Poltronska neurastenija, amoralno kameleonstvo, rodovsko plemenska rika s jedne strane, zakon jačih, beskrupuloznih, surovih i lukavih s druge. To je brutalna realnost, koja pritišće ovaj grad pun bivših sluđenih vojnika, od jada, bijesa i nemoći umirućih izbjeglica, stotina sitnih kramara ukradene i švercane robe, kvaziintelektualaca i kvazi umjetnika, obnoć obogaćene fukare i obdan osiromašenih nositelja fakultetskih diploma.

 

Za brodski graničarski puk ništa više nije ni važno ni novo.

Eksplodira i izgori tvornica topovskog streljiva, intimno pedofilski naslonjena na dječji vrtić u jednom od napućenijih gradskih naselja – nikom ništa. U vodovodnoj pitkoj vodi stručnjaci ustvrde postojanje dvije tisuće puta više kanceroznih sastojaka od neškodljivog minimuma – nikom ništa. Zbog nabavke bolesnih francuskih koza zavlada među ljudima epidemija Q-groznice – nikom ništa. U gradu je oko deset tisuća ljudi ostalo bez posla, od toga barem polovica zaslugom pretvorbenih pljačkaša – ništa. Populacija od desetak tisuća hrvatskih izbjeglica iz Bosanskog Broda i Dervente i još toliko iz ostatka bosanske Posavine, umire pet, šest puta učestalije od domaćeg stanovništva – nikom ništa. Tuberkuloza uzima maha – nikom ništa. Najmanje pet tisuća gradskih umirovljenika je na rubu gladi, svaki šesti građanin je na ovoj ili onoj socijalnoj pomoći, ludila i samoubojstva više nego ikad… nikom ništa. U tom šarmantnom okviru, na netom minulim izborima, nije u Brodu premoćno pobijedio HDZ, nego je nadobudna oporba katastrofalno izgubila. I nikom pa ništa.

Pače, opozicijski čelnici i njihove svite, svi su bez izuzetka prezadovoljni. Svaki svojim izbornim postignućem. Čak i oni sa skorom glasova ravnom tjednom prometu klijenata jedne prosječne zagrebačke glavno-kolodvorske kurve. Svima njima zajedno, pao je veliki kamen sa srca – neće morati vladati! Nego će i dalje, manje-više neodgovorno, zakerati u i van skupštinskih klupa, slikati se po javnim općilima i oštro okolo soliti pamet u dosadnim intervjuima, izjavicama i stranačkim priopćenjima. Dostojanstveno i na uvce će se gnušati nad još jednom prijevarom ružnih, prljavih i zlih hadezeovaca…

...A za dotični izborni rezultat zaslužni su, naravno, Brođani. Kojima su komunisti tako temeljno isprali mozgove, da su si počeli sugerirati, kako je potpuno normalno da ih u lijepom našem Brodu, život boli više nego smrt bilo gdje drugdje. A kada razdragano pučanstvo padne u tu vrstu politički željkovanog zanosa – onda mu se živo spolno opći za rezultate mladodemokratskih izbora, bili oni peti ili petstoti po redu u zadnjih sedam godina, kao i hoće li sutra biti etnički reciklažni materijal HDZ-a ili neke od njegovih tzv. oporbenih filijala, kojoj je isto tako hrvatska država sto puta milija od hrvatskih Hrvata.

Svi razlozi, zbog kojih se u nekom velikom i nedostižnom Zapadu gube izbori – u Brodu su se stekli. Ali ne vrijede. To jest vrijede obrnuto. Jer bajka o tome, kako se brodskim Hrvatima može lagati, ali ne za dugo, štivo je za retardiranu djecu. Brodski Hrvati vole laž i vole se bojati. Da se razumijemo, to uopće nije odrednica njihovog izvornog mentaliteta. Naprotiv. To je kôd, koji su im usadili komunistički genetičari, a na kojemu, njima toliko slični hadezeovski baštinici, grade svoj manipulatorski imperij. Najgori politički mentalitet – onaj autoritarni – obrnuo je kabanicu i sa tzv. klasnih borbi i podjela prešao je preko noći na grabljenje vlasti i masti na načelima nacionalnih borbi i podjela. I u prvom i u drugom slučaju klasni i nacionalni supstrat je samo jeftina potrošna roba.

Nesposobnost rješavanja problema društvenog i gospodarskog napretka i unapređivanja kvalitete življenja, skriva se sijanjem mržnje, razdora, dioba, manipuliranja najnižim strastima pripadnika etničkog taloga, kako bi se strahom, ugrozima i zavjerama odvratila pažnja od zloporaba državnog aparata za osobna bogaćenja na najbesprizorniji način.

Većina apatičnog i isprepadanog pučanstva, potpuno uništene i razgrađene građanske i svih ostalih svijesti – sve to doživljava kao tešku božiju kušnju i fatalistički trpi. Bez naročitog očajavanja, jer očajavanje je okretanje leđa Bogu. Vjerovati, ne provjeravati, i tako biti spašen – to je njegova pučka politička logika, filozofija i psihologija...

...Brođani dobro znaju, kako im je sudba tj. prirodno stanje stvari, da ih neprestano jaši neka korumpirana klika, ali su i svjesni toga, da je vlast slika njih samih i da ona, sve i da hoće, ne može biti puno drugačija. U ljudskom obitavalištu u kojem umjesto "ljubi bližnjega svoga" vlada "dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane" – to je normalno. Čemu onda mijenjati ove, koji su se već nagrabili i nakrali i dovoditi nove gologuzanere, koji će grabiti iz početka? A što se tiče samih ljudi i razlika u njihovim kvalitetama – ima Brod ljudi. Nije da nema. Ali ima i provincije i palanke. Što ustvari znači da nema ljudi… Pretežiti kadrovski supstrat: jučerašnji podstanari, tankšteleri, baušteleri, šloseri, oberi, taksisti, kelneri, kamiondžije, bageristi i seveda liječnici – danas su poduzetnički moguli. Ako slučajno postaviš pitanje, na koje je odgovor ustvari suština rada pravosuđa i policije, reskiraš ili etiketu simpatizera povijesno pregaženih ideja ili postaješ kandidat za panj, vrbu, metak.

Primitivizam, netolerancija, ksenofobija, totalitarni mentalni sklopovi, urbani rasizam i ostala zla u ekonomiji i psihologiji ljudskog bića karakteriziraju brodski fin de siècle.

Ovdje se smatra dobrim odgojem razgovarati o spolnim navikama kućnih ljubimaca, a nedopustivi je izostanak bon-tona progovarati o prizorima ludila brodske udeseterostručene birokracije, beskrajnim čekanjima ispred vrata kancelarija državnih nadleštava, plaćanja preko noći udeseterostručenih taksi, pristojbi, dažbina i državnih poreza, za koje je srednjevjekovna feudalna tlaka Berislavića Grabarskih bila običan fumus vaginalis.

Poltronska neurastenija, amoralno kameleonstvo, rodovsko plemenska rika s jedne strane, zakon jačih, beskrupuloznih, surovih i lukavih s druge. To je brutalna realnost, koja pritišće ovaj grad pun bivših sluđenih vojnika, od jada, bijesa i nemoći umirućih izbjeglica, stotina sitnih kramara ukradene i švercane robe, kvaziintelektualaca i kvazi umjetnika, obnoć obogaćene fukare i obdan osiromašenih nositelja fakultetskih diploma. Sve u svemu gradić krcat bića, koja se uglavnom nisu u stanju opredijeliti ni za što. Pa, ni za svoju vlastitu muku...

 

Rodna gruda