Slučaj Nikolovski: Ovogodišnji ST(an) Pride, kao i Split Pride nekoliko mjeseci prije njega, pokazao je međutim kako se tijekom zadnjih 20, odnosno 1 godinu, dosta toga promijenilo te kako su građani i vlast, uz malu pomoć tutora iz Bruxellesa i udruga za stanarska prava, konačno naučili tretirati podstanare kao pedere.
Nakon jednotjedne strepnje da će ove godine kao i prošle doći do nasilja neslućenih razmjera , splitska "Parada u(ve)seljenja" ipak je prošla bez ijednog jedinog incidenta. Za takav scenarij umnogome je zaslužna Republika Hrvatska, koja je naknadno poduprla održavanje ovog događaja, poslavši delegaciju predvođenu ministrom branitelja Fredom Matićem s ovećom količinom naoružanih pripadnika policije da sudjeluju u manifestaciji.
Ovogodišnje paradiranje stanom, kojim je obitelj Nikolovski željela ukazati na 20-godišnje gaženje svojih stanarskih prava i na izrazito pasivno ponašanje Republike Hrvatske po pitanju zaštite istih, okončano je na zadovoljstvo izvršne vlasti, civilnih udruga za stanarska prava i tutora iz Bruxellesa. No, samom događaju prethodila je višednevna atmosfera prepuna neizvjesnosti, proizašla iz činjenice da se spomenuta manifestacija planirala u konzervativnoj sredini, gdje kod dijela publikuma dominira stav kako ne mogu svi imati jednaka stanarska prava, te da Nikolovski ne bi smio raditi ovakve stvari unutar svoja četiri zida, već kao i svi ljudi poput njega, na ulici.
Zbog toga je došlo do oštrog protivljenja njegovom pokušaju izjednačenja samoga sebe sa ostalim stanarima u zgradi.
Nakon što je Nikolovski ipak najavio da unatoč pritiscima i prijetnjama neće odustati od paradiranja vlastitim stanom u papučama, bermudama i potkošulji, uslijedili su dani potpune napetosti: događaj je postao nacionalna medijska tema broj 1., na biranim naslovnicama su vrištale usklične rečenice, poput već legendarne 'Nikolovski provalio u vlastiti stan!', što je logički konstrukt po uzoru na legendarnu Dijanu Čuljak Šelebaj, koja je ranih devedesetih, izvještavajući ispred logora Heliodrom, za Bošnjake kazala kako 'stanovnici' imaju 'ako ne udoban, a ono barem siguran smještaj'.
Među najglasnijim protivnicima ove manifestacije bio je tim povodom osnovani "Građanski štab za obranu stana", oko kojeg su se okupili utjecajni intelektualci iz internetskih foruma i HVIDRA-e. Oni su odmah najavili kako će do zadnjeg čovjeka braniti stepenište na spornoj lokaciji te da neće dopustiti ovako brutalno kršenje hrvatskih zakona.
U najkraćem, sve je podsjećalo na atmosferu iz prošlogodišnje "Parade iseljenja", koja se dogodila prije 20 godina. Ta je Parada, da podsjetimo, bila prva manifestacija ovakve vrste u Splitu, a ostati će nezapamćena po izrazito velikim neredima: između 8 i 10 tisuća brava i bubrega tom je prilikom obijeno do neprepoznatljivosti, uključujući i onu (bravu) u vlasništvu gospodina Nikolovskog. Epilog svega je bilo nekoliko strogih kazni za počinitelje; dosuđena im je 20-godišnja kazna boravka u garsonjerama umjesto u peterosobnim stanovima, pod optužbom da su sami krivi što se prije obijanja nisu informirali o kvadraturi nekretnine.
To sugerira da je Republika Hrvatska tada imala dosta jasan stan prema prekršiteljima prava na stanarsku jednakost svih građana. "Država, kao i naši susjedi, doslovno su nas preko noći počeli gledati kao podstanare koji nisu platili najam. A još jučer na hodniku su nas uredno pozdravljali kao vlasnike stana", prisjeća se jedan od nekoliko tisuća obijenih.
Veliku ulogu u svemu odigrala je i izvršna vlast, koja je u to vrijeme, na zaprepaštenje civilnih udruga za stanarska prava i tutora iz Bruxellesa, otvorenim prijezirom prema spomenutim (pod)stanarima potaknula rasplamsavanje nasilja nad njima, odbijajući ih potom zaštititi od većinski raspoloženih susjeda.
No, Republika Hrvatska nije stala samo na tome: rijetki očuvani arhivski zapisi navode kako je upravo politika nadahnula donošenje odluke o preseljenju planiranog mimohoda dijela građana s manjinskim stanarskim opredjeljenjem iz njihovih stanova na neatraktivno područje splitske luke Lora, uz savjet Splićanima da, ukoliko im smetaju prizori dojučerašnjih susjeda, jednostavno ignoriraju ovaj događaj i da se prave da oni nikad nisu ni postojali.
Ovogodišnji ST(an) Pride, kao i Split Pride nekoliko mjeseci prije njega, pokazao je međutim kako se tijekom zadnjih 20, odnosno 1 godinu, dosta toga promijenilo te kako su građani i vlast, uz malu pomoć tutora iz Bruxellesa i udruga za stanarska prava, konačno naučili tretirati podstanare kao pedere.
Gradonačelnik zasad bez komentara
I dok se strasti polagano civiliziraju, splitski gradonačelnik nedostupan je za komentar minulih događaja: ne može ga se kontaktirati jer pokušava pronaći drske prosvjednike koji su prošli tjedan paradirali njegovim stanom. Kako doznajemo, riječ je o zasad anonimnoj marksističkoj skupini koja je u Kerumovoj vili iz krajnje klasnih pobuda zauzimala imovinu u protuvrijednosti najmanje dva kamiona brašna humanitarne pomoći koje je zasad anonimni trgovac otuđio početkom 90-ih godina.
"Slobodno napišite da je to naš službeni stan", poručili su gerilci.
Izvor: www.h-alter.hr
Nakon jednotjedne strepnje da će ove godine kao i prošle doći do nasilja neslućenih razmjera , splitska "Parada u(ve)seljenja" ipak je prošla bez ijednog jedinog incidenta. Za takav scenarij umnogome je zaslužna Republika Hrvatska, koja je naknadno poduprla održavanje ovog događaja, poslavši delegaciju predvođenu ministrom branitelja Fredom Matićem s ovećom količinom naoružanih pripadnika policije da sudjeluju u manifestaciji.
Ovogodišnje paradiranje stanom, kojim je obitelj Nikolovski željela ukazati na 20-godišnje gaženje svojih stanarskih prava i na izrazito pasivno ponašanje Republike Hrvatske po pitanju zaštite istih, okončano je na zadovoljstvo izvršne vlasti, civilnih udruga za stanarska prava i tutora iz Bruxellesa. No, samom događaju prethodila je višednevna atmosfera prepuna neizvjesnosti, proizašla iz činjenice da se spomenuta manifestacija planirala u konzervativnoj sredini, gdje kod dijela publikuma dominira stav kako ne mogu svi imati jednaka stanarska prava, te da Nikolovski ne bi smio raditi ovakve stvari unutar svoja četiri zida, već kao i svi ljudi poput njega, na ulici.
Zbog toga je došlo do oštrog protivljenja njegovom pokušaju izjednačenja samoga sebe sa ostalim stanarima u zgradi.
Nakon što je Nikolovski ipak najavio da unatoč pritiscima i prijetnjama neće odustati od paradiranja vlastitim stanom u papučama, bermudama i potkošulji, uslijedili su dani potpune napetosti: događaj je postao nacionalna medijska tema broj 1., na biranim naslovnicama su vrištale usklične rečenice, poput već legendarne 'Nikolovski provalio u vlastiti stan!', što je logički konstrukt po uzoru na legendarnu Dijanu Čuljak Šelebaj, koja je ranih devedesetih, izvještavajući ispred logora Heliodrom, za Bošnjake kazala kako 'stanovnici' imaju 'ako ne udoban, a ono barem siguran smještaj'.
Među najglasnijim protivnicima ove manifestacije bio je tim povodom osnovani "Građanski štab za obranu stana", oko kojeg su se okupili utjecajni intelektualci iz internetskih foruma i HVIDRA-e. Oni su odmah najavili kako će do zadnjeg čovjeka braniti stepenište na spornoj lokaciji te da neće dopustiti ovako brutalno kršenje hrvatskih zakona.
U najkraćem, sve je podsjećalo na atmosferu iz prošlogodišnje "Parade iseljenja", koja se dogodila prije 20 godina. Ta je Parada, da podsjetimo, bila prva manifestacija ovakve vrste u Splitu, a ostati će nezapamćena po izrazito velikim neredima: između 8 i 10 tisuća brava i bubrega tom je prilikom obijeno do neprepoznatljivosti, uključujući i onu (bravu) u vlasništvu gospodina Nikolovskog. Epilog svega je bilo nekoliko strogih kazni za počinitelje; dosuđena im je 20-godišnja kazna boravka u garsonjerama umjesto u peterosobnim stanovima, pod optužbom da su sami krivi što se prije obijanja nisu informirali o kvadraturi nekretnine.
To sugerira da je Republika Hrvatska tada imala dosta jasan stan prema prekršiteljima prava na stanarsku jednakost svih građana. "Država, kao i naši susjedi, doslovno su nas preko noći počeli gledati kao podstanare koji nisu platili najam. A još jučer na hodniku su nas uredno pozdravljali kao vlasnike stana", prisjeća se jedan od nekoliko tisuća obijenih.
Veliku ulogu u svemu odigrala je i izvršna vlast, koja je u to vrijeme, na zaprepaštenje civilnih udruga za stanarska prava i tutora iz Bruxellesa, otvorenim prijezirom prema spomenutim (pod)stanarima potaknula rasplamsavanje nasilja nad njima, odbijajući ih potom zaštititi od većinski raspoloženih susjeda.
No, Republika Hrvatska nije stala samo na tome: rijetki očuvani arhivski zapisi navode kako je upravo politika nadahnula donošenje odluke o preseljenju planiranog mimohoda dijela građana s manjinskim stanarskim opredjeljenjem iz njihovih stanova na neatraktivno područje splitske luke Lora, uz savjet Splićanima da, ukoliko im smetaju prizori dojučerašnjih susjeda, jednostavno ignoriraju ovaj događaj i da se prave da oni nikad nisu ni postojali.
Ovogodišnji ST(an) Pride, kao i Split Pride nekoliko mjeseci prije njega, pokazao je međutim kako se tijekom zadnjih 20, odnosno 1 godinu, dosta toga promijenilo te kako su građani i vlast, uz malu pomoć tutora iz Bruxellesa i udruga za stanarska prava, konačno naučili tretirati podstanare kao pedere.
Gradonačelnik zasad bez komentara
I dok se strasti polagano civiliziraju, splitski gradonačelnik nedostupan je za komentar minulih događaja: ne može ga se kontaktirati jer pokušava pronaći drske prosvjednike koji su prošli tjedan paradirali njegovim stanom. Kako doznajemo, riječ je o zasad anonimnoj marksističkoj skupini koja je u Kerumovoj vili iz krajnje klasnih pobuda zauzimala imovinu u protuvrijednosti najmanje dva kamiona brašna humanitarne pomoći koje je zasad anonimni trgovac otuđio početkom 90-ih godina.
"Slobodno napišite da je to naš službeni stan", poručili su gerilci.
Izvor: www.h-alter.hr
