Takva nedosljednost i koketiranje s ustašlukom ruše vjerodostojnost Hrvatske i hrvatske politike u svijetu. Odvojene komemoracije u Jasenovcu, koje simboliziraju šizofrenu politiku Plenkovićeve vlade i kompromiserski odnos prema nabujalom revizionizmu i falsifikatorskim pokušajima prema najtežem pitanju naše prošlosti, sigurno su najveća sramota ne samo Plenkovićeve vlade, nego i cijele Hrvatske. A ta sramota nanosi Hrvatskoj dugoročnu, neizbrisivu štetu
Hrvatska se neće obraniti od provokacija iz Srbije sve dok ne smogne hrabrosti i odlučnosti raščistiti s vlastitim ustašlukom i povijesnim revizionizmom. Jasno je, naime, da se Hrvatska ne može uvjerljivo suprotstaviti četničkom divljanju Vojislava Šešelja i provokacijama Vučićevog »čovjeka za Hrvatsku«, notornog Aleksandra Vulina, sve dok se u Jasenovcu vije zastava s ustaškim pozdravom i dok ustaški pozdrav u Hrvatskoj postaje legalan.
Takva nedosljednost i koketiranje s ustašlukom ruše vjerodostojnost Hrvatske i hrvatske politike u svijetu. Odvojene komemoracije u Jasenovcu, koje simboliziraju šizofrenu politiku Plenkovićeve vlade i kompromiserski odnos prema nabujalom revizionizmu i falsifikatorskim pokušajima prema najtežem pitanju naše prošlosti, sigurno su najveća sramota ne samo Plenkovićeve vlade, nego i cijele Hrvatske. A ta sramota nanosi Hrvatskoj dugoročnu, neizbrisivu štetu.
Premijer Plenković uvjerava da su on i njegova vlada »učinili sve« da se izbjegnu tri različite kolone u Jasenovcu. Jesu li? Jer što je Plenković učinio s ustaškom pločom provokativno podignutom u Jasenovcu? Premještena je 15-tak kilometara dalje u Novsku, dok je njegovo Vijeće za prošlost istodobno blagoslovilo korištenje ustaškog pozdrava, tobože u ograničenim uvjetima i količinama.
Premijer govori i o njegovanju »kulture sjećanja«. Kako se u Hrvatskoj može vjerodostojno govoriti o kulturi sjećanja, kad naša djeca nemaju pojma što je bio Jasenovac i dok godišnje samo desetak autobusa školske djece posjeti bivši ustaški logor smrti?
Plenković uvjerava i da »svi snažno osuđuju ustaški režim«. No je li tako? Gdje je onda predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović? Zašto je ona ponovno odlučila bojkotirati komemoraciju u Jasenovcu? Njezin izaslanik tvrdi da predsjednica time poručuje da ne želi sudjelovati u »daljnjim podjelama u zemlji«, iako je predsjednica u Jasenovcu bila sama i 2015. godine, prve godine svog mandata, kada uopće nije bilo više kolona, a ni bojkota službene komemoracije. Tada je predsjednica »bezpridržajno« osudila zločine mučenja i ubijanja koji su se događali u Jasenovcu, propustivši jasno i nedvosmisleno imenovati, a kamoli osuditi zločinački ustaški režim koji je odgovoran za ta »mučenja i ubijanja«. Ni ove godine predsjednica nije smogla hrabrosti imenovati izrijekom ustaški režim kao krivca za jasenovačke zločine. Bilježimo, doduše, činjenicu da je ove godine predsjednica simbolično odustala od »korienskog« pravopisa, pa je tako »bezpridržajno« iz 2015. sada ipak postalo – »bespridržajno«.
I predsjednica očito kalkulira, ne želeći se zamjeriti svom desnom biračkom tijelu, baš kao što kalkulira i Plenković, koji očito procjenjuje da je njegovom biračkom tijelu ustaški pozdrav važniji od Istanbulske konvencije, koju je premijer nametnuo HDZ-u neočekivanom odlučnošću i političkom hrabrošću. A Jasenovac, treba li uopće napominjati, također zahtijeva isključivo političku hrabrost i državničku odlučnost. Bilo kakvo kalkulantstvo u ovom je slučaju osuđeno na neuspjeh. Jer ako ostane samo na Istanbulskoj konvenciji, Plenković je gotov.
novilist
