Ima li što uzbudljivije od razbiti monotoniju dugih zimskih večeri u društvu s najslavnijim od slavnih detektiva, čuvenim stanovnikom londonskog Baker Streeta, nenadmašnim Sherolckom Holmesom?!
Sinoć je u slavonskobrodskom KKD IBM poletni glumački ansambl Zagrebačkog kazališta mladih, u adaptaciji bračnog para Dolenčić, uvukao gledatelje u magiju svoje verzije Sherlocka, začinjene muzičkim brojevima, zvučnim i vizualnim efektima, mirisnim dimnim štapićima i mračnim pomičnim kulisama koje su, osvijetljene samo gotičkim svijećnjacima i uronjene u maglu i dim, savršeno dočaravale atmosferu kasno–viktorijanskog svijeta u kojem je Sherlock uzročno –posljedičnim povezivanjem, genijalnom inteligencijom i logikom, rješavao najzamršenije misterije i ubojstva.
Tu je i jedina Sherlockova ljubav, zapravo, više ravnopravna protivnica, Irene Adler, koja u predstavi dojmljivim „kontra-altom“ izvodi impresivnu blues verziju Morrisonove balade People are strange, a čiju živahnu rolu talentirano tumači glumica Dajana Čuljak. Iako prema Doyleovoj priči „Holmes zaista ne pokazuje nikakve romantične emocije prema Irene Adler, jasno je kako prema njoj osjeća enormno divljenje i poštovanje. Ona je za njega Žena, jedina osoba svog spola koja ga je uspjela nadmudriti, u čemu leži razlog njegovog divljenja prema njoj.“
U sceni direktnog obraćanja publici krije se i misao vodilja predstave koja radnju s početka prošlog stoljeća povezuje s problemima današnjeg vremena, a to je ironično sugeriranje publici da budućnost svijeta leži u tehnologiji i da čuvamo civilizaciju trgovine i novca. Naime, demonski Holmesov protivnik prof. Moriarty ima plan zagaditi vodu za piće trovanjem ameba u vodi, i onda se obogatiti prodajom flaširane vode, što je i kritika novcem opsjednutog uma koji u smišljanju strategija vlastitog bogaćenja ne preza od izazivanja katastrofa i nesreća. Naravno da će mu planove osujetiti detektiv Holmes (izvrsni Rakan Rushaidat) koji se, žrtvujući se za više ciljeve, u efektnoj zadnjoj sceni predstave konačno obračunava sa Moriartijem nad švicarskim Reichenbach slapovima i povlači ga sa sobom u smrt.
Na kraju, posudit ću završnu rečenicu iz ZKM-ovog prikaza ove simpatične predstave za mlade koja je šarmom i svježinom osvojila i one starije: „Time se i ovaj tekst završava, ostavljajući još samo prostora za nekoliko rečenica iz Holmesova univerzuma. Razmišljati svojom glavom. Ne nasjedati na manipulacije. Računati na odanost prijatelja. Razumjeti protivnika. Beskompromisno tražiti istinu. Igrati radi igre same.“
Sinoć je u slavonskobrodskom KKD IBM poletni glumački ansambl Zagrebačkog kazališta mladih, u adaptaciji bračnog para Dolenčić, uvukao gledatelje u magiju svoje verzije Sherlocka, začinjene muzičkim brojevima, zvučnim i vizualnim efektima, mirisnim dimnim štapićima i mračnim pomičnim kulisama koje su, osvijetljene samo gotičkim svijećnjacima i uronjene u maglu i dim, savršeno dočaravale atmosferu kasno–viktorijanskog svijeta u kojem je Sherlock uzročno –posljedičnim povezivanjem, genijalnom inteligencijom i logikom, rješavao najzamršenije misterije i ubojstva.
Tu je i jedina Sherlockova ljubav, zapravo, više ravnopravna protivnica, Irene Adler, koja u predstavi dojmljivim „kontra-altom“ izvodi impresivnu blues verziju Morrisonove balade People are strange, a čiju živahnu rolu talentirano tumači glumica Dajana Čuljak. Iako prema Doyleovoj priči „Holmes zaista ne pokazuje nikakve romantične emocije prema Irene Adler, jasno je kako prema njoj osjeća enormno divljenje i poštovanje. Ona je za njega Žena, jedina osoba svog spola koja ga je uspjela nadmudriti, u čemu leži razlog njegovog divljenja prema njoj.“
U sceni direktnog obraćanja publici krije se i misao vodilja predstave koja radnju s početka prošlog stoljeća povezuje s problemima današnjeg vremena, a to je ironično sugeriranje publici da budućnost svijeta leži u tehnologiji i da čuvamo civilizaciju trgovine i novca. Naime, demonski Holmesov protivnik prof. Moriarty ima plan zagaditi vodu za piće trovanjem ameba u vodi, i onda se obogatiti prodajom flaširane vode, što je i kritika novcem opsjednutog uma koji u smišljanju strategija vlastitog bogaćenja ne preza od izazivanja katastrofa i nesreća. Naravno da će mu planove osujetiti detektiv Holmes (izvrsni Rakan Rushaidat) koji se, žrtvujući se za više ciljeve, u efektnoj zadnjoj sceni predstave konačno obračunava sa Moriartijem nad švicarskim Reichenbach slapovima i povlači ga sa sobom u smrt.
Na kraju, posudit ću završnu rečenicu iz ZKM-ovog prikaza ove simpatične predstave za mlade koja je šarmom i svježinom osvojila i one starije: „Time se i ovaj tekst završava, ostavljajući još samo prostora za nekoliko rečenica iz Holmesova univerzuma. Razmišljati svojom glavom. Ne nasjedati na manipulacije. Računati na odanost prijatelja. Razumjeti protivnika. Beskompromisno tražiti istinu. Igrati radi igre same.“
