Ovih je dana naš premijer odlučio održati svoj prvi govor o stanju nacije. Govor je održan u Hrvatskom saboru te je trajao nešto više od sat vremena i pokazao je koliko je premijer Milanović izvan svakog doticaja s realnim životom, s „realnom“ Hrvatskom i njenim žiteljima . Postavlja se pitanje komu je uopće bio namijenjen taj govor? Saborskim zastupnicima, političkim istomišljenicima ili prosječnom hrvatskom građaninu? Bit će nikome od nabrojanih.
Milanović ničime nije impresionirao: suhoparan govor i monotono iznošenje činjenica o stvarima koje već i vrapci na grani znaju te potpuno neinventivno, predugo i totalno demotivirajuće trabunjanje, neusklađeno s osnovnim principima govorništva. Možda jedini dio govora koji vrijedi istaknuti je slijedeći:
„Naši životi, bez obzira na ekonomsku situaciju, bili bi obezvrijeđeni ako bismo dopustili gaženje vrijednosti antifašizma i sekularizma, ako bismo dopustili diskriminaciju LGBT zajednice, ako bismo dopustili da bilo koja manjinska grupacija bude ugrožena ili obespravljena. Ovo govorim zato što su u javnosti u posljednje vrijeme postale glasne skupine koje otvoreno dovode u pitanje naša civilizacijska dostignuća i naš ustavni poredak. Pritom se još i besramno pozivaju na Ustav i na domoljublje.“
Koliko se Milanović nije u stanju držati samozadane teme, govori kraj govora koji je trebao donijeti neke važne činjenice o obrazovanju, no nismo saznali gotovo ništa novoga što prije nismo znali. Nije bilo ni naznake nekog ozbiljnog zaokreta, osim spominjanja „outsourcinga“ s kojim se u nas već neslavno eksperimentiralo. Dakle, Milanović svojim govorom nije uspio nikoga motivirati, niti „pogurati“ cjelokupno društvo pa čak niti svoje vjerne sljedbenike u nekom smislenom smjeru. A kako i bi kada ga prosječan Hrvat ništa nije razumio, što zbog njegove loše pripreme i lošeg govorništva, a što zbog bezidejnog i nemotivirajućeg govora.
A kako razmišlja prosječan Hrvat i u kakvom je stanju nacija, najbolje je pokazao jedan drugi događaj koji se odvijao gotovo paralelno – pojava "svjetleće" međugorske Gospe. Tu se vidjelo koji je nivo priprostog prosječnog Hrvata, koji svoj spas ne vidi ni u Milanovićevoj ni u nekoj drugoj politici, nego ga očekuje s neba. Pokazao je taj događaj pravo stanje nacije i svu lakovjernost ovog tupavog, izmučenog i slabo obrazovanog naroda, kojemu nikakva znanstvena otkrića i dosezi ne mogu konkurirati starom dobrom srednjovjekovnom vjerskom ukazanju. Pokazao je i razinu na kojoj se nalaze mediji u kojima naši mahom visoko obrazovani sugrađani-novinari zanemaruju svoju obrazovnu i odgojnu ulogu, a u prvi plan stavljaju dobro uvježbanu ulogu senzacionalista, manipulatora spoznajama i istinama.
Zoki je trebao prilagoditi svoj govor čovjeku takvog profila te vidjeti kako i u kojem ga smjeru motivirati kako bi svi skupa napravili neki pomak, došli na zelenu granu. Elitističkim dociranjem s visoka može kod sviju nas proizvesti još jedino sažaljenje zbog svih protraćenih kredita i šansi koje je dobio ne bi li postao pravi državnik.
from sb underground
