, spriječenom ispuniti obaveze ruskoj državnoj VTB banci. Vi nama tzv. sankcije, kažu Rusi, mi vama aktiviramo jamstva i naplaćujemo se iz državnog proračuna. Pet tisuća članova obitelji više od 1500 otpuštenih radnika ostaje bez stalnih mjesečnih prihoda… Što na to kažu Joe Biden, Ursula von der Leyen, Charles Michel, kuštravi Boris Johnson, Andrej Plenković…? A što bi, njima cent neće biti manje u novčaniku koji pune upravo oni što su ih ovi natjerali na oskudicu i glad.
Batina ima dva kraja. Dere Zapad po Rusima, al’ deru i Rusi po Zapadu, pa kom’ pita, kom’ tepsija!? Ne bi li udario zvučnu kontru Rusiji i Kini, Biden se – na krijesti svoje tzv. indo-pacifičke politike – bacio na hitno animiranje članice Udruge država jugoistočne Azije (ASEAN) te na summitu u Washingtonu označio „početkom nove ere“ suradnju SAD-a s blokom od 10 azijskih država. U stilu America First! – objavio je azijskim sudionicima da će „veliki dio povijesti našeg svijeta u sljedećih 50 godina biti napisan u zemljama ASEAN-a, a odnos SAD-a s vama je budućnost u narednim godinama i desetljećima“. Iako, je li, upravo Indo-Pacifik živo pamti jeziva kolonijalna i postkolonijalna zla, pljačke resursa i rasističku diskriminaciju, kojima su žitelje desetljećima i stoljećima tlačili najprije zapadnoeuropski sad „partneri“ SAD/NATO-a i osobito SAD poslije Drugog svjetskog rata. Bidenova tzv. nova era u odnosima SAD-a i zemalja ASEAN-a na štetu Kine i kolateralno Rusije nema šansu budući da, protivno prepotenciji američke potpredsjednice Kamale Harris, SAD i zemlje ASEAN-a ne dijele „istu viziju za ovu regiju“ u kojoj izvanaseanski igrači itekako imaju svoje legitimne interese. Legitimnije no Uncle Sam s druge strane Pacifika ili zapadnoeuropski mu „partneri“. Ti igrači ne misle da SAD treba „ostati u regiji generacijama jamčiti slobodu mora koju Kina osporava“, odnosno da će se „zajedno čuvati od prijetnji međunarodnim pravilima i normama“. Sic transit. Nakon što je potpalio rat u Ukrajini, svi su izgledi da „pospani Joe“ kani potpaliti još kobniji s Kinom. Upravo je na protukineskoj turneji u tom dijelu svijeta, gdje masno laže: Korejce plaši agresijom Kim Jong-una, a u Japanu se junači kako će se SAD vojno angažirati, jer Tajvanu – međunarodno nepriznatoj državi otetoj Kini – prijeti skora agresija Xi Jinpinga, pa… Čudo jedno, sami agresori svugdje oko nas, a Uncle Sam (samopozvani) „branitelj i čuvar svjetske pravde“ kakvu osobno kroji!?
Globalna prijetnja međunarodnim pravilima i normama, svjetskomu miru i sigurnosti desetljećima ne dolazi iz Moskve, Pekinga, Minska, Damaska, Havane, Caracasa i tih, nego iz Washingtona i „partnerskih“ metropola bivših kolonijalnih gospodara zemalja tzv. trećeg svijeta. Destabiliziraju vlasti nepokornih lidera (Saddama Husseina i Muammara al-Gaddafija su mučki ubili), siju smrt, razaraju, istjeruju ljude s njihovih ognjišta radi kapitalističke tzv. multikorporativne pljačke tuđih dobara, što je i glavni uzrok terorizma u svijetu, jer se slabiji ne mogu drukčije braniti. I tzv. borba protiv terorizma je gadna američka izmišljotina (George W. Bush Mlađi i Tony Blair), čijim besmislom već neko vrijeme ista subverzivna kuhinja pokušava osmisliti tzv. novu ulogu obesmišljenoga zapadnog vojnog saveza NATO-a. Pa će osobno „pospani Joe“ neki dan bubnuti kako se sada pokazalo na Ukrajini, sukobu „zapadne demokracije i ruske autokracije“ (sic transit) koliko „nisu u pravu oni što propituju smisao postojanja NATO-a“. Austrija ne propituje, ali misli drukčije no Biden.
Zbog nekolicine ljudi na pozicijama globalne moći i utjecaja, ali očito bez pameti i osjećaja za to što bi uistinu trebala biti tzv. međunarodna pravila i norme kojih bi se – utemeljenih na pravdi, tzv. miroljubivoj koegzistenciji, miru i sigurnosti „svojih na svomu“ – morali svi pridržavati, svijetu prijeti klimatsko, ekonomsko i moralno „konačno rješenje“. Taj poguban udarac političko-vojne zloće i globalnoga (protu)sankcijskog bumeranga u općoj otimačini za tuđim. Nestašica sve skupljih energenata, hrane, vode za piće, čistog zraka, deficit ljudskosti… Primjereno temeljnom prirodnom zakonu, najprije će nestajati manji i slabiji – kojih je, doduše, većina na svijetu, ali šute kao da ih se ne tiče nabacivanje tzv. (protu)sankcijskim bumerangom bogova raja i pakla – a potom redom padaju i ostali. Nitko neće biti pošteđen. Pitanje je samo vremena, ne ishoda.
