Spas za sebe u Agrokoru su našle političke elite koje su svojedobno omogućile pljačku i kriminalnu pretvorbu društvenog bogatstva, a čiji nasljednici su danas tu i takvu prvobitnu akumulaciju kapitala »oprali« i učinili legalnom. Istodobno su se ubili uvjeravajući javnost i one koji su sve to stvarali, kao i njihove potomke, kako moraju biti sretni što će tako poniženi i uvaljani u bijedu moći ostati najamni radnici onim istim koji su ih besramno opljačkali!
Očekivano, usvajanje nagodbe za »Agrokor« HDZ je proglasio svojom, »pobjedom Andreja Plenkovića i vladajuće većine« iako je svima jasno kako je Hrvatska još jednom izgubila! Ne od Rusa, koji su prigrabili najveći dio raspadnutog ali unosnog carstva, već upravo od onih koji su se okitili lovorovim vijencima!
Što smo u konačnici dobili tog 4. srpnja 2018. godine, 451. dana nakon aktivacije lex Agrokor? Dan neovisnosti? Prije suprotno! Što nam suštinski donosi tih 80,20 posto glasova za nagodbu? Poštenije vrednovanje rada? Uspješnije i konkuretnije hrvatsko gospodarstvo? Pravednije društvo? Sretnijeg pojedinca? Uređeniju državu? Što će se to u Hrvatskoj promijeniti nakon tog »povijesnog događaja«?
Mnogo je pitanja, no odgovor je samo jedan – ništa. Dobro, Ivica Todorić preselio je iz Kulmerovih dvora u Kensington, no i on je došao na svoje, postao Londonac, dio svoje kaste, slobodan kao ptica i materijalno osiguran za nekoliko stotina života. Njemu se svakodnevica promijenila, onima koje je za sobom ostavio u Hrvatskoj, nimalo.
»Njegove« blagajnice i dalje će raditi šest dana tjedno po deset sati (»bez pišanja, molim«) za tri tisuće kuna i sanjati o godišnjem na Jadranu. »Njegovi« ratari i stočari, vinari i sirari, mesari i sladoledari jednako će orati, kopati, musti i klati kao i do sada. Njima se ništa ne mijenja u surovoj borbi za egzistenciju, samo ekstraprofit njihovog rada neće ubirati Gazda Ivica nego neki Gazda čije će im ime biti nepoznato.
Hrvatski izvoz bit će jednako bijedan u odnosu na hrvatski uvoz, a strani turisti sve će jeftinije ljetovati na našem moru kupujući u Konzumu vlastite proizvode povoljnije nego kod kuće gdje im krastavce važu i pivo toče naša fakultetski obrazovana djeca. Za koga je, dakle, nagodba o Agrokoru pobjeda i tko se njome spasio?
Najmanje su to obespravljeni i eksploatirani radnici kojima je potpuno svejedno tko im je vlasnik i poslodavac. Ništa bolje nije prošla ni država koja je u nešto više od godinu dana ostala bez 1,2 milijarde kuna javnog novca, s vrlo velikom vjerojatnošću da će nakon sudskih tužbi porezni obveznici morati nakon sudskih sporova nezadovoljnim vjerovnicima nadoknaditi još po koju milijardu kuna. Nije to ni hrvatsko pravosuđe, jer je prethodni kriminal u Agrokoru u nestajanju jednako legaliziran kao i onaj Agrokora u nastajanju početkom devedesetih prošlog stoljeća.
Spas za sebe u Agrokoru su našle političke elite koje su svojedobno omogućile pljačku i kriminalnu pretvorbu društvenog bogatstva, a čiji nasljednici su danas tu i takvu prvobitnu akumulaciju kapitala »oprali« i učinili legalnom. Istodobno su se ubili uvjeravajući javnost i one koji su sve to stvarali, kao i njihove potomke, kako moraju biti sretni što će tako poniženi i uvaljani u bijedu moći ostati najamni radnici onim istim koji su ih besramno opljačkali!
Sam lex Agrokor i »afera Borg« pokazali su da se jedino u Hrvatskoj protiv starog kriminala nastoji boriti novim kriminalom! U »dobroj namjeri« očuvale su se stare navade da se ukrade gdje god se može i kad god se za to prilika ukaže. Ako ne može drugačije, onda pošteno!
Dragi Andrej, HDZ i vladajuća koalicijo, uživajte u svojoj pobjedi!
novilist
