Sto dana zgubidana, ocijenio je prvo prolazno vrijeme Oreškovićeve Vlade predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Ni sam premijer nije svog mršavog konja mogao previše hvaliti jer donošenje proračuna i usvajanje tzv. reformskog paketa mjera ne može zamasikirati mizeran učinak ove Vlade koja se uglavnom bavila sama sobom.
Niti su Hrvatskom potekli med i mlijeko, niti itko razuman vidi svjetlo na kraju tunela. Oreškovićeva Vlada opterećena permanentnim sukobima i trzavicama Domoljubne koalicije i Mosta te katastrofalnim kadrovskim potezima nije opravdala očekivanja pa joj ni građani nisu dali prolaznu ocjenu.
Većina smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru i da je ova Vlada gora od Milanovićeve pa čak i Kosoričine čiji je prvi iznuđeni potez bio uvođenje tzv. harača.
Da stvar za Oreškovića, Karamarka i Petrova bude gora, sve dobre vijesti koje se tiču Hrvatske posljedica su efekata mjera bivše Vlade. Sto dana ove vlasti svojevrsni je interregnum ne samo zato što nisu povučeni nikakvi bitniji potezi i doneseni nikakvi važniji zakoni već zato što još uvijek ne znamo je li ova vlast legalna.
Naime, nakon što je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko javno iznio indicije da je Domoljubna koalicija u noći parlamentarnih izbora pokradena za pet ili šest mandata, Državno izborno povjerenstvo podnijelo je Državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela izborne prijevare.
Budući da javnost još uvijek nije obaviještena kakva je istraga provedena i jesu li se indicije potvrdile činjenicama, mogli bismo reći da je ova vlast još uvijek privremena.
Uostalom, i koalicijski partneri unutar Vlade ponašaju se kao da je Orešković v.d. premijera, pa nije prošlo niti sto dana a da se nije počelo govoriti o preslagivanju vlasti kako bi se, bez novih izbora, političkim inženjeringom, prekrojila volja birača.
Bez političke podrške Oreškoviću su vezane ruke, Vlada koju vodi sastavljena je od Karamarkovih i Petrovljevih a ne njegovih ministara, pa se vjerojatno nakon ovih stotinu dana na vlasti osjeća prilično usamljeno.
Najupečatljiviji ministar Oreškovićeve vlade u ovom je razdoblju svakako bio ministar kulture Zlatko Hasanbegović, ne samo zbog fotografije s ustaškom kapom na glavi u mladenačkim danima i tekstova u kojima veliča NDH.
Hasanbegović je u ovih sto dana u svom resoru povukao najviše poteza i donio konkretnih odluka te ostvario veliki dio predizbornih obećanja Tomislava Karamarka i HDZ-a.
Uspješno je eliminirao sve neprofitne medije koji nisu pisali u skladu sa stranačkim ukusom, te kao glavni trofej na pladnju donio Hrvatsku radio televiziju koja nikada više nije podsjećala na dalekovidnicu i »katedralu duha« s početka devedesetih.
Nije se libio ministar udariti niti na manjine, izdavačku kuću »Edit« i dnevni list na talijanskom jeziku »La Voce del popolo«, kao ni ukinuti dvotjednik za kulturu »Zarez« a dobrano podebljati budžet ideološki i stilski HDZ-u bližem »Hrvatskom slovu«.
Vrhunac je svakako bilo ukidanje financiranja Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, pa je posljedični skalp Olivera Frljića, čiju je smjenu Karamarko otvoreno najavio kada dođe na vlast, vrhunac karijere najvrednijeg ministra u ovih prvih sto dana.
Nastavi li ovakvim tempom ministar Hasanbegović i ubuduće, Hrvatskoj ne gine sto godina samoće.
novilist
