TREĆIH DESET GODINA “BRODSKOG LISTA” (1967.-1977.) Drugi dio
Povijesna 1971. godina započinje za “Brodski list” 15. siječnja, kada izlazi prvi broj tog godišta. S njim u impresumu lista stiže novi direktor, glavni i odgovorni urednik Josip Jurjević. Urednik je Branko Štimac, a Tanja Kovačević se vratila običnom novinarskom poslu. Od 9. veljače list se tiska u dobojskom “Grafičaru”.
Budući je 1971. godina jubilarna, trideseta, od “početka ustanka i revolucije” novine su preplavljene referatima, diskusijama, uvodnim izlaganjima, završnim riječima, društveno-političkim saborima, zajedničkim, svečanim i izvanrednim sjednicama, svečanim podjelama knjižica i karanfila, veličanstvenim skupovima boraca i omladine, danima, mjesecima i godinama ustaničkih akcija, vatri, diverzija i ostalih povijesnim zgodbi.
U paralelnom svijetu, oko sedam tisuća Brođana iz grada i okolice je na privremenom radu uglavnom u Njemačkoj. Nastavlja se ozbiljna gospodarska kriza, koja generira inflaciju, a nju se nastoji administrativno obuzdati. Tako, na primjer, “Brodski list” do 30. travnja stoji 50 para. Potom poskupljuje sto posto, na 1 dinar. Već 14. svibnja nakon političke intervencije, cijena se smanjuje na 80 para, da bi 25. lipnja ponovo otišao na 1 dinar.
General Rukavina, koji je sredinom godine posjetio Brod, govori o “pozitivnom nemiru u društvu” i to je jedini znak, da se nešto zbiva. Retorika, simboli, stil i način su isti kao i ranije. I u javnim istupima Mike Tripala, Savke Dabčević Kučar, Jure Bilića, Dušana Dragosavca i Jakova Blaževića, koji te godine, neki i po više puta, posjećuju Brod – nema bitnijih razlika. Dapače, govore istim političkim jezikom. U povodu godišnjice ustanka Savka Dabčević Kučar zbori (ne slučajno) 27. lipnja s terase RK “Vesna”, skupu od šest do osam tisuća ljudi (“Brodski list” je pisao o 50 000 i fotografijom događaja to sam demantirao). Naslov njenog govora, izvučen iz njegova teksta, glasi “Novi sadržaji bratstvu i jedinstvu”. Podnaslovi su: “Savez komunista je uvijek bio jedinstven”, “Snažna poluga revolucije – bratstvo i jedinstvo”, “Pod rukovodstvom druga Tita”, “Odlučujuću ulogu radničkoj klasi”...
Dva mjeseca kasnije, u suglasju s bratostvojedinstvujućim tonom govora na glavnom gradskom trgu u Brodu, “Brodski list” objavljuje gotovo preko cijele stranice oglas za “kupovinu svih lepih stvari” u Robnoj kući “Beograd” u Bosanskom Brodu – na ćirilici.
I dok tadašnji politički prvaci u javnim nastupima vješto skrivaju svoje sukobe, koji će rezultirati slomom “hrvatskog proljeća”, “Brodski list” plovi između ćirilice i vijesti (16. travnja) da je upravo iz tiska izašla (u deset tisuća primjeraka!) knjižica “Domovina Hrvata” – domoljubni sonetni vijenac, jedinstven u čitavoj hrvatskoj književnosti, autora Stanislava Geze Milošića (gotovo cjelokupna naklada kasnije će biti uništena op. a.).
Skupštini “Matice hrvatske”, održanoj 22. svibnja, prisustvovalo je oko 600 ljudi. “Davor” je otpjevao “staru hrvatsku himnu Lijepu našu” (piše “Brodski list”). Za predsjednika odbora od 23 člana izabran je Mladen Poštenjak, zamjenika Pero Katalinić, a za tajnike Stanislav Geza Milošić i Miroslav Rugle. U listopadu su počeli radovi na adaptaciji bivše kavane “Korzo” u Dom “Matice hrvatske” i Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva “Davor”, čija je skupština uz oko 150 nazočnih, održana 16. listopada, a za predsjednika izabran Ivica Fratrić...
O tome “kako je Đodan na Igraču pravio veselicu” (kako je to shvatio jedan tadašnji brodski policajac) “Brodski list” će izvijestiti svoje čitaoce godinu dana kasnije – u crnoj kronici.
Iz dvobroja od 26. studenoga 1971. nemoguće je naslutiti što se zbivalo, a pogotovu ne, što će se tek zbiti. Savka Dabčević Kučar je, kako je list zabilježio, boravila u Brodu, a Jakov Blažević u Oriovcu.
Idući broj tjednika izlazi nakon 14 dana, 10. prosinca, dakle, nakon famozne 21. sjednice Predsjedništva SKJ (3. prosinca) i izvješćuje o telegramu podrške drugu Titu koju šalje općinski partijski komitet, sa svoje proširene sjednice, u kojem se poručuje da su “pitanja pokrenuta na 10. sjednici CK SK Hrvatske i u Amandmanima na Ustav SFRJ – naša trajna obaveza”.
U broju od 17. prosinca već je sve gotovo. U malom, opreznom okvirčiću, na prvoj stranici, kao da još potpuno i ne vjeruje što se to dogodilo, “Brodski list” objavljuje, kako je za predsjednika CK SK Hrvatske izabrana drugarica Milka Planinc. Dosadašnju predsjednicu Savku Dabčević Kučar i kolege “zameo je vjetar”. I to je ono što je prepušteno čitaocima da sami zaključe.
Tako je u “Brodskom listu” završilo “hrvatsko proljeće” na način da ga uopće nije ni bilo. Zlo koje će dovaljati “kućnim matičarima” doći će izvana.
Početak političke zime najavljuje Predsjedništvo brodskog SUBNORA (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata) koje je otkrilo “negativno djelovanje, naročito kod pojedinaca, kao što su Pero Katalinić, Filip Čurković, Ivo Dikanović, Ivica Đurčević, Miroslav Rugle i Josip Krajinović, kojima se pridružio i Marko Brezičević, sekretar općinskog komiteta...”
Kreće lavina telegrama podrške Predsjedništvu SKJ i drugu Titu, a u “Brodskom listu” osvanuo je rafal naslova, koji sami za sebe govore: “Prvi udarac klasnom neprijatelju”, “Kritička ocjena rada organizacija SK”, “Raščistiti sa svime što nije na kursu Titove politike”, “Armija koheziona snaga jedinstva Jugoslavije”, “Svečano proslavljen rođendan Armije”, itd.
Za nekog izvan ovog našeg prostora i vremena, koji bi dobio zadaću, da listajući uvez “Brodskog lista” iz 1971. godine, odgonetne što se to te “povijesne” godine stvarno zbilo u Hrvatskoj i u Brodu – to će ostati nedokučiva tajna. S nje neće ni jedan veo misterije skinuti ni pogromaški zaključci općinske konferencije SK, objavljeni u zadnjem broju godišta. List je te godine bio cijepljen od stvarnosti. On ju je naprosto utajio. I to uopće nije bilo naporno, jer u blažem obliku to mu je bila politička konstanta. Zato ni jedan zdravi razum, izuzev političkog, čitajući te godine “Brodski list”, ne može dokučiti kako je to “Matica hrvatska” u Brodu “poprimila oblike političke partije, koja djeluje sa nacionalističkih i šovinističkih pozicija”, radi čega “članovi SK moraju napustiti Maticu” i biti podvrgnuti “ispitivanju odgovornosti za svoj rad u njoj”. Kako to da “na našem području nije bilo nacionalističkih ekscesa šovinističke i druge kontrarevolucionarne djelatnosti, ali ga je bilo u redovima “Matice hrvatske”” (Zaključci konferencije brodskih komunista). “Brodski list” u 52 broja na oko 1 000 stranica i u tiražu od oko 350 000 primjeraka godišnje, nije naveo ni najmanji politički incident. Zašto? Zato jer ga jednostavno nije ni bilo? Zbog toga što ih je utajio po direktivi? Sve to ostaje neprozirno. No, on prihvaća svoju krivicu i zahtjev konferencije SSRN “da preispita programsku orijentaciju” – otpusti Gezu Milošića, premjesti Slavka Mirkovića. S tom nametnutom krivicom brodske lokalne novine eskalirat će ubuduće u svojoj političkoj servilnosti i postati “isukani mač” brodskog proletarijata, “anđeo zaštitnik” interesa radničke klase i vjerni čuvar bratstva i jedinstva, kao zjenice oka, jedne u suštini još represivnije političke koncepcije “čuvanja Jugoslavije”.
U 1972. godini nastavlja se hajka na, u 1971. godini, u “Brodskom listu” potpuno nevidljive pojedince i njihov naknadno “utvrđen” štetočinski rad. “SUBNOR je pravovremeno ukazivao na ekscesne situacije” – lažni je naslov izvještaja sa sjednice općinskog komiteta. No, taj usplahireni kokošinjac daje ritam, pa je Socijalistički savez odsvirao “posljednji tango” Hrvatskom pjevačkom društvu “Davor”, “Matici hrvatskoj”, autoru sonetnog vijenca “Domovina Hrvata” i nesnalažljivom organizatoru “Matice hrvatske” u njenom kritičnom trenutku – Slavku Mirkoviću.
Avetinjska lista članova “Matice hrvatske”, na kojoj se nalazilo oko tisuću časnih ljudi koji su pravdali svoju nazočnost na popisu, slično kao što će dvadeset godina kasnije, komunisti koji su im ta pravdanja iznuđivali, pravdati svoje članstvo i djelatnost u Savezu komunista. Prvi i njihova djeca ostali su bez posla, označeni i gurnuti u stranu onda, drugi se nekako baš ne osjećaju najbolje tamo od 1991...
“Radna zajednica” u “Brodskom listu” u “duhu zaključaka općinske organizacije SSRN” (koje li perfidnosti) prihvatila je ostavku Slavka Mirkovića i raskinula radni odnos sa Stanislavom Gezom Milošićem. Zaključila je “Radna zajednica”, kako treba raspisati natječaj i primiti tri moralno-politički podobna novinara. Budući je opća atmosfera sumnjičenja suzila mogućnost izbora u lokalnoj sredini, natječaj je objavljen i u beogradskoj “Politici”. Tako je jedan podobni novinar stigao sa zapadne obale Velike Morave – iz Trstenika, zadnja pošta Velika Drenova (u kojoj se slučajno rodio i Dobrica Ćosić).
Sudeći po naslovima u 1972. “Brodski list” razbija snage kontrarevolucije, snaži klasni element, zalaže se za avangardu čistu kao zjenica oka, daje omladini primjereno komunističko obrazovanje, bori se protiv korupcije i bogaćenja, zalaže za pojačan rad komisija za društveni nadzor, uči pučanstvo pravilno čitati “Pismo Predsjednika Tita i Izvršnog biroa CK SKJ”...
Od navrle povijesti, te je godine gotovo nezapažena devalvacija dinara za oko 18 posto (8. siječnja) otvorenje Doma “Đuro Salaj” (29. siječnja), otvorenje Doma umirovljenika (18. listopada) te puštanje u rad radio odašiljača od 2 KW, koji je “tukao” do Sarajeva (29. studenoga).
O tome tko je sve, te loše godine, pisao i govorio za “Brodski list” – nekom boljom prilikom.
Nema direktora ili urednika “Brodskog lista”, koji za “svog” vremena, nije promijenio glavu lista (neki su to činili i po nekoliko puta). Ovi nasrtaji na zaštitni znak novina, uglavnom su primitivni izraz nagona za monopolom nad počecima, no u njima se može očitavati i reakcija na nemoć, da se izvrši bitna promjena izgleda, sadržaja i koncepcije lista (ako ne možemo mijenjati sadržaj, mijenjamo formu). No, od početka 1973. godine “Brodski list” izlazi s novom glavom. Tko zna kojom po redu? Također je promijenjena i tiskara (Doboj za Zagreb), a i tehnički urednik. Umjesto Geze Milošića, stigao je iz Šapca Ostoja Šajić, jedini kandidat za to mjesto na natječaju objavljenom u beogradskoj “Politici”.
S godinu dana zakašnjenja, obilježena je 25. godišnjica lista i konačno odano priznanje bivšem dugogodišnjem uredniku Tomi Brkljačiću. I novinarka s najdužim stažom u “Brodskom listu” Tanja Kovačević, dobila je priznanje – ručni sat.
Krajem siječnja “Brodski list” poskupljuje za 100 posto. S 1 na 2 dinara. Obrazloženje čitaocima glasi, kako ni njega “nisu mimoišle materijalne teškoće”. S tom cijenom prodaje se 4 mjeseca, koliko je političkoj centrali trebalo da shvati, kako je taj potez nepromišljen i da naredi smanjenje cijene za 50 posto. S 2 na 1 dinar. Slijedeća tri mjeseca “Brodski list” se prodavao ponovo po 1 dinar. Krajem srpnja cijena lista je ponovo 2 dinara. Bez ikakvog objašnjenja. Navodimo ovaj primjer, jer je pogodan za shvaćanje draži politički prejakih vremena, kada i matematika kleči pred politikom i njenim zvjezdoznancima, pa je jedan jednako dva i obrnuto, a zarada se stvara razlikom stvorenom poskupljenjem za 100 posto, a potom pojeftinjenjem za 50 posto!
Osim “Brodskog lista” materijalne teškoće imaju očigledno i svi drugi. Poduzeća su nelikvidna. Nema električne energije, pa je uslijed štednje pola grada zamračeno. Nema mesa. Vlada nezaposlenost. Poskupljenja su svakodnevna. Terapija za teškoće, koju nudi politika, jest “Nepokolebivo i ustrajno provođenje stavova Pisma druga Tita i Izvršnog biroa CK SKJ” (naslov), amandmani na Ustav, delegatski sistem, samoupravni sporazumi i društveni dogovori, Nacrt novog Ustava... i uredno plaćanje samodoprinosa za ceste, gimnaziju, škole i vrtiće, zgradu nove kirurgije.
Brod, te 1972. godine, posjećuju Petar Stambolić, Milutin Baltić, Čedo Grbić, Josip Broz, Jure Bilić, Milka Planinc, Ivan i Milan Mišković, Josip Vrhovec. Na “veličanstvenom mitingu” 5. kolovoza, a u povodu “Partizanskih dana” u Trnjanima, govori član Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske – Ivica Račan – o “putokazima izgradnje socijalizma”, “neraskidivoj vezi faze revolucije koja je iza nas i one ispred nas”, o tome “da stati znači izdati revoluciju” i da sve “što smo postigli, postigli smo zahvaljujući rukovodstvu Tita i Partije”...
Političko vrhovništvo općine 1973. godine je u sastavu: Mirko Vasung, predsjednik Socijalističkog saveza, Branko Grozdanić, predsjednik partijskog komiteta, Ivan Sigurnjak, predsjednik partijske konferencije, Jakob Nemfir, predsjednik sindikata, Josip Čondić, predsjednik omladinske organizacije, Ilija Vinković, predsjednik boračke organizacije i Ivo Borevković Baja, predsjednik općine (bit će uskoro smijenjen u političko-policijskoj akciji “Kadar”, kada je maknuto oko 100 političkih, gospodarskih i policijskih kadrova u Hrvatskoj zbog “repova” iz 1971. op.a.).
Za marginalnu “građansku povijest” grada “Brodski list” je zabilježio kako je u Bečicu Josip Ramljak Joka ukrao u noći s 2. na 3. travnja, s tavana kuće suseljana Antuna Šišića – bure sa 45 zmija otrovnica, riđovki i poskoka. Također u noći s 22. na 23. srpnja, tuča veličine jajeta nanijela je ogromnu štetu zahvativši čitavo područje općine. U tjedan dana, studenoga 1973. prerano su se ugasili životi poznatog brodskog boksačkog šampiona Stjepana Puljka i bivšeg urednika i novinara “Brodskog lista”, nesretnog Branka Štimca.
