Reiner je naznačio da su ipak nešto malo bolji Hrvati oni kojima su mile ustaške insignije. Da nevolja bude veća, ime ustaškog parlamenta zazvao je na dan kada se u središtu Zagreba služila misa zadušnica za Antu Pavelića
Foto: FaH / Damir Senčar
Bizarno je i bezobrazno u istu rečenicu trpati Hrvatski državni sabor i "kulturu dijaloga", "bolji život građana", "veće slobode", "bolju budućnost" i "sreću" znamo li da je NDH bila tvornica smrti, rasadnik zla i nesreće, beskraj patnje i boli, vrhunac nehumanosti
Da se vrati dignitet Saboru i ponos ljudima. Tim je "argumentima" friško ustoličeni predsjednik Sabora, k tomu i akademik, Željko Reiner optrčavajući centralne dnevnike sve tri nacionalne televizije objašnjavao nenadanu ideju koju je ispalio u inauguracijskom govoru – da će predložiti preimenovanje, točnije, vraćanje imena Hrvatskog sabora u zloglasni Hrvatski državni sabor. I čudio se pritom kao pura dreku što su se mediji iz više od pet kartica govora uhvatili baš tog dijela jedne rečenice.
Vrijedi citirati: "Cilj i obveza svih nas je da ovaj Hrvatski državni sabor – da, dobro ste čuli - namjeravam predložiti, kad se steknu uvjeti, da se on opet tako zove i da bude mjesto kulture dijaloga u kojem će se izabrani predstavnici hrvatskih građana duboko svjesni svoje odgovornosti prema građanima koji su ih izabrali trajno zalagati za njihov bolji život, za njihove veće slobode, za njihovu bolju budućnost, za njihovu sreću i sreću njihove djece i unuka".
Potpuno je nemoguće da novi prvi čovjek najviše zakonodavne vlasti u državi ne zna da je notorni Hrvatski Državni Sabor 1942. godine osnovan ukazom poglavnika Ante Pavelića, bez izbora, i da u NDH nikada nije bilo predstavničkih organa vlasti ni na jednoj razini. U HDS zastupnici su imenovani, bez stvarne političke moći, tek u savjetodavnoj ulozi koja nije nikoga, a najmanje poglavnika Pavelića na bilo što obvezivala. HDS u jedva godinu dana postojanja sastao se svega tri puta.
Današnji Hrvatski sabor nazivao se Hrvatskim državnim saborom i u periodu od 1997. do 2001. godine, i tada je, kao i nakon danas ispaljene nebulozne Reinerove ideje, izazivao sablazan, negativne konotacije, zlokobne reminiscencije, neugodna sjećanja na povijesnu sramotu kvinsliške države hrvatskog naroda koja se temeljila na rasnim zakonima i genocidnom karakteru.
Tim je bizarnije, a i bezobraznije, u istu rečenicu trpati Hrvatski državni sabor i "kulturu dijaloga", "bolji život građana", "veće slobode", "bolju budućnost" i "sreću" znamo li da je NDH, a time i njena navodna predstavnička tijela, bila tvornica smrti, rasadnik zla i nesreće, beskraj patnje i boli, vrhunac nehumanosti.
Ili je možda predsjednik Reiner nesiguran u hrvatsku državnost pa predlaže tautološki naziv parlamenta? Dovoljno bi bilo da je pročitao preambulu Ustava i uvjerio bi se da je Hrvatska čvrsto definirana kao suverena država pa nema baš nikakve potrebe u nazivu najvišeg zakonodavnog tijela dva puta isticati državnost.
Da nije čitao već pripremljeni govor, ovaj bismo Reinerov eksces mogli pripisati tremi i uzbuđenju što je izabran za, po političkoj hijerarhiji i važnosti, drugog čovjeka države, a time bismo mu možda mogli i oprostiti. Ovako, nemamo drugog zaključka doli da će HDZ i dalje nastaviti dijeliti građane, po samo njima znanim kriterijima, na one koji vole Hrvatsku i na one koji je ne mogu smisliti. Doduše, Reiner je dao naznačiti da su ipak nešto malo bolji Hrvati oni kojima su mile ustaške insignije. Da nevolja bude veća, ime ustaškog parlamenta zazvao je na dan kada se u središtu Zagreba služila misa zadušnica za Antu Pavelića.
Istini za volju, kad je shvatio da su mu u slavljeničkom danu kola pošla nizbrdo, počeo se vaditi da je to samo njegova osobna ideja, "od koje možda nešto bude, a možda i ne bude", te da to nije ni važan ni ključan dio njegova govora. Prilično je izvjesno da od toga ipak neće biti ništa jer je za promjenu imena parlamenta nužna i promjena Ustava što, pak, zahtijeva dvotrećinsku većinu za izglasavanje, a toga za ovaj prijedlog nema.
HDZ se pravi grbav i kaže da prvi put čuje za to. Ne bi htjeli posrnuti već na prvoj stepenici formiranja svoje vlasti, pa se vade da su prvenstveno zainteresirani za reforme i rješavanje gospodarskih problema.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na Reinerov prijedlog uzvratila je – "zašto ne?". Zato što onda otpada ona "svi ste vi moji", predsjednice.
Koalicijski partner Božo Petrov o toj ideji također pojma nije imao, tek je dobacio da mu je to nevažno. Nije mu palo na pamet osuditi oživljavanje ustaških sentimenata, a to je, Božo, za mentalno zdravlje ovog kržljavog društva itekako važno.
"Jedan od tih ciljeva je nedvojbeno da država što prije izađe iz duboke gospodarske krize u kojoj se nalazi, ali također i iz još dublje društvene, moralne i vrijednosne krize u kojoj se naše društvo također nalazi", kazivao je predsjednik Reiner sa saborske govornice u novoj ulozi, nesvjestan da kopa još dublju rupu pod moralom i vrijednosnim sustavom hrvatskog društva.
"Podjele u hrvatskom društvu, poglavito ideološke prirode temeljene na davnoj ili manje davnoj prošlosti ne smiju više biti kočnica daljnjeg razvitka hrvatskog društva. To ne znači da prošlost ikada smijemo zaboraviti, dapače, naša djeca i unuci moraju poznavati svoju povijest i nitko im ne smije uskraćivati pravu istinu o njoj", poručio je Reiner, parkiravši se s krive strane istine i svega četiri dana prije 2016. katapultirao nas ravno u 1942. godinu.
