Prenosimo vam objavu za medije povodom SRP (Socijalistička radnička partija) konferencije za štampu koja je održana 9. IV 2013.
O IZBORIMA ZA EU PARLAMENT
Hrvatska se nalazi pred završnim činom jednog vrlo štetnog projekta, zbog kojeg će njeni građani snosit dalekosežne posljedice. Hrvatski vlastodršci koji dominiraju u posljednja dva desetljeća taj događaj nazivaju ulaskom ili primanjem u EU. Ali o ulasku ili primanju u neku asocijaciju može biti riječi kada se radi o ravnopravnim partnerima, a Hrvatska u ovom trenutku to definitivno nije. Stoga je za tu transakciju prikladniji izraz - anschluss.
Nakon priključenja ili prisvajanja Hrvatske od strane imperijalne EU biti će dodatno ugrožen položaj radnika i većeg dijela srednjeg sloja, selo i proizvodnja hrane mogli bi biti izbrisani, a zemlja i izvori pitke vode prodani ili predani stranom kapitalu. Iako smo u SRP-u bili argumentirano protiv ulaska Hrvatske u EU, a to smo i danas, mi nismo protiv suradnje sa svim narodima ne samo Evrope nego i svim slobodoljubivim narodima svijeta, ali na ravnopravnim osnovama. Stoga i prihvaćamo izazov koji pruža mogućnost ulaska u evropski Parlament, da bi se zajedno sa komunistima i ostalim istinskim borcima za ravnopravne odnose među ljudima, suprotstavili Evropi kapitala, nezaposlenosti, imperijalizma, neokolonijalizma i izrabljivanja vlastitih radnika.
Nacionalni decibeli i korporativna retorika, nisu interesi naroda, već to mogu biti nosioci klasnih i socijalnih vrijednosti, koji se bore za ukidanje prevaziđenih društvenih odnosa na kapitalističkim osnovama izrabljivanja čovjeka po čovjeku. A to može biti socijalistička Evropa,
zajednica ravnopravnih naroda i zemalja, na čijem tlu su i ponikle prve klice najprije utopijskog socijalizma, a zatim i onog znanstvenog.
Stoga, kad je šteta već počinjena, pozivamo hrvatske građane koji ne gaje iluzije da nam iz Evrope slijedi med i mlijeko ili čarobni štapić kojim bismo riješili naše probleme, pogotovo onu većinu koji su bili i ostali svjesni da ulaskom u EU gubimo, a nisu izašli na referendum, pa je zahvaljujući i njihovoj pasivnosti manjina izvojevala pobjedu, da isprave taj propust time što će izaći na izbore 14. travnja i svoj glas dati listi Socijalističke radničke partije pod rednim brojem 25.
DEMONSTRACIJE PROTIV ĆIRILICE
Iako je sezona kestena još daleko 'berači kestena' su u nedelju 7. travnja preplavili centralni zagrebački trg, sa kojega je dovoljno jasno odaslana prijetnja pravnom poretku zemlje.
Međutim to nije sve, okupljena gomila je protiveći se uvođenju upotrebe ćiriličnog pisma u Vukovaru, kako je to zakonom propisano, pokazala i zavidan nivo neznanja. Interpretirajući ćirilicu, koja je kulturološki pojam sa nekim samo njima poznatim parametrima i kvalifikacijama, oni su osramotili i dio vlastite povijesti i vlastitog identiteta. Jer se varijanta ćirilica nekoliko stoljeća koristila kao glavno pismo u hrvatskim zemljama. I ne samo to već ćirilicu možemo smatrat kao prvi slavenski 'software'. Doduše prvi je 'software' bio glagoljica , ali je ćirilica koja joj je slijedila ostala u upotrebi većine slavenskog naroda do danas. A Hrvatska je uz još neke slavenske zemlje prihvatila neslavensko latinsko pismo putem katolicizma i ono nije dio njenog originalnog identiteta. Ako pak to društvo koje se u nedjelju tamo okupilo to nezna, a većina nezna, onda su im manipulatori to trebali objasniti, umjesto da ih svjesno dovode u situaciju da sramote sebe i druge.
Osim toga toj ekipi bi netko trebao objasniti da je 1893. godine u Puli osnovana Ćirilometodska družba, nazvana imenom osobe za koju se veže postanak ćirilice, koja je imala zadatak prikupljat sredstva i inicirat podizanje hrvatskih škola u Istri, a koju su vodila imena poput Vjekoslava Spinčića, Dinka Vitezića, Viktora Cara Emina, Matka Laginje i drugih..
Postavlja se pitanje, kako bi zdrav razum reagirao, da se u Japanu netko sjeti organizirati protest, protiv upotrebe latiničnog pisma, jer su na dva njihova grada u II sv. ratu bacili atomske bombe oni koji koriste latinično pismo.
Time nisu iscrpljeni mogući apsurdi. S obzirom da ovi koji su u nedjelju nahrupili u Zagreb i njihovi istomišljenici koji su ostali kod kuće ne misle stati, da li možemo očekivati da će u konačnici uputiti zahtjev, da se u Hrvatskoj iz upotrebe izbace ona latinična slova koja su identična sa ćiriličnim.
NAORUŽAVANJE SIRIJSKIH POBUNJENIKA
Informacija o prodaji hrvatskog oružja, koje je završilo u rukama sirijskih pobunjenika i njihovih inozemnih pomagača-plaćenika i jako zakašnjelo priznanje hrvatske oligarhije, koje bi bilo potpuno izostalo, da informaciju nisu otkrili vanjski nezavisni izvori, je još jedan u nizu pokazatelja o nepostojanju hrvatske suverenosti i njene vazalne podčinjenosti svojim gospodarima, koje traje od same secesije 90-ih pa do danas.
Tom transakcijom oružja, Hrvatska je dala konkretan doprinos u podršci i okrupnjavanju novog svjetskog fašističkog poretka. A posipanje pepelom njenog predsjednika da nisu mogli znati da će prodajom tog oružja u ratnu zonu ono biti upotrebljeno u agresiji na Siriju, je uvreda zdravom
razumu onih kojima se ta poruka šalje.
Osim što je hrvatsko vodstvo ovime okrvavilo svoje ruke, ono nije u interesu Hrvatske, već od toga možemo imati samo štete. U tradiciji većine hrvatskih građana nije učešće ili podržavanje vojne intervencije svjetskih moćnika u treće zemlje, već građenje međunarodne koegzistencije suradnje,sa svim slobodoljubljivim narodima, u čemu i Hrvatska ima 30-godišnje iskustvo, kroz Pokret nesvrstanih, kojeg je i sama bila dio.
Izvor: Advence