SARS-CoV-2 u školi

Frka do neba, a zapravo će opet politika u ime epidemiološke struke, ali u političkom interesu odlučivati - zapravo je već odlučila i opravdava to milijunom "argumenata" o kojima ne želi reći istinu - kako će od 7. rujna izgledati školska 2020./21. godina po čudnom varijablama tzv. novog normalnog. Točnije, novog nenormalnog u odnosu na predepidemijsko, staro normalno. Koncem zime i u proljeće ove godine, politika je u ime epidemiološke struke zaključala ekonomiju i vatrogasno - s četrdesetak milijardâ kuna iz mirovinskih fondova - držala do ljeta na aparatima za umjetno disanje cca 600.000 radnih mjesta, ispraznila škole u drugom polugodištu i blizu pola milijuna osnovaca i srednjoškolaca u tzv. školi za život obvezala na online učenje. Na daljinu: tv programi, aplikacije na pametnim telefonima, tableti, etc. Za rujan (listopad za studente) planira se pak masovan povratak djece i mladeži u učionice, a online nastava bi trebala biti iznimno, za manji dio školaraca koji zbog zaraze SARS-CoV-2 ili ine bolesti, odnosno drugih razloga moraju ostati kod kuće.

A zapravo nitko još ne zna točno kako će izgledati školska/akademska godina 2020./21. budući da ni najrazvikaniji svjetski epidemiolozi nisu Baba Vanga niti unaprijed imaju pojma o tomu kako će se bolest za koju još nema lijeka - a ubire žrtve, milijune baca u krevet i na respiratore - ponašati u jesensko-zimskim uvjetima. Školarci, roditelji i prosvjetari već broje sasvim sitno do prvog školskog zvona za juriš u učionice, a nemaju još ni ugrubo obećane upute Ministarstva znanosti i obrazovanja što im je i kako činiti. Epidemiološka statistika u zemlji bilježi dramatičan trend već troznamenkastog rasta zaraze, osobito među mladima, zatvaraju se noćni klubovi i ograničava radno vrijeme kafićima, glavna emitivna tržišta žurno povlače svoje turiste iz RH, dobna granica zaraženih virusom SARS-CoV-2 opasno je dotaknula tridesetak godina, Nacionalni stožer Civilne zaštite "razmišlja" o još strožijim mjerama za sve građane, a škole i fakulteti morat će otvoriti vrata po pravilima tzv. novog normalnog. Kao da se baš ništa izvanredno ne događa, ili barem ne izvanrednije nego na početku kalendarske godine.

Ako je opasno biti u noćnom klubu ili kafiću poslije 24 sata, jer tada virus "pobjesni", a na nogometnoj utakmici i popodne iz istih razloga, kako to da masovno okupljanje više stotina djece i mladeži u skučenim školskim prostorijma nije opasno? Što, SARS-CoV- 2 ne voli ni blizu hramovima znanja? Bježi od škole i knjige kao vrag od tamjana pa ministar Radovan  Fuchs može bez imalo grizodušja žrtvovati svoj statusni, stručni i moralni autoritet političkoj volji svoga stranačkog/vladinog šefa? Kad se navodno najbogatiji "prosvjetar" i drugi put prihvatio istog posla u unajmljenom staklenjaku na zagrebačkim Sveticama, bio je svjestan kako će u bitnom samo parafirati esenciju političke volje aktualnih Banskih dvora i biti gromobran/krivac za sve loše što prouzroči ta politička volja. Ma kako lijepo zapakirana u celofan struke.

Ni među pedagozima i epidemiolozima - kojima je struka sine qua non postupanja - nema suglasnosti o tomu je li u redu ili nije to da se djecu i mladež masovno vrati u učionice. Makar pod uvjetom o poštivanju svih epidemioloških mjera: dezinfekcija, maske, higijena ruku, fizički razmak... Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako koronajesen i zima mogu biti znatno opasniji/dramatičniji, nego prvi mjeseci 2020. O tomu se s razlogom ili bez njega, svejedno, žestoko u nas spore i javni djelatnici, političari, pedagozi, ali i roditelji. Ministar Fuchs je, eda bi plenkovićevski ostao pravovjeran ("kad ne znaš riješiti problem, osnuj komisiju", pardon, taj se izum tzv. socijalističkog mraka sada zove povjerenstvo), neki dan osnovao 23-članu Radnu skupinu za razradu i predlaganje mjera za početak pedagoške, školske i akademske godine 2020./21. koja ima do 31. kolovoza odraditi taj posao zvučnog opsega.

Za koordinatoricu tog povjerenstva - sastavljenog po manje-više istoj (HDZ-ovoj) šabloni kao i Nacionalni stožer Civilne zaštite - postavljena je hadezeovka Ivana Pavić Šimetin, zamjenica HDZ-ovog ravnatelja HZJZ-a i jednog od najvidljivijih stožeraša Tomislava Capaka. Kad je o politici riječ i o tomu koliko politika mora slušati epidemiologiju, odnosno struka politiku, i početak nove pedagoške, školske i akademske godine, je li, ostaje pod punom kontrolom vladajuće političke - obitelji. Pa... "Moram reći da ne kasnimo", obznanio je Capak neki dan u povodu kontroverzi o povratku školaraca i studenata u učionice, "jer smo već propisali mjere za nastavak školske godine nakon karantene, tako da tu neće biti nekih velikih promjena budući da se ništa bitno nije promijenilo." Kako nije? Pa stanje neposredno poslije "zaključavanja" RH se poboljšalo čak do vrlo ohrabrujuće razine jednoznamenkastog broja zaraza ili bez zaraženih u mnogim sredinama, a turističko i ukupno gospodarsko "otključavanje" RH u svakom je pogledu drastično nadišlo i prethodno najgora razdoblja.

"Opće je mišljenje i povjerenstva i ljudi s kojima smo razgovarali da bi djeca trebala krenuti u školu", tvrdi Capak, "pa će se onda, ako bude potrebno, korigirati mjere tijekom vremena. Naravno da treba imati i rezervnu varijantu. Ako netko oboli i ide u samoizolaciju, da može pratiti e-nastavu, ili da bude video-nastava. Moramo biti spremni za sve scenarije koji se eventualno mogu dogoditi." Tko će, u okolnostima lošeg scenarija, snositi troškove budu li školarci morali nositi zaštitne maske? "O tome ne mogu diskutirati tko će kupiti maske", vadio se Capak pred novinarima. "Sasvim sigurno da manja djeca i ona od I. do IV. razreda osnovne škole neće nositi maske jer to nije primjereno njihovoj dobi. Njihov kontakt će ionako biti blizak, imali maske ili ne. Za ostale treba prodiskutirati, vidjeti iskustva drugih zemalja. Vidjet ćemo. Pažljivo se prati literatura, a i Svjetska zdravstvena organizacija je na tom području najavila neke novosti. Mi to pažljivo pratimo." Slično tvrdi i Ivana Pavić Šimetin: "Još ćemo vidjeti što će savjetovati Svjetska zdravstvena organizacija za više razrede. Napravit ćemo model kombinirane nastave, barem za učenike koji će biti u samoizolaciji."

Može li se time, a zapravo se ne zna određeno čime, spriječiti da škole i fakulteti postanu nova žarišta epidemije kao što su bili domovi za starije i nemoćne, dijelovi zdravstvenog sustava, sada noćni klubovi, obiteljska okupljanja, etc.? Rizik je ogroman, neizvjesnost još veća, a činjenica jest da niti su škole i fakulteti spremni učinkovito smanjiti rizike na minimum niti država ima i približno dovoljno proračunskih kuna za platiti povećani trošak dosljedne primjene epidemioloških mjera. Ruku na srce, roditelji su pritisnuti uza zid enormnim zahtjevima "besplatne" osmoljetke svake jeseni (za osnovnu opremu samo jedne obiteljske uzdanice jedva je dostatna prosječna plaća u državi), i još više troškom srednjoškolca ili studenta. Da se i ne govori o onima na školovanju izvan prebivališta. U uvjetima epidemiološke strogoće tzv. novog normalnog sve to postaje znatno, znatno - nenormalnije. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede.

Na društvenim mrežama se okupljaju skupine roditelja koje se vrlo oštro i energično protive povratku djece i mladeži u škole i na fakultete, pišu se prosvjedna pisma na sve strane, pa i zahtjevi Ministarstvu znanosti i obrazovanja... Vrlo je respektabilna FB-skupina "Svi imaju pravo na izbor" (više od 10.000 roditelja) koja se izravno obratila ministru Fuchsu:

"Tražimo da se u ovim izvanrednim pandemijskim okolnostima prihvati daleko racionalnija opcija online nastave, kao opcija koju treba doraditi, a koja realno najviše štiti zdravlje građanki i građana RH i naše djece. Znamo da dijelite naše mišljenje kako je dužnost svake vlade brinuti o sigurnosti svih stanovnika u državi, a posebno voditi brigu o dobrobiti djece. Smatramo da je u cilju zaštite zdravlja, ne samo naše djece već i zaštite zdravlja nas roditelja, naših roditelja i obitelji, neophodno omogućiti nastavak online nastave kao opciju za početak nove školske godine 2020./021. Kako se situacija s epidemijom u RH još uvijek ne smiruje, u ovom je trenutku neophodno da MZO donese odluku koja će se s najmanje negativnog utjecaja odraziti na djecu, njihov napredak, sigurnost i život unutar obitelji, a to je odluka o opciji nastavka online nastave u novoj školskoj godini".

Svi su izgledi kako predstoji tzv. vruća jesen. Izazovna u svakom smislu budući da nitko ne zna kako će se ponašati opasan virus u hladnijem i vlažnijem mediju jesensko-zimske klime. I kako će epidemija zapasati i inače financijski, organizacijski i personalno grogiran zdravstveni sustav, kakvi će biti gospodarski prametri kao posljedica globalne koronarecesije koja već teško destruira i najmoćnije zemlje Unije i svijeta. Prema podacima iz Kine što ih prenose svjetski mediji, SARS-CoV-2 je mutirao u zarazniji/agresivniji oblik, ali - manje smrtonosan. Mutirao ili ne, uz taj virus predstoji i sezonska gripa, kojekakve prehlade, kašalj i šmrcavice, etc. kojima su simptomi gotovo isti, pa je pitanje koliko je bankrotirano hrvatsko zdravstvo kadro već za mjesec dva - tek što je u školtvo primilo više od pola milijuna djece i mladeži u redovne klupe amortizirati mogući jači epidemijski udar i sanirati uobičajene ine sezonske boljetice.

Unatoč političko-ekonomski motiviranom, je li, dnevnom optimizmu dežurnih HDZ-ovih epidemiologa/stožeraša - bez valjane, dvotrećinske licencije zastupnika tzv. Visokog doma, najvišeg u RH predstavničko-zakonodavnog tijela jedinog ustavno ovlaštenog za dirati, uskraćivati ili dozirati građanima temeljna ljudska prava kao što su i pravo na zdravlje, školovanje, rad, kretanje... - nitko ne može bez razumne sumnje jamčiti za pozitivan učinak tzv. novog normalnog na više od pola milijuna đaka i studenata opet u redovnim klupama. Na blizu 100.000 učitelja i profesora i jamačno cca 2,5 milijuna članova njihovih obitelji. Među kojima barem milijun onih poznije životne dobi. Pa su 7. rujna i valjda opet 1. listopada dan D za sve dobro, odnosno loše na kojemu tzv. novo normalno polaže - državnu maturu. Uključivo premijera Andreja Plenkovića i struku što ju je po vlastitoj političkoj volji rasporedio na dva ključna mjesta: u Stožer i u Radnu skupinu kao "savjetodavno" tijelo ministra Radovana Fuchsa.

Sasvim je izvjesno - potvrdilo je iskustvo zadnjih dana nastave u nižim razredima pučke škole u lipnju - da škole dobrim dijelom nisu bile kadre omogućiti epidemiološki propisane/sigurne uvjete za redovnu nastavu i da je naprasno navaljen pretežak teret odgovornosti na učitelje (gradivo i u učionici i online), ali i  ravnatelje (organizacija epidemiološke sigurnosti i financiranje dodatnih troškov) i roditelje (odluka hoće li poslati djecu u školu ili ih ostaviti na online nastavi, i većina je ostala online). Ubrzano su se približavali parlamentarni izbori - presudni za o(p)stanak vladajuće HDZ-ove koalicije i političku sudbinu samog premijera - te je tzv. novo normalno proklamirano kao neizbježna sudbina. Neograničenog roka trajanja i istodobno glasno ismijavan - ne samo švedski i britanski, je li - model kolektivne zaštite, tzv. imunitet krda.

A nešto do sada nenormalno političko-epidemiološki Big Brother urbi et orbi uvjetuje kao nešto normalno. Pa je normalno da ti Stožer - bez miga iz tzv. Visokog doma što je napokon predmetom na Ustavnom sudu RH - zabrani doći na radno mjesto zaraditi plaću, ne dâ ti izaći iz vlastitog doma ni napustiti mjesto boravišta bez posebne propusnice, bez maske nema u javnu ustanovu ili trgovinu, čak na ulicu ili u park, uskraćena su ti obiteljska okupljanja, svadbe, pogrebi, prva pričest, krizma, hodočašća, ograničen ili zabranjen kulturni, sportski i duhovni život, etc. Istodobno, prvi epidemiolozi, ministar zdravstva Vili Beroš i odreda HDZ-ovi političari u Nacionalnom stožeru sâmi se kompromitantno ne drže toga što "za opće dobro", je li, "budimo odgovorni" svaki dan u 14 sati i pred svim tv-kamerama preporučuju pod "moraš" svima u zemlji. Naravno da su ti ljudi i ne samo zbog političke pripadnosti HDZ-u izgubili vjerodostojnost, a često nejasne/nedomišljene/kontradiktorne "preporuke" - legitimitet.

Takvo ponašanje "struke" i tih što se prse da su "preuzeli odgovornost" (sic transit), a državnički su plaćeni da zaštite zdravlje svih žitelja RH, debelo u javnosti kompromitiraju ozbiljnost epidemijskog stanja. Ako je virus SARS-CoV-2 uistinu opasan koliko političko-epidemiološki Big Brother komunicira javnosti, a mediji to podboltaju globalnom statistikom o milijunima zaraženih, umrlih i na respiratoru, opasan je - prostoseljačka je logika - za sve i svakoga. Ili nije ni za koga budući da su gotovo svi umrli i u nas i u svijetu odreda bili višestruki kroničari pozne dobi, pa... A ti i takvi baš i nisu bili natjerani na kupovati maske, dezinfekcijska i ina higijenska sredstva, bježati od ljudi oko sebe, živjeti u strahu... Nitko ne dvoji o tomu - čak ni okorjeli poklonici teorija zavjere, je li, glede i u svezi pandemije SARS-CoV-2 - kako život ne smije stati i zato ekonomija mora funkcionirati i sve institucije/djelatnosti u državi obavljati svoje zadaće, ali velike su i prevelike dvojbe, rasprave i polemike o tomu kako organizirati život koji ne smije stati uz minimum ekonomske štete i sigurnost

Nitko ne dvoji ni o tomu da su ljudski životi, osobno i skupno zdravlje prioritet nad prioritetima državne politike, ali... Valjda su  vrijedni Nobela ti koji će znati - ako će, a garant neće - pomiriti naoko nepomirljivo: život koji ne smije stati i ljudsko zdravlje pod sve drastičnijim pritiskom virusa SARS-CoV-2 za koji vrag znâ kada će, ako će biti lijeka. Šekspirijansko to be or not to be u aktualnom polemičkom prijevodu svi u školu ili ne dodatno dramatizira iskustvo prošle nastavne godine, osobito drugog polugodišta. Tzv. škola za život uklonjene HNS-ove minitrice Blaženke Divjak, zajedno sa svim ishitrenim kurikulima, u praksi se pokazala impovizacijom, u drugom pak polugodištu improvizacijom na drugu, a na kraju godine lavina petica i pohvalnica za krajnje suspektno znanje. Je li to možda "sazrela", a ne želi se reći, političko-epidemiološka volja - koja "prati što se radi u svijetu i sluša Svjetsku zdravstvenu organizaciju" - pa će ta volja testirati više od pola milijuna pokusnih kunića mlađe dobi baš modelom tzv. imuniteta krda? Tko znâ, krhko je znanje, a političarima na vlasti - iskusili smo, je li - svakakve gluposti znaju pasti na um.

"Ovo je država koja ne zna što radi", komentirala je televiziji N1 saborska zastupnica Stranke s imenom i prezimenom Dalija Orešković. "Smišlja ad hoc poteze, a prije svega je riječ o samoreklamiranju ljudi iz Stožera, a tek potom o zaštiti zdravlja. Stožer je kompromitirao svoj rad čitavim nizom nelogičnih i kontradiktornih odluka i to je razlog zašto mladi velikim dijelom ne poštuju to što čuju iz Nacionalnog stožera." Za otvaranje škola i fakulteta polaznicima je i UNICEF, UN-ov fond za djecu, koji je objavio kako je "sve više dokaza da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije" i kako "ne postoje dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola". Tvrde i da su "dokazi o negativnim učincima zatvaranja škola ogromni, uz dugoročne implikacije po učenje, sigurnost, zdravlje i dobrobit djece". Drugi tvrde suprotno i navijaju za tzv. školu na daljinu tako da se zasad znâ kako unaprijed nitko ništa ne zna. Školarci su i za i protiv, pa...