Selektivna primjena zakona kao uvod u još jedno instaliranje policijske države

Kad policija i druge državne institucije počnu od slučaja do slučaja različito tumačiti zakone umjesto da ih provode, onda zemlja počne kliziti prema kaosu i anarhiji, a kaotični i anarhični uvjeti su prirodno stanište za uvođenje totalitarne policijske države. Selektivna primjena zakona u Hrvatskoj se uobičajila od njezinih prvih samostalnih i suverenih dana i različitim intenzitetom traje do danas, kad bi to u Hrvatskoj kao članici Europske unije trebao biti izuzetak koji institucije države automatizmom svojih korektivnih funkcija ispravljaju i usklađuju s važećim zakonima.

U Hrvatskoj, međutim, i najviši državni dužnosnici skloni su voditi skolastičke rasprave o zakonima koje bi trebali samo provoditi, ni manje ni više od toga. Najnoviji igrokaz s prežvakavanjem i rastezanjem zakona javnosti je priredio ministar policije Ranko Ostojić. Drčno je poručio da maratonski braniteljski prosvjed u zagrebačkoj Savskoj cesti sukladno Zakonu o javnim okupljanjima može, ali neće zabraniti. Filozofski mudro je obrazložio da je pravo na prosvjed ustavna kategorija i zbog toga ga neće zabraniti, iako bi mogao to učiniti. Pritom je, naravno, spomenuo tek onaj dio propisa koji idu u prilog njegovu „mogu, ali ne moram“  provođenju Zakona o javnom okupljanju. Kad bi ministar Ostojić i njegovi policijski pobočnici morali iz svojih plaća pokriti troškove danonoćnog policijskog osiguravanja nezakonitog prosvjeda, teško da bi trajao sto i kusur dana koliko sada traje dok novootvorena policijska radna mjesta na Savskoj cesti plaćaju porezni obveznici, jer su oni koji su zaduženi za provođenje zakona odlučili da ih mogu, ali ih neće provoditi.

Ministru Ostojiću, međutim, dogodio se peh da nije mogao ni cijeli jedan dan uživati u svojem kavanskom mudrovanju o zakonima i njihovu (ne)provođenju. Ustavnu kategoriju o pravu na javno okupljanje i demonstriranje svojih svjetonazora odlučila je iskoristiti i Autohtona Hrvatska stranka prava (A-HSP) postrojavanjem svoje proustaške stranačke vojske na središnjeg zagrebačkom trgu. I gle čuda, ministar Ostojić je svoj princip „mogu, ali neću“, preko noći promijenio u „mogu, ali hoću“ zabraniti javno okupljanje i prostrojavanje proustaških autohtonih pravaša. Senzori policijskih instrumenata za mjerenje stupnja uznemirenosti građana, poručuje Ostojić, navodno su pokazali da će se građani iznadprosječno uznemiriti zbog javnog okupljanja crnokošuljaša, pa mu ne preostaje drugo nego ovaj put primijeniti zakonske ovlasti koje ima kao ministar policije.

Prije neki dan, i policajci na terenu su procijenili da je svojim individualnim prosvjedom na Savskoj cesti nezaposleni građanin Marko Grahovac jako uznemirio građane pa su ga priveli i uklonili s ceste, iako je mirno koristio svoj dio ustavne kategorije na javno okupljanje i prosvjedovanje, kao što ga, navodno, koriste i prosvjednici s druge strane Savske ceste, a htjeli bi ga konzumirati i autohtoni pravaši.

I nekoliko stotina antiprosvjednika koji su prošloga vikenda pokušali demonstrirati svoju građansku uznemirenost zbog nezakonitog braniteljskog prosvjeda u Savskoj cesti, jakim policijskim snagama spriječeni su da do kraja ostvare svoj naum i suoče se s pobunjenim veteranima.

Oni koji su u ovoj zemlji zaduženi držati se zakona kao pijan plota, pustili su iz boce duh selektivne primjene zakona i dobili su ono što su tražili: kaotično i sve ratobornije konzumiranje prava na „ustavnu kategoriju o javnom okupljanju“. Daljnja eskalacija nezakonitog korištenja prava na javno okupljanje i prosvjedovanje, koje su i vladajuće i oporbene političke elite zagovaranjem i selektivnom provedbom zakona dodatno razmahale, doći će do točke kad će ih se samo najgrubljom državnom prisilom moći suzbijati i iskorjenjivati. A povijest nas uči da je uvijek bilo i bit će političara svih boja koji kad ne znaju kako da rješavaju nagomilane društvene probleme i konflikte s euforičnim entuzijazmom posežu za drastičnom državnom represijom. Na hrvatskoj političkoj i društvenoj sceni upravo se odigrava predigra za još jedno instaliranje policijske države, a nakon što su i vladajući i oporbeni političari složno podržali selektivnu primjenu zakona, sve je bliži dan kad će nam se ukazati političari-spasitelji koji će državnom represijom uvoditi red, rad i disciplinu u zemlji.