Štrajkaju prosvjeta i zdravstvo. Rekli bi dva najvitalnija sektora u državi. Linić se umjesto izgradnje odlučio na razgradnju.
Društvo koje ne drži do znanja i zdravlja ni ne zaslužuje postojati, a upravo se na to odlučio ministar financija kad je odredio štednju na profesorima i medicinskom osoblju. Štrajk je normalna posljedica i opravdan izbor. Gledam fejs profil svoje tete. Profesorica je latinskog jezika. Mirna i dostojanstvena i u ovim teškim trenucima. Na zid joj se javljaju bivši učenici i svako malo hvale nju i njen rad. Većina profesora je takva. Odlučili su se za ovaj posao da bi prenijeli znanje mladim naraštajima. Zarada nikad nije bila na prvom mjestu. Teta ni jednom riječju nije spomenula štrajk.
S druge strane, imam na i prijateljice koje su medicinske sestre. Njihova odluka da se bave tim teškim poslom bila je iz humanih razloga. Mnogi od nas ne razumiju tu nesebičnu gestu da se pomogne čovjeku u nevolji. Pomalo smo, baš poput pravih zapadnjaka, izgubili taj osjećaj humanosti. Kako sam godinama bio po bolnicama vrlo dobro znam koliko je zahtjevan taj posao. Čas su u noćnoj, čas u dnevnoj smjeni. Dežurstva im se produžuju, prekovremenih kao u priči, slobodni dani neiskorišteni, a oni dolaze na taj posao uvijek svježi i u nekoj nadi da će se dogoditi čudo, a čuda se događaju već samim time što postoje ljudi koji žrtvuju sreću svoje obitelji za sreću potrebitog.
Često puta medicinske sestre zbog svog posla imaju razorene obitelji, često su samohrane majke i često na rubu egzistencije. Dakle, danas štrajkaju ljudi koji za svoje znanje i svoje srce ne traže mnogo, tek toliko da pokriju osnovne životne troškove, i to pravo im se oduzima. Vlada je odlučila štedjeti na onima koji nemaju izbora. Činjenica je da su ti ljudi u ''povlaštenom'' odnosu spram drugih jer imaju siguran posao i kakvu-takvu plaću. Nažalost, i to je površno razmišljanje jer se u zdravstvu prijeti otkazima. Ti ljudi godinama obavljaju savjesno i odgovorno svoj posao, nemaju alternative, prestari su za traženje novog posla, a političarima je najvažnije s kakvim će se voznom parkom špinčiti dok će se vozikati kraj kolona prosvjednika. Prema nekoj statistici mi smo peta europska država po opasnosti od siromaštva. Što nam treba statistika da bi znali gdje smo?
Dovoljno je posjetiti javne kuhinje i pobrojati klijentelu koja tamo svakodnevno dolazi! Hrvatskoj prijeti opće siromaštvo. Izgleda da nam je opora realnost prehranjivanje u pučkim kuhinjama i grijanje u knjižnicima ili trgovačkim centrima. Znam, ima nekih koji će lakonski ustvrditi: ''Pa i meni je teško, ni ja ne živim lijepo. Kaj ti profesori nisu studirali nekaj od čeg će moći živjeti?'' Da, a znanje bi valjda danas prenosili preko TV reklama, a o bolesnicima bi brinuli kaširani lik Linića i Ostojića?
Nedavno je izrečen frapantan podatak da je gotovo milijun Hrvata siromašno ili na rubu siromaštva. Do veljače ćemo imati 360.000 a neki predviđaju čak i 400.000 nezaposlenih. Linić za iduću godinu povećava rashode za gotovo 3,1% BDP-a iliti 10,9 milijardi kuna. Očekuje se rast BDP-a od 1,8 posto. Kad su stručnjaci ove godine upozoravali na veliki pad BDP-a Linić ih je nazvao maltene idiotima i neznalicama. Iako je gadno obrao bostan jerbo ga je Čačić zeznuo s investicijama, njegova prepotencija i dalje buja kao tsunami koji će nas uskoro doći glave. U Saboru mu uguzni zastupnici tepaju u stilu ''Šta koji k... ovi znaju o financijama?'' I ja se pitam: ''Jel' ovi koji k... uopće znaju što rade? Na nedavnom sastanku HUP-a ponovljene su teze da ova i ovakva država ne stimulira gospodarstvo ni investiranje, kako strano tako i domaće.
Pa tko bi normalan išta uložio u ovu zemlju pod Linićevim uvjetima. Onda se pojavi i Zoki i izjavi da je stanje u Hrvatskoj izvanredno. Po toj logici mi živimo izvanredno. Imamo izvanredne poreze, izvanrednu policiju, zdravstvo, prosvjetu i izvanredno siromaštvo. Uskoro će i izvanredni porez na kruh i knjigu no bit će nam povoljnije opijanje. Kad si pijan ne razmišljaš o problemima. Možda bi u kantini Sabora i u Vladi trebalo ponovno dozvoliti točenje alkohola, jer ako trijezni donose ovakve odluke vjerojatno bi bilo bolje da to čine u alkoholiziranom stanju. Bili bismo pijana nacija koja bi na sve probleme gledala s osmijehom. Ako nešto zaškripi zapjevalo bi se ''Vužgi, vužgi, vužgi pajdaš!'', a budući nam je voda do grla, svi štrajkaju, a Vlada nam je neuračunljiva, onda bi svi zdušno mogli zapjevati:''Evo banke, cigane moj...''
Očito je da smo odsvirali svoje. Pune će biti crkve, pučke kuhinje i trgovi. Na svemu se štedi osim na glupostima ...onim Vladinim.
Izvor: SEEbiz
Društvo koje ne drži do znanja i zdravlja ni ne zaslužuje postojati, a upravo se na to odlučio ministar financija kad je odredio štednju na profesorima i medicinskom osoblju. Štrajk je normalna posljedica i opravdan izbor. Gledam fejs profil svoje tete. Profesorica je latinskog jezika. Mirna i dostojanstvena i u ovim teškim trenucima. Na zid joj se javljaju bivši učenici i svako malo hvale nju i njen rad. Većina profesora je takva. Odlučili su se za ovaj posao da bi prenijeli znanje mladim naraštajima. Zarada nikad nije bila na prvom mjestu. Teta ni jednom riječju nije spomenula štrajk.
S druge strane, imam na i prijateljice koje su medicinske sestre. Njihova odluka da se bave tim teškim poslom bila je iz humanih razloga. Mnogi od nas ne razumiju tu nesebičnu gestu da se pomogne čovjeku u nevolji. Pomalo smo, baš poput pravih zapadnjaka, izgubili taj osjećaj humanosti. Kako sam godinama bio po bolnicama vrlo dobro znam koliko je zahtjevan taj posao. Čas su u noćnoj, čas u dnevnoj smjeni. Dežurstva im se produžuju, prekovremenih kao u priči, slobodni dani neiskorišteni, a oni dolaze na taj posao uvijek svježi i u nekoj nadi da će se dogoditi čudo, a čuda se događaju već samim time što postoje ljudi koji žrtvuju sreću svoje obitelji za sreću potrebitog.
Često puta medicinske sestre zbog svog posla imaju razorene obitelji, često su samohrane majke i često na rubu egzistencije. Dakle, danas štrajkaju ljudi koji za svoje znanje i svoje srce ne traže mnogo, tek toliko da pokriju osnovne životne troškove, i to pravo im se oduzima. Vlada je odlučila štedjeti na onima koji nemaju izbora. Činjenica je da su ti ljudi u ''povlaštenom'' odnosu spram drugih jer imaju siguran posao i kakvu-takvu plaću. Nažalost, i to je površno razmišljanje jer se u zdravstvu prijeti otkazima. Ti ljudi godinama obavljaju savjesno i odgovorno svoj posao, nemaju alternative, prestari su za traženje novog posla, a političarima je najvažnije s kakvim će se voznom parkom špinčiti dok će se vozikati kraj kolona prosvjednika. Prema nekoj statistici mi smo peta europska država po opasnosti od siromaštva. Što nam treba statistika da bi znali gdje smo?
Dovoljno je posjetiti javne kuhinje i pobrojati klijentelu koja tamo svakodnevno dolazi! Hrvatskoj prijeti opće siromaštvo. Izgleda da nam je opora realnost prehranjivanje u pučkim kuhinjama i grijanje u knjižnicima ili trgovačkim centrima. Znam, ima nekih koji će lakonski ustvrditi: ''Pa i meni je teško, ni ja ne živim lijepo. Kaj ti profesori nisu studirali nekaj od čeg će moći živjeti?'' Da, a znanje bi valjda danas prenosili preko TV reklama, a o bolesnicima bi brinuli kaširani lik Linića i Ostojića?
Nedavno je izrečen frapantan podatak da je gotovo milijun Hrvata siromašno ili na rubu siromaštva. Do veljače ćemo imati 360.000 a neki predviđaju čak i 400.000 nezaposlenih. Linić za iduću godinu povećava rashode za gotovo 3,1% BDP-a iliti 10,9 milijardi kuna. Očekuje se rast BDP-a od 1,8 posto. Kad su stručnjaci ove godine upozoravali na veliki pad BDP-a Linić ih je nazvao maltene idiotima i neznalicama. Iako je gadno obrao bostan jerbo ga je Čačić zeznuo s investicijama, njegova prepotencija i dalje buja kao tsunami koji će nas uskoro doći glave. U Saboru mu uguzni zastupnici tepaju u stilu ''Šta koji k... ovi znaju o financijama?'' I ja se pitam: ''Jel' ovi koji k... uopće znaju što rade? Na nedavnom sastanku HUP-a ponovljene su teze da ova i ovakva država ne stimulira gospodarstvo ni investiranje, kako strano tako i domaće.
Pa tko bi normalan išta uložio u ovu zemlju pod Linićevim uvjetima. Onda se pojavi i Zoki i izjavi da je stanje u Hrvatskoj izvanredno. Po toj logici mi živimo izvanredno. Imamo izvanredne poreze, izvanrednu policiju, zdravstvo, prosvjetu i izvanredno siromaštvo. Uskoro će i izvanredni porez na kruh i knjigu no bit će nam povoljnije opijanje. Kad si pijan ne razmišljaš o problemima. Možda bi u kantini Sabora i u Vladi trebalo ponovno dozvoliti točenje alkohola, jer ako trijezni donose ovakve odluke vjerojatno bi bilo bolje da to čine u alkoholiziranom stanju. Bili bismo pijana nacija koja bi na sve probleme gledala s osmijehom. Ako nešto zaškripi zapjevalo bi se ''Vužgi, vužgi, vužgi pajdaš!'', a budući nam je voda do grla, svi štrajkaju, a Vlada nam je neuračunljiva, onda bi svi zdušno mogli zapjevati:''Evo banke, cigane moj...''
Očito je da smo odsvirali svoje. Pune će biti crkve, pučke kuhinje i trgovi. Na svemu se štedi osim na glupostima ...onim Vladinim.
Izvor: SEEbiz
