-Milijuni su milijuni, a Bosna je ipak samo Bosna.
(Miroslav Ćiro Blažević)
Riječ Bosna, ako ćemo inzistirati na njenom «pravom» i opće poznatom značenju, može označavati dvije stvari- sjeverni dio države Bosne i Hercegovine ili rijeku koja, izvirući na Vrelu Bosne podno Igmana, Bosnom teče i u Savu se ulijeva, te s njom hita prema konačnom cilju, Crnome moru. Neki, kao što to čini i trener svih trenera, Bosnom nazivaju cijelu državu BiH, nepravedno pri tom zapostavljajući kamen, krš i maslinu.
No, u nepisanim kolokvijalnim rječnicima stanovnika grada kojeg spomenuta rijeka Sava od spomenute Bosne i Hercegovine odvaja, riječ Bosna ima još jedno značenje. Naime, koristimo ju često kako bi imenovali grad koji ni sam nije siguran kako se zove- Bosanski, Srpski ili naprosto Brod ,bez ovih svojatajućih predmetaka.
Taj grad, pak, sve do prije nekoliko godina bio je prava oaza jeftine trgovine. Većina proizvoda je bila znatno jeftinija nego u Republici Hrvatskoj, pogotovo se to odnosi na razdoblje prije no što su susjedi uveli PDV od 17% na većinu proizvoda. No, cijene robe po koju se možda i najčešće išlo preko «grane», cigareta, su ostale još uvijek daleko niže. Razlog tomu je i povećanje cijene cigareta u Hrvatskoj koje je u proteklih par godina neke marke učinilo 30-ak posto skupljima. Osim cigareta, u Bosnu se išlo (i još se ide) po odjeću, obuću i neke prehrambene artikle.
Sjećam se tako i starog, raspadajućeg autobusa koji je nekad iz Štamparove (preko puta tržnice) vozio do ulaza na tržnicu u susjednom Brodu. Karta je, ako se dobro sjećam, koštala 6 kn, odnosno marku i pol. Nitko, naravno, nije pravio probleme, plaćali ste kojom god ste valutom željeli. Pare su pare i okreću tamo gdje čak ni burgija ne može.
Otkako je ta linija nestala, nekoliko puta sam čuo glasine o njenom ponovnom uspostavljanju od strane poduzeća zaduženog za javni gradski prijevoz. Međutim, tako nešto se nikada nije dogodilo.
U otprilike isto vrijeme kad je ukinuta linija koja je povezivala dva Broda, dva grada, dvije države, u gradu sjeverno od rijeke Save otvoreni su prvi super-mega-extra-maxi marketi, Konzum i Kaufland. Nedugo nakon toga, otvoren je i prvi pravi trgovački centar. Isti k'o u Americi. Sada, zahvaljujući globalizaciji, imamo priliku kupovati jeftino uvezeno povrće, još jeftinije majice «Made in China» kod njemačkih dilera jeftinom i ne nužno kvalitetnom odjećom i pri tome misliti da činimo dobro djelo time što kupujemo u centru u kojem rade naši sugrađani. Bez obzira na to što oni, zapravo, rade za bijedne plaće kod tog istog njemačkog dilera odjećom. Na kraju krajeva, napredak je najvažniji, a nije li najbolji pokazatelj napretka to što smo imali čast da se upravo u Slavonskom Brodu otvori prvi Supernova trgovački centar u Hrvatskoj? U isto vrijeme, nije li najbolji pokazatelj gluposti to što se radujemo čeličnoj kutiji koja džepove rijetkih zaposlenika unese najviše petinu (prema mojoj slobodnoj procijeni) novca kojeg izvuče iz džepova ostatka vrlo često nezaposlenih Brođana, koji svakodnevno u nju hodočaste?
Pitate se sada sigurno, kakve veze imaju tržnica u malom pograničnom gradu u BiH, trgovački centri u malo većem pograničnom gradu RH i Ćiro Blažević. Stvar je u tome da Ćirina izjava najbolje oslikava stav Brođana prema Bosni, odnosno prema susjedom gradu koji, kako sam već objasnio, u brodskom kolokvijalnom rječniku dijeli ime sa sjevernim dijelom BiH i rijekom koja se rađa u Ilidži, a utapa u Crnome moru. Naime, Ćiro je, slično kao i Brođani, nakon pretrpljenih katastrofa u Hajduku, Neuchatelu i Zagrebu oslonac pronašao u Bosni, a onda brže-bolje utekao čim je začuo zov kineskih milijuna.
P.S. Onima koji i dalje misle da je kupovanje u Republici Hrvatskoj, pa makar i u stranim trgovačkim lancima kad su Todorić i Kerum nedostupni, stvar domoljublja, poručujem da si bljutavi slogan Kupujmo hrvatsko, zajedno sa španjolskim GMO lukom iz Konzuma-zabiju u guzicu.
(Miroslav Ćiro Blažević)
Riječ Bosna, ako ćemo inzistirati na njenom «pravom» i opće poznatom značenju, može označavati dvije stvari- sjeverni dio države Bosne i Hercegovine ili rijeku koja, izvirući na Vrelu Bosne podno Igmana, Bosnom teče i u Savu se ulijeva, te s njom hita prema konačnom cilju, Crnome moru. Neki, kao što to čini i trener svih trenera, Bosnom nazivaju cijelu državu BiH, nepravedno pri tom zapostavljajući kamen, krš i maslinu.
No, u nepisanim kolokvijalnim rječnicima stanovnika grada kojeg spomenuta rijeka Sava od spomenute Bosne i Hercegovine odvaja, riječ Bosna ima još jedno značenje. Naime, koristimo ju često kako bi imenovali grad koji ni sam nije siguran kako se zove- Bosanski, Srpski ili naprosto Brod ,bez ovih svojatajućih predmetaka.
Taj grad, pak, sve do prije nekoliko godina bio je prava oaza jeftine trgovine. Većina proizvoda je bila znatno jeftinija nego u Republici Hrvatskoj, pogotovo se to odnosi na razdoblje prije no što su susjedi uveli PDV od 17% na većinu proizvoda. No, cijene robe po koju se možda i najčešće išlo preko «grane», cigareta, su ostale još uvijek daleko niže. Razlog tomu je i povećanje cijene cigareta u Hrvatskoj koje je u proteklih par godina neke marke učinilo 30-ak posto skupljima. Osim cigareta, u Bosnu se išlo (i još se ide) po odjeću, obuću i neke prehrambene artikle.
Sjećam se tako i starog, raspadajućeg autobusa koji je nekad iz Štamparove (preko puta tržnice) vozio do ulaza na tržnicu u susjednom Brodu. Karta je, ako se dobro sjećam, koštala 6 kn, odnosno marku i pol. Nitko, naravno, nije pravio probleme, plaćali ste kojom god ste valutom željeli. Pare su pare i okreću tamo gdje čak ni burgija ne može.
Otkako je ta linija nestala, nekoliko puta sam čuo glasine o njenom ponovnom uspostavljanju od strane poduzeća zaduženog za javni gradski prijevoz. Međutim, tako nešto se nikada nije dogodilo.
U otprilike isto vrijeme kad je ukinuta linija koja je povezivala dva Broda, dva grada, dvije države, u gradu sjeverno od rijeke Save otvoreni su prvi super-mega-extra-maxi marketi, Konzum i Kaufland. Nedugo nakon toga, otvoren je i prvi pravi trgovački centar. Isti k'o u Americi. Sada, zahvaljujući globalizaciji, imamo priliku kupovati jeftino uvezeno povrće, još jeftinije majice «Made in China» kod njemačkih dilera jeftinom i ne nužno kvalitetnom odjećom i pri tome misliti da činimo dobro djelo time što kupujemo u centru u kojem rade naši sugrađani. Bez obzira na to što oni, zapravo, rade za bijedne plaće kod tog istog njemačkog dilera odjećom. Na kraju krajeva, napredak je najvažniji, a nije li najbolji pokazatelj napretka to što smo imali čast da se upravo u Slavonskom Brodu otvori prvi Supernova trgovački centar u Hrvatskoj? U isto vrijeme, nije li najbolji pokazatelj gluposti to što se radujemo čeličnoj kutiji koja džepove rijetkih zaposlenika unese najviše petinu (prema mojoj slobodnoj procijeni) novca kojeg izvuče iz džepova ostatka vrlo često nezaposlenih Brođana, koji svakodnevno u nju hodočaste?
Pitate se sada sigurno, kakve veze imaju tržnica u malom pograničnom gradu u BiH, trgovački centri u malo većem pograničnom gradu RH i Ćiro Blažević. Stvar je u tome da Ćirina izjava najbolje oslikava stav Brođana prema Bosni, odnosno prema susjedom gradu koji, kako sam već objasnio, u brodskom kolokvijalnom rječniku dijeli ime sa sjevernim dijelom BiH i rijekom koja se rađa u Ilidži, a utapa u Crnome moru. Naime, Ćiro je, slično kao i Brođani, nakon pretrpljenih katastrofa u Hajduku, Neuchatelu i Zagrebu oslonac pronašao u Bosni, a onda brže-bolje utekao čim je začuo zov kineskih milijuna.
P.S. Onima koji i dalje misle da je kupovanje u Republici Hrvatskoj, pa makar i u stranim trgovačkim lancima kad su Todorić i Kerum nedostupni, stvar domoljublja, poručujem da si bljutavi slogan Kupujmo hrvatsko, zajedno sa španjolskim GMO lukom iz Konzuma-zabiju u guzicu.
