Iako set policy mjera kojim Europska komisija želi potaknuti cirkularnu ekonomiju ne djeluje loše, moramo pripaziti da se EU ne nađe u situaciji u kojoj svi skupa smanjenim intenzitetom izrabljujemo majku Zemlju, a da još uvijek nismo riješili problem visoke nezaposlenosti. Ilustracija:Ilsostenibile.it
Europska komisija će sljedećeg mjeseca predložiti set policy mjera koje Europsku uniju trebaju potaknuti da postane tzv. cirkularna ekonomija, odnosno ekonomija koja svoje proizvode koristi na što je moguće održiviji način. To je dio strategije Europa 2020 kojom su definirani socio-ekonomski kriteriji za 2020. godinu, odnosno jedne od sedam njenih inicijativa, one o efikasnosti resursa. Ostalih šest, ukratko, tiču se poticanja inovacija (inovacijske unije), djelovanja
na obrazovne sustave te lakšeg zapošljavanja mladih, digitalnog tržišta, nove industrijske politike, djelovanja na tržište rada i inicijativa za inkluziju socijalno ugroženih skupina stanovništva1. Plan za cirkularnu ekonomiju se tiče utjecanja na poboljšanje efikasnosti javne nabave u smislu korištenih resursa te na recikliranje, o čemu se pričalo u toku nedavno održanog Green Weeka u Bruxellesu2.
Jedna od najznačajnijih ekoloških nevladinih organizacija, The European Environmental Bureau (EEB), hvali neke smjernice ovog opsežnog paketa policy prijedloga, a to uključuje "stopu od 70 posto recikliranja za komunalni čvrsti otpad, cilj da se 80 posto otpada od pakiranja reciklira do 2030. te zabranu odlaganja na deponij svih materijala koji se mogu reciklirati do 2025. godine". Udruga istodobno kritizira što se "cilj te zabrane odnosi samo na otpad od hrane, što se ne predlažu specifični ciljevi za ponovnu upotrebu te što nema postavljenog limita za spaljivanje"3.
Cirkularna ekonomija je socio-ekonomski sustav koji respektira okoliš time što dio prirodnih resursa, odnosno obrađenih sirovina, reciklira. Međutim, samoodrživost se time ipak ne može postići, budući da nam na tom putu stoji drugi zakon termodinamike, podsjećajući nas na rasap energije koji je sve teže kontrolirati4. Ipak, cirkularna ekonomija predstavlja šansu da se zemlje članice EU okrenu višim ekološkim standardima i time smanje utjecaj ekonomskih aktivnosti na neodrživo izrabljivanje prirodnih resursa te na ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu. Dok sadašnji sistem okoliš de facto koristi kao odlagalište otpada, praksa cirkularne ekonomije predstavlja napredak, ali pritom ipak ne izlazi iz okvira sistema kapitalističke proizvodnje kojemu su inherentne krize, ali niti prekomjerno iskorištavanje zemljinih resursa te ispuštanje ugljičnog dioksida - budući da je ekonomski rast u tom modelu još uvijek primaran.
Stoga, u smislu alternativnih opcija rješavanja društvene i ekološke krize s kojom se kao civilizacija suočavamo, ovaj model možemo shvatiti kao snažno reformistički u tehničko-tehnološkom smislu pokušaja smanjivanja protoka materijala i energije u ekonomiji, ali on je ipak znatno blaži od inicijative odrasta (eng. degrowth)5. Jer progresivni prijedlozi ipak imaju u sebi ugrađenu i komponentu preraspodjele dohotka od bogatijih prema siromašnijima te definancijalizaciju (kao smanjivanje utjecaja financijskog sektora u ekonomiji), kao i veći stupanj demokratizacije, uključujući onu ekonomsku. Nije sporno što se ova policy inicijativa time direktno ne bavi, već što sveobuhvatna strategija Europa 2020 već sada podbacuje kod ključnih indikatora stope zaposlenosti te stope rizika od siromaštva ili socijalne ekskluzije, što možemo uočiti pogledom na Eurostatove podatke. Model višerazinskog upravljanja Europske unije s inzistiranjem na stabilnosti cijena, dok Europska komisija često više vrednuje tržišnost od socijalno-demokratskih principa, očito daje društveno suboptimalne rezultate. Stoga moramo imati u vidu da ovakav model cirkularne ekonomije može biti savršeno komplementaran s raznim rješenjima. Pa tako i s novim, globalno unificiranim tipom kapitalizma kakav bi mogao nastati ako međudržavni sporazumi kao što su TTIP (Transatlantsko trgovinsko i
investicijsko partnerstvo), CETA (Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između EU i Kanade)6 ili, pak, TISA (Sporazum o trgovini uslugama7) budu potpisani.
Što se naše zemlje tiče, Hrvatska čak i unutar modela ekonomskog rasta nije izgradila socio-ekonomsku strukturu koja bi osigurala rast realnog BDP-a na dugi rok, već se on, u periodu prošlog desetljeća do 2008., održavao inozemnim zaduživanjem te financiranjem domaće neproduktivne potrošnje. Socio-ekonomski model koji je nastao u sebi je nekonzistentan i, pokazalo se, duboko ovisan o priljevu kapitala izvana te o klijentelističkim vezama iznutra8. Na taj način kaskamo i pri izgradnji jedne naprednije ekonomije kojoj bi imanentni bili principi cirkularnosti koje će poticati Europska komisija.
Ako malo zavirimo u indikatore produktivnosti resursa9 koji su mjerodavni za ocjenjivanje cirkularne ekonomije, vidimo da Hrvatska ne stoji dobro po pitanju onih indikatora efikasnosti resursa koji se izravnije tiču recikliranja. Iako još sama baza podataka nije do kraja popunjena, glavni indikatori su tu. Produktivnost resursa Hrvatske u zadnjoj godini za koju postoji podatak (2011.) je otprilike na 50 postotnoj razini 27 članica EU (EU27). Domaća materijalna potrošnja po glavi stanovnika u istoj je godini nešto manje od 30 posto niža od EU27. Emisije stakleničkih plinova u 2011. su bile oko 30 posto manje nego kod EU28. Energetska produktivnost, koja kazuje koliko se BDP-a proizvodi po jedinici potrošene energiji, skoro je 40 posto manja od EU28 u 2012. godini.
Što se tiče energetske ovisnosti, otprilike smo na razini EU28, a kod indikatora obnovljivih izvora energije čak i nešto bolji nego EU28. Po pitanju stope recikliranja Hrvatska je iznimno loša, budući da se nalazimo tek na oko trećinu prosjeka EU28 (2012.). Ekološki porezi koje Hrvatska prikuplja nešto su viši od ostalih zemalja EU po svojem udjelu u ukupnim porezima i socijalnim davanjima. Površine pod organskim uzgojem su tek na nešto više od 40 posto EU28 (2012.). Kod indikatora efikasnosti
mobilnosti, otprilike smo na razini ostalih zemalja EU ili pak pratimo njihove trendove (kod smanjenja emisije polutanata). Iako ne raspolažemo preciznim pokazateljima koji bi nam osvijetlili što se zbiva s javnom nabavom po pitanju efikasnosti korištenja resursa, već letimični pogled na najvažnijih tisuću predmeta javne nabave (koji nam daje udruga Vjetrenjača, i to za period od 1. srpnja 2009. do 1. studenog 2011.) pokazuje da se radi o proizvodima visokog energetskog intenziteta. Naime, među prvih pet predmeta su: građevinski radovi, usluge tehničkog projektiranja, električna energija, radovi na izgradnji cjevovoda, komunikacijskih i energetskih vodova te građevinski radovi, radovi na izgradnji temelja i radovi na izgradnji površinskog sloja autocesta, cesta10.
Sve u svemu, u smislu šanse koja se nudi, naznake ovog prijedloga cirkularne ekonomije od strane Ekonomske komisije ne djeluju loše - iako moramo paziti da se EU ne nađe u situaciji kada svi skupa smanjenim intenzitetom izrabljujemo majku Zemlju, a da još uvijek nismo riješili problem podzaposlenosti odnosno visoke nezaposlenosti, nejednakosti i ostalih socijalnih problema. Bilo kako bilo, ovu šansu i u Hrvatskoj trebamo objeručke prihvatiti. Te pripaziti da nam se među rukama umjesto cirkularne ekonomije ne nađe nekakav nedorečeni sustav kao cirkular...
1) European Commission (2010), "Europe 2020: A European strategy for smart, sustainable and inclusive growth"
2) http://www.euractiv.com/sections/circular-economy/eu-seeks-common-framework-circular-economy-302611
3) http://www.eeb.org/EEB/index.cfm/news-events/news/not-bad-but-can-do-better-leaked-eu-proposal-on-circular-economy/
4) Andersen, M. S. (2007), "An introductory note on the environmental economics of the circular economy", Sustainability Science, 2: 133-140
5) Vidjeti npr. članak Vincenta Liegeya, "Degrowth : a strategy to counter the crisis?"
6) Vidjeti http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/ceta-i-ttip-transatlantski-trojanski-konji
7) O tome vidjeti na Public Services International (PSI) (2014), "TISA versus public services"
8) Za potonje vidi Stubbs, P. and S. Zrinščak (2013), "Social Policy and Croatia's EU Membership: Glass half full or half empty?"
9) http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/REIs/REIs_EN_banner.html
10) http://nabava.vjetrenjaca.org/topPredmetNabave
Izvor: h-alter
Europska komisija će sljedećeg mjeseca predložiti set policy mjera koje Europsku uniju trebaju potaknuti da postane tzv. cirkularna ekonomija, odnosno ekonomija koja svoje proizvode koristi na što je moguće održiviji način. To je dio strategije Europa 2020 kojom su definirani socio-ekonomski kriteriji za 2020. godinu, odnosno jedne od sedam njenih inicijativa, one o efikasnosti resursa. Ostalih šest, ukratko, tiču se poticanja inovacija (inovacijske unije), djelovanja
na obrazovne sustave te lakšeg zapošljavanja mladih, digitalnog tržišta, nove industrijske politike, djelovanja na tržište rada i inicijativa za inkluziju socijalno ugroženih skupina stanovništva1. Plan za cirkularnu ekonomiju se tiče utjecanja na poboljšanje efikasnosti javne nabave u smislu korištenih resursa te na recikliranje, o čemu se pričalo u toku nedavno održanog Green Weeka u Bruxellesu2.
Jedna od najznačajnijih ekoloških nevladinih organizacija, The European Environmental Bureau (EEB), hvali neke smjernice ovog opsežnog paketa policy prijedloga, a to uključuje "stopu od 70 posto recikliranja za komunalni čvrsti otpad, cilj da se 80 posto otpada od pakiranja reciklira do 2030. te zabranu odlaganja na deponij svih materijala koji se mogu reciklirati do 2025. godine". Udruga istodobno kritizira što se "cilj te zabrane odnosi samo na otpad od hrane, što se ne predlažu specifični ciljevi za ponovnu upotrebu te što nema postavljenog limita za spaljivanje"3.
Cirkularna ekonomija je socio-ekonomski sustav koji respektira okoliš time što dio prirodnih resursa, odnosno obrađenih sirovina, reciklira. Međutim, samoodrživost se time ipak ne može postići, budući da nam na tom putu stoji drugi zakon termodinamike, podsjećajući nas na rasap energije koji je sve teže kontrolirati4. Ipak, cirkularna ekonomija predstavlja šansu da se zemlje članice EU okrenu višim ekološkim standardima i time smanje utjecaj ekonomskih aktivnosti na neodrživo izrabljivanje prirodnih resursa te na ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu. Dok sadašnji sistem okoliš de facto koristi kao odlagalište otpada, praksa cirkularne ekonomije predstavlja napredak, ali pritom ipak ne izlazi iz okvira sistema kapitalističke proizvodnje kojemu su inherentne krize, ali niti prekomjerno iskorištavanje zemljinih resursa te ispuštanje ugljičnog dioksida - budući da je ekonomski rast u tom modelu još uvijek primaran.
Stoga, u smislu alternativnih opcija rješavanja društvene i ekološke krize s kojom se kao civilizacija suočavamo, ovaj model možemo shvatiti kao snažno reformistički u tehničko-tehnološkom smislu pokušaja smanjivanja protoka materijala i energije u ekonomiji, ali on je ipak znatno blaži od inicijative odrasta (eng. degrowth)5. Jer progresivni prijedlozi ipak imaju u sebi ugrađenu i komponentu preraspodjele dohotka od bogatijih prema siromašnijima te definancijalizaciju (kao smanjivanje utjecaja financijskog sektora u ekonomiji), kao i veći stupanj demokratizacije, uključujući onu ekonomsku. Nije sporno što se ova policy inicijativa time direktno ne bavi, već što sveobuhvatna strategija Europa 2020 već sada podbacuje kod ključnih indikatora stope zaposlenosti te stope rizika od siromaštva ili socijalne ekskluzije, što možemo uočiti pogledom na Eurostatove podatke. Model višerazinskog upravljanja Europske unije s inzistiranjem na stabilnosti cijena, dok Europska komisija često više vrednuje tržišnost od socijalno-demokratskih principa, očito daje društveno suboptimalne rezultate. Stoga moramo imati u vidu da ovakav model cirkularne ekonomije može biti savršeno komplementaran s raznim rješenjima. Pa tako i s novim, globalno unificiranim tipom kapitalizma kakav bi mogao nastati ako međudržavni sporazumi kao što su TTIP (Transatlantsko trgovinsko i
investicijsko partnerstvo), CETA (Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum između EU i Kanade)6 ili, pak, TISA (Sporazum o trgovini uslugama7) budu potpisani.
Što se naše zemlje tiče, Hrvatska čak i unutar modela ekonomskog rasta nije izgradila socio-ekonomsku strukturu koja bi osigurala rast realnog BDP-a na dugi rok, već se on, u periodu prošlog desetljeća do 2008., održavao inozemnim zaduživanjem te financiranjem domaće neproduktivne potrošnje. Socio-ekonomski model koji je nastao u sebi je nekonzistentan i, pokazalo se, duboko ovisan o priljevu kapitala izvana te o klijentelističkim vezama iznutra8. Na taj način kaskamo i pri izgradnji jedne naprednije ekonomije kojoj bi imanentni bili principi cirkularnosti koje će poticati Europska komisija.
Ako malo zavirimo u indikatore produktivnosti resursa9 koji su mjerodavni za ocjenjivanje cirkularne ekonomije, vidimo da Hrvatska ne stoji dobro po pitanju onih indikatora efikasnosti resursa koji se izravnije tiču recikliranja. Iako još sama baza podataka nije do kraja popunjena, glavni indikatori su tu. Produktivnost resursa Hrvatske u zadnjoj godini za koju postoji podatak (2011.) je otprilike na 50 postotnoj razini 27 članica EU (EU27). Domaća materijalna potrošnja po glavi stanovnika u istoj je godini nešto manje od 30 posto niža od EU27. Emisije stakleničkih plinova u 2011. su bile oko 30 posto manje nego kod EU28. Energetska produktivnost, koja kazuje koliko se BDP-a proizvodi po jedinici potrošene energiji, skoro je 40 posto manja od EU28 u 2012. godini.
Što se tiče energetske ovisnosti, otprilike smo na razini EU28, a kod indikatora obnovljivih izvora energije čak i nešto bolji nego EU28. Po pitanju stope recikliranja Hrvatska je iznimno loša, budući da se nalazimo tek na oko trećinu prosjeka EU28 (2012.). Ekološki porezi koje Hrvatska prikuplja nešto su viši od ostalih zemalja EU po svojem udjelu u ukupnim porezima i socijalnim davanjima. Površine pod organskim uzgojem su tek na nešto više od 40 posto EU28 (2012.). Kod indikatora efikasnosti
mobilnosti, otprilike smo na razini ostalih zemalja EU ili pak pratimo njihove trendove (kod smanjenja emisije polutanata). Iako ne raspolažemo preciznim pokazateljima koji bi nam osvijetlili što se zbiva s javnom nabavom po pitanju efikasnosti korištenja resursa, već letimični pogled na najvažnijih tisuću predmeta javne nabave (koji nam daje udruga Vjetrenjača, i to za period od 1. srpnja 2009. do 1. studenog 2011.) pokazuje da se radi o proizvodima visokog energetskog intenziteta. Naime, među prvih pet predmeta su: građevinski radovi, usluge tehničkog projektiranja, električna energija, radovi na izgradnji cjevovoda, komunikacijskih i energetskih vodova te građevinski radovi, radovi na izgradnji temelja i radovi na izgradnji površinskog sloja autocesta, cesta10.
Sve u svemu, u smislu šanse koja se nudi, naznake ovog prijedloga cirkularne ekonomije od strane Ekonomske komisije ne djeluju loše - iako moramo paziti da se EU ne nađe u situaciji kada svi skupa smanjenim intenzitetom izrabljujemo majku Zemlju, a da još uvijek nismo riješili problem podzaposlenosti odnosno visoke nezaposlenosti, nejednakosti i ostalih socijalnih problema. Bilo kako bilo, ovu šansu i u Hrvatskoj trebamo objeručke prihvatiti. Te pripaziti da nam se među rukama umjesto cirkularne ekonomije ne nađe nekakav nedorečeni sustav kao cirkular...
Vladimir Cvijanović je član Grupe 22
1) European Commission (2010), "Europe 2020: A European strategy for smart, sustainable and inclusive growth"
2) http://www.euractiv.com/sections/circular-economy/eu-seeks-common-framework-circular-economy-302611
3) http://www.eeb.org/EEB/index.cfm/news-events/news/not-bad-but-can-do-better-leaked-eu-proposal-on-circular-economy/
4) Andersen, M. S. (2007), "An introductory note on the environmental economics of the circular economy", Sustainability Science, 2: 133-140
5) Vidjeti npr. članak Vincenta Liegeya, "Degrowth : a strategy to counter the crisis?"
6) Vidjeti http://www.h-alter.org/vijesti/uvodnik/ceta-i-ttip-transatlantski-trojanski-konji
7) O tome vidjeti na Public Services International (PSI) (2014), "TISA versus public services"
8) Za potonje vidi Stubbs, P. and S. Zrinščak (2013), "Social Policy and Croatia's EU Membership: Glass half full or half empty?"
9) http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/REIs/REIs_EN_banner.html
10) http://nabava.vjetrenjaca.org/topPredmetNabave
Izvor: h-alter
