Erik Valenčič slovenski je istraživački novinar i autor nekoliko dokumentarnih filmova te donedavni novinar RTV Slovenija. Za dokumentarni film "Koalicija mržnje", koji se bavi povezanošću Slovenske demokratske stranke (SDS), stranke bivšeg premijera Janeza Janše, s neo-nacistima nagrađen je posebnim priznanjem CIRCOM-a (Udruženja europskih regionalnih televizija) za istraživačko novinarstvo. Kao ratni izvjestitelj često je putovao na Bliski istok, a njegov posljednji uradak je dokumentarni film "Frontovi Kurdistana" u kojem donosi priču s prve crte bojišnice. S Erikom Valenčičem razgovarali smo o razlozima nedavnih smjena i otpuštanja nagrađivanih novinara i novinarki s RTV Slovenija, trenutnoj situaciji na slovenskoj javnoj televiziji i novinarskim slobodama u Sloveniji.
Prije nekoliko dana dobili ste otkaz s RTV Slovenija, tj. rukovodstvo tvrdi da vam je ugovor istekao te da ga jednostavno nisu produžili i to su pravdali restrukturiranjem i uštedama. Hrvatski mediji su većinom objavljivali informacije kako je vaša kolegica Jelena Aščić Meni osobno nije jasno tko može biti začuđen vezom SDS-a i neo-nacista jer je SDS, što je moj jasan stav, postao stranka radikalne desnice što se može vidjeti po izjavama skoro svih vodećih ljudi stranke maknuta iz Dnevnika zbog nacionalnosti. Koji su zapravo razlozi otpuštanja i tzv. čistke s RTV Slovenija?
Meni samo nisu produžili ugovor, što znači da nisam službeno dobio otkaz jer nisam bio zaposlen za stalno. Jelena Aščić smijenjena je s pozicije voditeljice Dnevnika, kao i što je smijenjena kolegica Helena Milinković koja je vodila emisiju Globus. Kolegica Milinković tražila je objašnjenje od Uprave zašto je smijenjena, ali ga nije dobila. Hrvatski mediji su pogrešno prenijeli razloge smjene kolegice Aščić iako je, prema onome što sam pročitao u slovenskom tisku, njena nacionalnost bila predmet rasprave u Programskom vijeću, gdje se problematiziralo kako Hrvatica može voditi Dnevnik na dane nacionalnih blagdana i praznika. Vjerujem da je to istina što je sramotno, ne samo za televiziju, već i za državu. Ali ponavljam, nema nikakvih dokaza da je baš zbog nacionalnosti degradirana s pozicije voditeljice i sve upućuje na to da je sankcionirana zbog svog društveno-kritičkog novinarstva kao i mi ostali. Uz nas troje tu je još ljudi koji su primili otkaze ili su degradirani, premješteni. Uprava i rukovodstvo kažu da je riječ o restrukturiranju i mjerama štednje, ali nitko u to ne vjeruje. Priče o štednji ne drže vodu, jer ako ćemo gledati moj primjer, u posljednjih nekoliko mjeseci sam od RTV Slovenija primio samo par stotina eura, a i smjenom kolegica također nije napravljena nikakva ušteda.
Pri tome treba napomenuti da direktorica RTV-a Ljerka Bizilj potrošila skoro pola milijuna eura na jedanaest epizoda zabavnog šoua Ne se hecat?, nakon čega je ta emisija ukinuta jer je bila totalni promašaj. Znači, ovdje je riječ o čistki društveno-kritičkih novinara. Jedan od primjera je Špela Kožar koja je radila u informativnom programu te je bila vrlo angažirana u Aktivu novinara informativnog programa. Vodstvu nije odgoUopće ne vjerujem u takozvanu objektivnost, mislim da je riječ o strahu pred vlastitom sjenomvarao njen angažman te su je premjestili u kulturni program zbog čega više ne može biti u Aktivu. Svaka osoba koja vjeruje da je tu riječ o objektivnom i nužnom restrukturiranju je jako naivna. Ako su meni dali otkaz da bi uštedjeli nekoliko stotina eura, što onda reći za Bizilj koja je praktički bacila kroz prozor gotovo pola milijuna eura. Trebali bi joj sudski zabraniti da se približi zgradi RTV jer bi odmah mogla nastati neka nepopravljiva šteta.
Direktorica RTV Slovenija Ljerka Bizilj je na konferenciji za novinare izjavila da RTV Slovenija nije socijalna institucija, već ona koja želi raditi kvalitetan program za svoje gledatelje. Kako komentirate njenu izjavu s obzirom na to da su otpušteni ili smijenjeni novinari koji su se bavili ozbiljnim temama i nisu se libili kritike?
Ne želim nikoga vrijeđati, ali cijela ta tiskovna konferencija bila je ravna kolektivnom harakiriju. Slažem se s Bizilj da RTV Slovenija ne bi trebala biti socijalna institucija, ali je zanimljivo da je to mogla biti kada je trebalo njenog sina, Bina Bizilja, zaposliti kao producenta na toj promašenoj, zabavnoj emisiji. Sada su neke stvari isplivale na površinu i postoji sumnja da su se događale razne koruptivne radnje na televiziji. Smatram da to moramo upravo mi novinari razotkriti jer je riječ o javnoj televiziji koju financira javnost te ona ima pravo znati na što se i na koji način troši Hrvatski mediji su pogrešno prenijeli razloge smjene kolegice Aščić iako je, prema onome što sam pročitao u slovenskom tisku, njena nacionalnost bila predmet rasprave u Programskom vijeću, gdje se problematiziralo kako Hrvatica može voditi Dnevnik na dane nacionalnih blagdana i praznikajavni novac.
U svom otvorenom pismu navodite kako su pritisci na novinare RTV Slovenija sve veći od strane uredništva, a kao odgovorne držite uz direktoricu Bizilj, Bojana Travena i glavnu urednicu informativnog programa Jadranku Rebernik. Prema riječima Bizilj, Travenova uloga je monitoring situacije na RTV-u te ne bi trebao utjecati na ikakve odluke, pogotovo na otpuštanja?
Radi se čistka društveno-kritičkih novinara i to ima određene političke konotacije, iza toga stoji jasna desna politika. Novinari koji su u Sloveniji poznati po svojim stavovima i angažmanu, koji su istraživali određene stvari, među kojima sam i ja, nisu podobni za desne političke strukture te stoga ne čudi otpuštanje ili degradacija. Uz čistku novinara, paralelno se događa i proces tabloidizacije, komercijalizacije javne televizije koju, koliko mi je poznato, vodi Bojan Traven koji je ujedno i pomoćnik direktorice Bizilj. Kod Travena je najzanimljivije da je riječ o osobi koja redovito krši novinarski kodeks i da je puno puta bio osuđivan zbog toga. Kako takva osoba može imati legitimitet za donošenje odluka i degradaciju te otpuštanje nagrađivanih novinara? Moj posljednji film Frontovi Kurdistana, koji sam snimio prije devet mjeseci u Iraku, Siriji i Turskoj za RTV, bit će prikazan na Festivalu slovenskog filma, dva tjedna poslije mog izbacivanja s RTV. Gdje je tu logika?
Smatrate li da postoji prostor na javnoj televiziji za ozbiljno novinarstvo ako uzmemo u obzir nastavak komercijalizacije? Gubi li se time primarna funkcija javnog servis?
Nažalost, čini mi se da ima sve manje prostora za ozbiljno novinarstvo i naravno da se gubi ta primarna funkcija. Samo jedan od pokazatelja je pad gledanosti koja je, kako mi prenose kolege, u kolovozu iznosila tri posto, što je upola manje u odnosu na prošlu godinu. Rukovodstvo ukida ili premješta dobre emisije čime ruše ugled kuće i sužuju prostor informiranja javnosti. Tom urušavanju javnog servisa doprinose i sami odnosi unutar kuće gdje se novinari i novinarke boje da će im se ukinuti emisije i slično. Svi potezi rukovodstva ukazuju na to da se u suštini događa demontaža RTV-a. Tako se pod izlikom mjera štednje ukinulo i dopisništvo u Zagrebu s obrazloženjem da će time uštedjeti do 110 tisuća eura godišnje, što je minimalni trošak ako se pogledaju sredstva utrošena na onaj propali zabavni šou. Po onome što znam, čini mi se da ovo rukovodstvo neće još dugo izdržati. Još jedan od problema RTV-a je velik utjecaj politike na funkcioniranje televizije za što je zaslužan Zakon o Nema nikakvih dokaza da je Jelena Aščić baš zbog nacionalnosti degradirana s pozicije voditeljice i sve upućuje na to da je sankcionirana zbog svog društveno-kritičkog novinarstva kao i mi ostaliRadioteleviziji Slovenija koji je donijela Janšina vlada. Taj bi se zakon trebao izmijeniti što prije, i prvi korak je napravljen u vidu peticije, koju je potpisao velik broj akademika i intelektualaca. Peticija je upućena Vladi, parlamentu i njom se traže izmjene koje će dokinuti politički utjecaj na RTV.
Nakon vaše posljednje emisije Zrcalo tjedna u kojoj se dotaknuli problema rastuće desničarske retorike u kontekstu izbjeglica i koju ste završili riječima Smrt fašizmu, sloboda ljudima, pojedini blogeri, pa i kolege novinari, izjavili su da ste time prekršili profesionalne standarde. Kako to komentirate?
Zrcalo tjedna je u suštini komentar, te sam u toj emisiji iznio svoje viđenje jako teške situacije u Europi. Pošto sam se puno bavio problematikom krajnje desnice, kako u Sloveniji, tako i u Europi, te sam uz to i putovao bezbroj puta u zemlje Bliskog istoka pa znam od čega izbjeglice bježe. Imam dosta znanja o navedenoj temi i smatram da je moja dužnost upozoriti na te probleme, a pogotovo u kontekstu trenutne izbjegličke krize. Emisiju sam zaključio ovim riječima: "Neki od krajnjih desničara u Europi kažu da su izbjeglice prijetnja za kršćanske vrijednosti u Europi, ali pritom zaboravljaju da je Isus jako puno govorio o solidarnosti među ljudima. Naša obaveza je da pomognemo svakom čovjeku kojem treba pomoć, ali i da se odlučno odupremo onima koji bi nas zarazili mržnjom." I onda sam završio sa "Smrt fašizmu, sloboda ljudima". I to je nešto u što jako vjerujem i ne bih mijenjao taj stav za bilo koga i nizašto. Naravno tako nešto ne bih rekao u prilogu za Dnevnik, ali kako je Zrcalo tjedna komentar, želio sam taj prostor iskoristiti za jasnu poruku kako fašizam ne valja. Vidimo što se trenutno događa u Europi i ne možemo šutjeti o takvim stvarima, a pogotovo novinari koji bi trebali jasno upozoravati i govoriti o tome. Uopće ne vjerujem u takozvanu objektivnost, mislim da je riječ o strahu pred vlastitom sjenom. Mnogo puta sam bio u Siriji, Iraku, Palestini, Kurdistanu te ne mogu biti objektivan. Tu mi padaju na pamet riječi poznatog novinara Chrisa Hedgesa koji je rekao: "Ako bi i vi vidjeli ratno stradavanje izbliza kao što sam vidio ja, onda ni vi ne biste bili neutralni. Jako sam ponosan što su mi "Smrt fašizmu, sloboda ljudima" bile posljednje riječi na televiziji.
U veljači ove godine pozvani ste na razgovor u državno tužiteljstvo pod optužbom da ste otkrili tajni državni dokument u svom nagrađivanom dokumentarcu Koalicija sovraštva (Koalicija mržnje). Teretilo vas se da ste prekršili članak 260. kaznenog zakona prema kojem vam prijeti i do tri godine zatvora. Tada vas je vodstvo RTV-a načelno podržalo, ali koliko razumijem, pravnu zaštitu niste od njih dobili, već od Društva novinara Slovenije?
Pozvan sam na razgovor jer sam u dokumentarcu objavio dokument slovenske obavještajne agencije SOVA koji se bavi ekstremnim skupinama Ako su meni dali otkaz da bi uštedjeli nekoliko stotina eura, što onda reći za direktoricu Ljerku Bizilj koja je praktički bacila kroz prozor gotovo pola milijuna eurau Sloveniji i koji je bio cenzuriran upravo u dijelu koji se bavi desnim ekstremističkim skupinama. Tadašnji ravnatelj SOVA-e bio je Damir Črnčec, koji je danas po mojim saznanjima drugi čovjek Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) i koji je očigledno sudjelovao u prikrivanju veza između SDS-a i neo-nacista u Sloveniji, što sam i dokazao u svojoj emisiji. Više novinara je objavilo fotografije koje dokazuju da te veze postoje. Nakon što sam pozvan na razgovor, rukovodstvo RTV-a mi je poslalo odvjetnika kuće koji je objasnio da mi ne može nuditi pravnu zaštitu pod izlikom da vodstvo nema novaca za to. To mi nije predstavljalo neki problem jer nisam imao namjeru otkriti svoj izvor informacija, što je tužiteljstvo od mene tražilo. Informacija o tome da nemam pravnu zaštitu od strane RTV-a došla je do Društva novinara Slovenije koje je odmah reagiralo te je nakon pritisaka rukovodstvo popustilo i dodijelilo mi odvjetnika. To razdoblje je bilo katastrofalno za moje kolegice i kolege. Čak mi je jedna kolegica došla s pitanjem ima li smisla baviti se temama koje imaju znatnu političku pozadinu ako će ona na kraju ostati sama na sudu. Razumijete, tako uništavate medijsku kuću, ako imate preplašene novinare. Od tada do danas dogodilo se puno stvari i sve više ljudi, ne samo unutar RTV-a, glasnije i glasnije priča o demontaži RTV-a. Ovo rukovodstvo napravilo je toliko grešaka i nejasno je što se tu točno događa, ali sve ide k tome da se RTV uništi, komercijalizira, čime Slovenija gubi javni servis.
Što je sada s procesom, je li se razriješila situacija?
Tužiteljstvo je odustalo od procesa, a i u međuvremenu se promijenio zakon zbog mog slučaja i slučaja još trojice kolega koji su se našli u sličnoj situaciji. Prema novom zakonu mogu se objaviti tajni dokumenti ako su interesu javnosti. Kada pričaš o tome da se tajna agencija koristi u političke svrhe do te mjere da se prikrivaju informacije o desnim ekstremistima, informacije koje bi trebale biti predmet rasprave u parlamentu, onda je sasvim jasno da su te informacije u interesu javnosti što bi vrlo lako dokazao na sudu. Mislim da je tu bila riječ o političkom progonu i ako je on bio vrsta osvete, onda su u SDS-u brzo shvatili da im to šteti jer sam ja u svim izjavama isticao veze SDS-a i neo-nacista, koje oni do danas nisu objasnili i od kojih se nisu ogradili. Čak sam se nekoliko puta javno zahvalio Vinku Gorenaku, tadašnjem ministru unutarnjih poslova u Janšinoj Slažem se s Bizilj da RTV Slovenija ne bi trebala biti socijalna institucija, ali je zanimljivo da je to mogla biti kada je trebalo njenog sina, Bina Bizilja, zaposliti kao producenta na toj promašenoj, zabavnoj emisijivladi koji je prvi pozvao na moj progon, jer mi se čini bitnim da pričam o tim vezama u javnosti, a on mi je baš dao izvrsnu priliku za to. Pa još jednom – puno hvala, Vinko.
Nakon što je izašao dokumentarac, najveći naglasak je bio na otkrivanju tajnog dokumenta, a ne na postojanju veze između SDS-a i neo-nacista i samom djelovanju desnih ekstremističkih skupina. Također se čini da ne postoji ozbiljan pristup toj problematici, kako u Sloveniji tako i u Hrvatskoj, te ste među rijetkim novinarima koji progovaraju o tome.
Kada je dokumentarac izašao, mnogo ljudi je bilo u šoku. Meni osobno nije jasno tko može biti začuđen vezom SDS-a i neo-nacista jer je SDS, što je moj jasan stav, postao stranka radikalne desnice što se može vidjeti po izjavama skoro svih vodećih ljudi stranke. Nakon početnog šoka, ljudi su zaboravili na to i ne priča se puno o tome koliko bih volio da se o tome priča. Činjenica je da se SDS nikada nije ogradio od te poveznice, što je zabrinjavajuće. Ali postoje novinari koji se time bave, koji neće popustiti i pustiti da te stvari padnu u zaborav, kao i što postoje ljudi koji žele slušati o toj problematici. Iako se sada na pojedine novinare vrše pritisci, mi šetamo uzdignute glave jer imamo podršku kolega i javnosti, znamo da se borimo za prave stvari. I borit ćemo se i dalje. Smrt fašizmu, sloboda ljudima.
h-alter
