Savjetnik (2013.)

(The Counselor, SAD, 2013.)Režija: Ridley ScottScenarij: Cormac McCarthy

Glume: Michael Fassbender, Penélope Cruz, Cameron Diaz, Javier Bardem, Brad Pitt

Savjetnik ima sve. Laura, buduća supruga, sve s jedva primjetnim, no svakako krasnim pjegicama na nosu i oko istog, ljubi zemlju po kojoj on hoda. Kuća im je velika i bijela, na kraju je sela, i svi je seljani zavidno gledaju. Ono što seljani ne znaju, znamo mi: Savjetnik je bezrazložno pohlepan gad. Zahvaljujući poznanstvima s krimi-kicošem Reinerom, njegovom priležnicom Malkinom i posrednikom Westrayem, Savjetnik će se okušati u vodama nelegalnim. Ako – koje je, zapravo, kad! – stvari krenu krivim smjerom, a krivi je smjer ići uz dlaku narkokartelu… pa, najebao je.

Da, to je još jedan uradak koji štuje Murphyjev zakon.

Zašto je uopće nastao? Zato jer je scenarij napisao čuveni opskurant Cormac McCarthy, autor nekoliko cijenjenih romana, koje su ekranizirali Hill Billy Bob Thornton [All the Pretty Horses], braća Coen [No Country for Old Men] i John Hillcoat [The Road]. Režije se prihvatio Ridley Scott. Udruživanje Scotta i McCarthyja svekoliki je filmofilski puk dočekao s veseljem – 1994. godine, dok su zanesenjaci još vjerovali u autorski integritet legendarnog Britanca, a prije besramnog iskorištavanja Alien nasljeđa.

Mračnjak protiv najamnika, grčka tragedija u spotovskom ruhu!

Prvo, svakomu tko se junački borio protiv poriva da zaspe u kinu ili da izađe iz istog – kapa dolje, nije bilo lako. Drugo, razlozi zašto su ljudi ubili oko ili nezadovoljni napuštali kino dvoranu: dijalozi između Savjetnika i dražesne mu buduće supruge, dvosmisleni, pseudofilozofski dijalozi o kušnjama i izborima koje čovjek mora napraviti… dijalozi, dakle, a kad vam staničje scenarija počiva na dijalozima, a The Counselor počiva na dijalozima, onda ste… onda ste najebali. Šaputanja ljubavnika možda jesu posuđena iz scenarističke škole Jelene Veljače, izazivaju transfere neprijatnosti, ali nije ni McCarthy jedini krivac za fijasko.

Najamniče, istupi.

Postojao je način da se od govneta – jer, bacih karte na stol, scenarij je gigantsko govno – napravi pita; neukusna, ali svejedno pita. Način je sljedeći: umjesto isluženog i nenadahnutog Ridleyja Scotta, režiju u ruke dati nekomu mlađem, nekomu u kreativnom zanosu. Scott Cooper ili Jeff Nichols, recimo. Netko tko bolje razumije filmski ritam. Naivno bi bilo tvrditi da tip koji je režirao Alien i Blade Runner ne razumije filmski ritam, ali silni su ga izleti u televizijske vode, gdje producira jedva gledljive kriminalističke drame poput The Good Wife i Numb3rs, naveli na preuzimanje TV estetike. Nije samo McCarthy nadahnut Gilliganovom serijom Breaking Bad, nego i Scott. Vizualni prosede, nastao u suradnji sa Dariuszom Wolskim, tipom odgovornim za savršenu fotografiju u uratcima poput Romeo is Bleeding i Dark City, rekreira bjesomučni sjaj sunca koje sugerira predstojeću propast, ali sve to je neiskorišteno zahvaljujući neinventivnom kadriranju i gorespomenutom nedostatku ispravnog ritma.

Film ima iskupljujućih trenutaka, dakako. Kad budete gledali – što ne preporučujem, ipak – obratite pažnju na Cameron Diaz i automobil. Taj je segment izvučen iz najdubljih dijelova dupeta, jasno je, ali je toliko stupidan da je urnebesno smiješan. Također, kad je brutalan – brutalan je. Prosvirane glave, pregršt krvi i nokautirane žene. I Brad Pitt, čija su pojavljivanja u filmu, premda odglumljena u tipičnoj bredpitovskoj maniri, dobro tempirana i prijeko potrebna. On je unaprijed shvatio (ne)kvalitet proizvoda, pa se jedini dobro zajebavao.

Izvor: fak