Organizatori »vrijeđaju osjećaje hrvatskog naroda«, kazali su predstavnicima Saveza društava Josip Broz Tito na sastanku što su ga, tajnovito i namrgođeno, održali pretprošlog ponedjeljka. Kada je naš list od policije pokušao doznati podatke o tom razgovoru, odgovore nismo dobili, kao da je riječ o državnoj tajni.
Umjesto Duzlukom, policija se bavi Kumrovcem. Umjesto da pronađe palitelje kuća u većinski srpskome selu, policija pritišće organizatore proslave Titovog rođendana. Prije dva mjeseca, na ovome smo mjestu pisali o »šuljanju represije«. A danas - već danas! - to više nije šuljanje: sada je otvoreni hod. Human rights watch i Amnesty International proteklog su tjedna u Zagrebu upozorili da se represija prema izbjeglicama prelijeva na cijelo društvo, navodeći primjer Mađarske. Može se govoriti o Mađarskoj - ali slobodno spomenite i Hrvatsku. Jer količina i ozbiljnost protudemokratskih incidenata proteklih mjeseci svjedoče kako vladavina prava u policiji ministra Božinovića naprosto - postaje prošlost.
Protekle srijede naš je list izvijestio o »političkome pritisku i ideološkoj zloupotrebi policije« - zapazite samo težinu tih tvrdnji! - kojima su, prema njihovom svjedočenju, bili izloženi organizatori Dana mladosti - radosti u Kumrovcu, kombinacije pučke fešte i antifašističkoga skupa kojim se obilježava obljetnica rođenja Josipa Broza Tita. Riječ je o benignom, na trenutke čak komičnom okupljanju, na kojemu se okupi nekoliko tisuća ljudi, neki da izađu na proljetno sunce, neki da vide »Zagorje zelene«, neki da kažu riječ protiv nacionalističke vlasti, a neki da se sjete Tita i partizana koji su se borili na pravoj strani povijesti i spasili svoju zemlju. No ove godine, taj simpatični i dobrodošao skup - skup velikoga turističkog potencijala, ako baš hoćete - policiji je postao sumnjiv.
Organizatori »vrijeđaju osjećaje hrvatskog naroda«, kazali su predstavnicima Saveza društava Josip Broz Tito na sastanku što su ga, tajnovito i namrgođeno, održali pretprošlog ponedjeljka. Kada je naš list od policije pokušao doznati podatke o tom razgovoru, odgovore nismo dobili, kao da je riječ o državnoj tajni. Ne preostaje nam drugo nego zaključiti da se policija upregnula u otvoreni ideološki progon ljevice. Nisu to više izolirani incidenti ostrašćenih političara radikalne desnice, od kojih svako malo slušamo zlonamjerne interpretacije, laži i uvrede o pobjednicima u Drugome svjetskom ratu; ovaj put, sama je policija isplanirala, organizirala, sazvala i održala sastanak s organizatorima velikog skupa - a za to je potrebna organizacija, namjera, volja i uvjerenja: da bi se organizatorima kumrovečkog sijela reklo kako »vrijeđaju osjećaje hrvatskog naroda«, za to morate imati čvrst stav, i morate misliti da govorite ono što treba govoriti, ali nadasve - ili ne imati pojma o ulozi policije u demokratskom društvu, ili tu ulogu namjerno poništavati.
Jer, kad policija stane ideološkim ocjenama strašiti ljude i upravljati događajima - znajte da je vrag odnio šalu. Događa se, dakle, ono što neki već mjesecima predviđaju: pučka pravobraniteljica Lora Vidović još je u listopadu prošle godine upozorila da demonstrativno ignoriranje koje policija iskazuje prema njezinom uredu ne sluti na dobro. Policija koja tuče migrante uskoro bi mogla tući i građane, upozorila je Vidović. Niz incidenata potvrđuje ta nevesela predviđanja: hrvatske i međunarodne nevladine organizacije za ljudska prava već mjesecima optužuju policiju za nasilje nad izbjeglicama, a zajedno s tim, i za »retoričko legaliziranje nasilja«, »dehumanizaciju«, »torturu i ponižavanje«, te diskreditiranje onih koji se tome protive. Sve te devijacije zasad se još odnose »samo« na izbjeglice, ali mi pitamo: osim što je zastrašujuća već i mogućnost da takav odnos policije prema izbjeglicama počinjemo smatrati »normalnim«, kada će doći trenutak da iste te »metode« na vlastitoj koži osjete i građani?
Ne zavaravajmo se - došao je. Može li se »dehumanizacijom« nazvati činjenica da policija, koja tako revno brine o sigurnosti u mirnome Kumrovcu, nije u stanju pronaći palitelje kuća u Duzluku kod Orahovice, gotovo napuštenome selu s većinskim srpskim stanovništvom? Zar je uistinu toliko teško pronaći kriminalca koji je zapalio šest kuća, očito organizirano, sve u isto vrijeme? Ili, može li se »torturom i ponižavanjem« nazvati dolazak policije u redakciju novinarke Đurđice Klancir, samo zato da bi netko protiv nje mogao podnijeti privatnu tužbu? Obeshrabrujuća je nezainteresiranost kojom javnost dopušta osipanje vladavine prava u hrvatskoj policiji, premda smo u zapanjujuće kratkom vremenu od represije prema izbjeglicama stigli do represije prema hrvatskim građanima. Možemo zato samo još jednom podsjetiti, jer smo očito zaboravili: ne zvoni zvono drugima. Nama zvoni. Svima nama zvoni.
novilist
